Teorija skupova

Teorija skupova je matematička teorija skupova, koji predstavljaju kolekcije apstraktnih objekata. Obuhvataju svakodnevnu notaciju skupa, kao što je ona uvedena u osnovnoj školi, kao kolekciju objekata, te pripadne koncepte elemenata i članstva takvih kolekcija. U većini modernih matematičkih formalizama teorija skupova predstavlja jezik opisa matematičkih objekata. Zajedno sa logikom i predikatnim računom predstavlja jedan od aksiomatskih temelja matematike, dozvoljavajući formalnu konstrukciju matematičkih objekata iz nedefiniranih termina "skupa" i "članstva skupa". Predstavlja punopravnu granu matematike, i aktivno je područje istraživačkog rada.^[1]

U naivnoj teoriji skupova, skupovi su uvedeni koristeći tzv. samoevidentni koncept skupova kao kolekcija objekata smatranih cjelinom.

U aksiomatskoj teoriji skupova, koncepti skupa i članstva skupa su definirani indirektno postuliranjem određenih aksioma koji specificiraju njihova svojstva. Shodno ovakvoj koncepciji, skupovi i članstva skupa su fundamentalni koncepti poput tačke i crte u euklidskoj geometriji, i nisu sami po sebi definisani.

Reference uredi

^ Vuković, Mladen (januar 2015). "Teorija skupova (PDF)" (PDF). web.archive.org. Univerzitet u Zagrebu. Arhivirano s originala (PDF), 24. 7. 2019. Pristupljeno 2024-04-11.

Vanjski linkovi uredi

Commons ima datoteke na temu: Teorija skupova

http://handbook.assafrinot.com/ (en)
http://www.settheory.net/ (en)

[1] Vuković, Mladen (januar 2015). "Teorija skupova (PDF)" (PDF). web.archive.org. Univerzitet u Zagrebu. Arhivirano s originala (PDF), 24. 7. 2019. Pristupljeno 2024-04-11.

[1]