Udvojeni pješaci
 | a | b | c | d | e | f | g | h | |
| 8 |  |
 |
|
|
|
|
|
| 8 |
| 7 | |
|
|
|
|
|
|
| 7 |
| 6 | |
|
|
|
|
|
|
 | 6 |
| 5 | |
 |
|
|
 |
|
|
| 5 |
| 4 | |
|
|
|
|
|
|
| 4 |
| 3 | |
|
|
|
|
|
|
| 3 |
| 2 | |
|
|
|
|
|
|
| 2 |
| 1 | |
|
|
|
|
|
|
| 1 |
| a | b | c | d | e | f | g | h | |
U šahu, udvojeni pješaci jesu 2 pješaka iste boje koji se nalaze na istoj liniji. Do udvajanja pješaka može doći jedino kad jedan pješak uzme figuru na susjednoj liniji na kojoj se nalazi drugi prijateljski pješak. Na dijagramu desno udvojeni su pješaci na linijama b i e. Osim što su udvojeni, pješaci na e-liniji još su i izolirani.
U većini slučajeva udvojeni pješaci smatraju se slabošću zbog nemogućnosti da brane jedan drugog. Ova nemogućnost također otežava da se izvrši proboj i stvori slobodni pješak (koji je često odlučujući faktor u završnicama). U slučaju izoliranih udvojenih pješaka ovi se problemi dodatno pogoršavaju. Nekoliko šahovskih strategija i otvaranja zasnovano je na opterećivanju protivnika udvojenim pješacima, strateškom slabošću.
Međutim, postoje slučajevi kad udvojeni pješaci mogu predstavljati prednost zbog toga što udvajanje može otvoriti liniju za topa ili kad udvojeni pješaci vrše korisnu funkciju, kao što je odbrana važnih polja. Također, ako protivnik nije u mogućnosti djelotvorno napasti pješake, njihova inherentna slabost može biti od malog ili nikakvog značaja. Postoji i više otvaranja u kojima se pješaci namjerno udvajaju u zamjenu za neku važniju prednost, kao, npr, Varijanta dvaju skakača u Aljehinovoj odbrani.
Utrojeni i učetvereni pješaci uredi
|
Utrojeni pješaci
Kavalek–Fischer, Sousse interzonal, 1967.
Pozicija nakon 19...fxe4
|
Učetvereni pješaci
Kovacs–Barth, Balatonbereny, 1994.
Završna pozicija; crni na potezu - remi
|
Naravno, moguće je imati i utrojene pješake (ili više od 3). Prvi dijagram desno prikazuje poziciju iz partije Kavalek–Fischer 1967. Pješaci su ostali utrojeni na kraju partije, u 28. potezu (završena je remijem).
Situacija s učetverenim pješacima desila se u partijama Aljehin–Nenarokov 1907, Van Der Wiel–Hort 1981. i još nekim. Slučaj učetverenih pješaka koji je najduže trajao zabilježen je u partiji Kovacs–Barth 1994; situacija je potrajala 23 poteza.[1] Završna pozicija bila je remi, demonstrirajući slabost ekstra pješakâ (drugi dijagram desno).
Vrste udvojenih pješaka uredi
| | a | b | c | d | e | f | g | h | |
| 8 | |
|
|
|
|
|
|
| 8 |
| 7 | |
 |
|
|
|
|
|
| 7 |
| 6 | |
|
|
|
|
|
|
| 6 |
| 5 | |
|
|
|
|
|
|
| 5 |
| 4 | |
|
|
|
|
|
|
| 4 |
| 3 | |
|
|
|
|
|
|
| 3 |
| 2 | |
|
|
|
|
|
|
| 2 |
| 1 | |
|
|
|
|
|
|
| 1 |
| | a | b | c | d | e | f | g | h | |
Postoji nekoliko vrsta udvojenih pješaka (vidi dijagram). Udvojeni pješak je slab zbog 4 stvari:
- nedostatka pokretljivosti
- nemogućnosti da se ponaša kao normalni pješak
- vjerovatnoće da ne može biti razmijenjen s normalnim protivničkim pješakom
- podložnosti napadu, budući da, npr, top ne može braniti prednjeg pješaka.
Udvojeni pješaci na b-liniji u najboljoj su situaciji, a zatim oni na f-liniji. Pješaci na h-liniji u najgoroj su situaciji pošto 1 crni pješak zadržava 2 bijela, tako da je drugi pješak od male vrijednosti (Berliner 1999: 18–20). (Za više informacija pogledajte članak Relativna vrijednost šahovskih figura.)
Također pogledajte uredi
Bilješke uredi
Reference uredi
- Berliner, Hans (1999), The System: A World Champion's Approach to Chess, Gambit Publications, ISBN 1-901983-10-2 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- Hooper, David; Whyld, Kenneth (1992), The Oxford Companion to Chess (2nd izd.), Oxford University Press, ISBN 0-19-866164-9 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)