Tokyo Drift
Brzi i žestoki: Tokyo Drift je američki akcijski film iz 2006. godine u kojem glavnu ulogu igra Lucas Black. To je prvi film iz serijala Brzi i žestoki koji je režirao Justin Lin koji je režirao i Brzi i žestoki (2009), Brzi i žestoki 5 i Brzi i žestoki 6.
| Tokyo Drift | |
|---|---|
 | |
| Izvorni naslov | The Fast and the Furious: Tokyo Drift |
| Režiser | Justin Lin |
| Producent | Neal H. Moritz |
| Scenarist(i) | Chris Morgan |
| Uloge | |
| Muzika | Brian Tyler |
| Žanr | Akcija |
| Kinematografija | Stephen F. Windon |
| Montaža |
|
| Produkcija |
|
| Distributer | Universal Pictures |
| Premijera | 2006. |
| Trajanje | 104 minute |
| Zemlja | SAD |
| Jezik | Engleski |
| Budžet | 85 miliona $ (cca.)[1] |
| Zarada | 158.468.292 $[2] |
| Prethodnik | Prebrzi i prežestoki |
| Nasljednik | Brzi i žestoki |
Također, jedini je dio koji nema niti jedan lik iz originalnog filma Brzi i žestoki, uz izuzetak Vin Diesela koji se pojavljuje na kraju filma u ulozi Dominica Toretta.
Radnja filma Tokyo Drift dešava se po završetku 6. dijela serijala, odnosno po Hanovom odlasku u Tokio.
Radnja uredi
Nakon što je uništio svoj auto u ilegalnoj utrci, Sean Boswell (Lucas Black), mora otići živjeti s ocem, koji je američki vojnik u Tokiju, kako bi izbjegao kaznu zatvora. Prvog dana u školi se sprijateljio sa Twinkijem (Bow Wow), koji ga uvodi u svijet uličnih utrka u Japanu, a primjećuje i Neelu (Nathalie Kelley).
Iako mu je zabranjeno da vozi, on se takmiči sa Takashijem (Brian Tee), "Kraljem Drifta", koji ima veze sa japanskim jakuzama. Takashi je također i Neelin dečko. Posuđuje auto od Hana Seoul-Oha (Sung Kang), poslovnog partnera Takashija i gubi, usput uništavajući Hanov auto.
Da bi vratio svoj dug, on mora sada raditi za Hana. Kasnije, Han se sprijatelji sa Seanom i uči ga kako da "drifta", a Neela se nakon svađe sa Takashijem pojavljuje u Hanovoj garaži u kojoj je i Sean.
Takashijev ujak Kamata je vođa jakuza, i otkriva da je Han krao od njih za što krivi Takashija. Takashi se suočava sa Hanom, Seanom i Neelom, nakon čega oni bježe. U potjeri Han će poginuti, dok Sean i Neela uspjevaju preživjeti. Nedugo zatim, Takashi dolazi do kuće Seanovog oca u kojoj oni traže sklonište, i uperi pištolj u Seana. Ipak, pojavljuje se Seanov otac koji uperi pištolj u Takashija i on odlazi. Neela, uplašena za Seanov život, pristaje otići sa Takashijem.
Twinkie daje Seanu novac koji bi trebao da nadoknadi ono što je Han ukrao od Kamate i Sean odlazi u središte jakuza i predlaže Kamati da on i Takashi održe utrku te da poraženi napušta Tokio. Kamata se slaže, a Sean pobjeđuje u trci i dobija status "Kralja Drifta", te ostaje u Tokiju sa Neelom.
Film završava scenom u kojoj Seana izaziva nepoznati vozač koji je poznavao Hana. To je Dominic Toretto.
Uloge uredi
- Lucas Black - Sean Boswell
- Bow Wow - Twinkie
- Sung Kang - Han
- Brian Tee - Takashi (DK)
- Nathalie Kelley - Neela
- Sonny Chiba - Kamata
- Brian Goodman - poručnik Boswell
- Leonardo Nam - Morimoto
- Zachery Ty Bryan - Clay
- Nikki Griffin - Cindy
Produkcija uredi
Neal H. Moritz koji je bio producent prethodna dva dijela, je započeo rad na filmu 2005. godine. U junu je postigao dogovor sa Justinom Linom za režiju.[3] Lin se sjeća kako nije bio upoznat sa "driftanjem" kada mu je Moritz prišao.
Bio sam na akademiji kada je prvi dio izašao. Gledao sam ga u prepunom kinu. Ono što me uzbudilo jeste prilika da prenesem energiju, te da dodam nešto novo publici koja voli akciju i brzinu.[4]
-Justin Lin
Obzirom da nijedan kaskader iz studija nije mogao "driftati", Lin je morao zaposliti profesionalce kako bi odradili scene iz filma.
Reference uredi
- ^ "The Fast and the Furious: Tokyo Drift - Box Office Data". The Numbers. Pristupljeno 29. 7. 2011.
- ^ "The Fast and the Furious: Tokyo Drift - Box Office Mojo". Box Office Mojo. Pristupljeno 29. 7. 2011.
- ^ "Justin Lin Will Direct "The Fast and the Furious 3"". About.com. Arhivirano s originala, 14. 4. 2013. Pristupljeno 29. 7. 2011.
- ^ "The Fast and the Furious: Tokyo Drift". Writting studio. 21. 4. 2008. Arhivirano s originala, 29. 10. 2007. Pristupljeno 9. 2. 2013.