T-28 je bio SSSR srednji višekupolni tenk. Prototip je proizveden 1931. godine a serijska proizvodnja je započela 1932. godine. T-28 je bio tenk namenjen za podršku pješadiji prilikom proboja utvrđenih položaja. Bilo je planirano da se tokom borbenih dejstava upotrebljava zajedno sa većim i težim T-35 sa kojim je imao dosta zajedničkih komponenti.

T-28
Svojstva
Posada6
Dužina7.44 m
Širina2.87 m
Visina2.82 m
Težina28 tona
Oklop i naoružanje
Oklop20-30 mm
Osnovno naoružanje76.2 mm top
Sekundarno naoružanje4xmitraljez 7.62 mm DT
Pokretljivost
PogonM-17 12 cilindara
500 KS
Brzina na cesti37 km/h
Domet220 km

Razvoj uredi

T-28 je razvijen 1932. godine u Zavodu Kirov, u Boljševičkoj fabrici, u Lenjingradu. Nakon početnih ispitivanja zaključeno je da je tenk slabo naoružan zbog čega je prvobitni top kalibra 45 mm zamenjen topom kalibra 76.2 mm. Prvi primerak uveden je u upotrebu u Crvenoj armiji 11. augusta 1933. godine.

Kada je donesena odluka da se otpočne sa serijskom proizvodnjom, prizvodnja je poverena Putilovljevoj crvenoj fabrici, zato što su kapaciteti Boljševičke fabrike bili u potpunosti angažovani na proizvodnji lakog tenka T-26. Prva proizvedena serija od 10 vozila učestvovala je 1933. godine na Prvomajskoj paradi u Moskvi.

Tokom 1938. T-28 pretrpio je dodatne modifikacije. Postojeći top čija je dužina cijevi iznosila 16.5 kalibara, zamenjen je topom L-10 sa dužinom cijevi od 26 kalibara. Ova verzija nosila je oznaku T-28 Ob.1938.

Operativna upotreba uredi

T-28 je korišten tokom ruske invazije na Poljsku, Zimskog rata i u kratkom sukobu sa Japanom 1939. godine. Na početku Zimskog rata T-28 je korišten za direktne napade na finske utvrđene položaje. Tokom ovih operacija ustanovljeno je da je oklopna zaštita tenka nedovoljna zbog čega je pokrenut program za njegovo poboljšanje. Debljina prednje oklopne ploče je sa 50 mm povećana na 80 mm, dok je debljina bočnog i zadnjeg oklopa povećana na 40 mm. Ova poboljšana varijanta tenka T-28 učestvovala je u proboju utvrđenih finskih položaja na Manerhajmovoj liniji. Ubrzo zatim proizvodnja je obustavljena jer je prednost data novom ruskom tenku T-34. Najveći broj tenkova T-28 je izgubljen u borbama tokom prva dva mjeseca od početka njemačkog napada na SSSR.

Finci su T-28 zvali "Postivaunu" („poštanski vagon“ ili poštanska kočija), nadimak koji su navodno počeli da koriste kada je u jednom uništenom sovjetskom tenku otkriveno da je posada koristila poštanske džakove kako bi povećala zaštitu tenka. Još jedno objašnjenje je da je visoki profil tenka Fince podsećao na poštansku kočiju koja je korišćena na „divljem zapadu“. Finci su zarobili 10 tenkova T-28 tokom Zimskog i Produženog rata i koristili su ih sve do 1944. god. Danas postoji pet očuvanih primjeraka ovog tenka. Četiri se nalaze u Finskoj, a jedan u Moskvi.[1]

Reference uredi

  1. ^ Zaloga, Steven J.; Grandsen, James (1984). Soviet Tanks and Combat Vehicles of World War Two. London: Arms and Armour Press. ISBN 0-85368-606-8.