Treća generacija programskih jezika

Treća generacija programskih jezika (3GL) predstavlja jezike koji su dorađena verzija jezika druge generacije.

Jedna naredba ovih programskih jezika prevodi se u više naredbi mašinskog jezika. Odlikuje ih nezavisnost od računara što znači da nije potrebno poznavanje arhitekture, instrukcija i registara računara za koji se programira. Drugim riječima programi su bili prenosivi. Jedna od osnovnih karakteristika ovih programa je struktura, te se često klasificiraju kao strukturalni jezici što znači da se svi događaji dešavaju po predviđenoj strukturi programskog koda. Programski kod je algoritam napisan sintaksom određenog programskog jezika. U principu svi oni, uvažavajući specifičnosti svakog od njih, sadrže: ključne riječi, komentare, varijable, konstante, petlje i blokove. Veći dio programa ove vrste dozvoljava pozivanje vanjskih funkcija, te upotrebu potprograma i procedura.

Najvažniji predstavnici:


Nedovršeni članak Treća generacija programskih jezika koji govori o računarstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.