Sunitski islam je najveći ogranak islama kojeg slijedi između 85% i 90% muslimana.[1][2] Sunitski muslimani (arapski: أهل السنة والجماعة‎, fonetski: ʾAhlu-s-Sunnati wa-l-Jamāʿah), su "vjernici koji slijede sunnet poslanika Muhammeda[3] i čine većinu ummeta." Kraće, najčešće se zovu sunitskim muslimanima, sunitima ili sunijama.

Sunitski islam se ponekad navodi kao ortodoksni oblik islama[4][5][6] iako neki naučnici smatraju ovaj prijevod neprikladnim.[7][8] Riječ sunit vodi porijeklo od riječi sunnet (arapski: سنة‎) koje označava sve ono što je govorio i radio poslanik Muhammed, a što je potvrđeno u hadisima.

Suniti metodologiju crpe iz Svete Knjige Kur'ana i hadisa sadržanih u Al-Kutub al-Sittahu. Zakoni se također donose prema ova dva osnovna izvora s dodatkom metoda pravnog obrazloženja (kijasa) i koncenzusa učenjaka (idžma). Postoji više mišljenja učenjaka po pitanju svih segmenata izučavanja vjere te su ona vremenom svrstana u jedan od četiri glavna mezheba ili se odgovori na pitanja traže u Islamskom Zakonu (idžtihad). Suniti vjeruju da su učenja sve četiri škole ispravna i da se ne razlikuju u temeljnim uvjerenjima i praktikovanju islama, već u različitim shvatanjima fikha od strane imama, osnivača mezheba, te njihovih učenika.

Razlike između sunitskih i šiitskih muslimana proizašle su iz neslaganja oko sukcesije Muhammeda i kasnije su dobile širi politički značaj, kao i teološku i pravnu dimenziju.[9] Prema sunitskoj tradiciji, Muhammed nije ostavio nasljednika i učesnici događaja Saqifah imenovali su Ebu-Bekra kao sljedećeg na redu (prvog halifu).[9][10][11] Ovo je u suprotnosti sa šijitskim stavom, koji smatra da je Muhammed imenovao svog zeta i rođaka Alija ibn Ebu-Taliba za svog nasljednika.[12]

Kur'an, zajedno s hadisima (posebno onima prikupljenim u Kutub al-Sittah) i obavezujućim pravnim konsenzusom, čine osnovu cijele tradicionalne jurisprudencije unutar sunitskog islama. Šerijatske presude su izvedene iz ovih osnovnih izvora, u kombinaciji sa analognim obrazloženjem, razmatranjem javnog blagostanja i pravnom diskrecijom, koristeći principe jurisprudencije koje su razvile tradicionalne pravne škole. Što se tiče vjere, sunitska tradicija podržava šest stubova imana (vjere) i uključuje škole Ash'ari i Maturidi Kalama (teologije), kao i tekstualističku školu poznatu kao tradicionalistička teologija.

Historija uredi

Nakon smrti poslanika Muhammeda, muslimani prihvataju Ebu-Bekra za svog prvog halifu (vođu). Tek kasnije pojavom šiizma oni muslimani koji su smatrali Ebu-Bekra svojim prvim vođom postaju suniti.

Suniti vrijeme vladavine prve četvorice halifa zovu vladavinom pravednih halifa. Prvi je bio Ebu-Bekr Siddik, poslije kojeg su vladali Omer ibn el-Hattab, Osman ibn Affan i Alija ibn Ebu-Talib, svi sa titulom pravedni.[13]

Kasnije islamskim hilafetom su vladale dinastije Emevija, Abasida i Osmanlija ali su i u kratkim razdobljima prava na halifat polagale i rivalske dinastije iz Španije, Sjeverne Afrike i Egipta. Mustafa Kemal Ataturk je 1924. godine službeno ukinuo islamski halifat i osnovao Republiku Tursku, sa sekularnim unutarnjim uređenjem. Osmansko carstvo se smatra posljednim velikim islamskim halifatom.

Ashabi uredi

Suniti vjeruju da su ashabi bili najbolja generacija muslimana. Svoje tvrdnje temelje na osnovu hadisa poslanika Muhammeda poput onoga kojeg prenosi Abdullah ibn Mas’ud: "Najbolji od mog ummeta su ashabi, zatim generacije poslije njih pa onda generacije poslije ovih". Potvrda ovoga stoji u Kur'anu u suri At-Tawbah, 100. ajet: "Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh."

Iz redova ashaba su bili i četvorica pravednih halifa. Poslanik Muhammed je zadatak sastavljanja objave u Kur'an dodijelio ashabima koji su s koljena na koljeno prenijeli veliki broj hadisa koji su kasnije zapisani u velike zbirke.

Reference uredi

  1. ^ Brzi vodič: Suniti i Šiiti (eng) Arhivirano 1. 7. 2018. na Wayback Machine BBC News. 6. decembar 2011. "Velika većina muslimana, procjenjuje se na između 85% i 90%, pripadaju sunitima."
  2. ^ Sunitski islam: Oxford Bibliographies Online Research Guide (eng) "Sunitski islam je najveći ogranak u islamskom društvu bio i tokom cijele historije (85-90% od ukupnog broja muslimana)."
  3. ^ John L. Esposito, ured. (2014). "Sunni Islam". The Oxford Dictionary of Islam. Oxford: Oxford University Press. Arhivirano s originala, 28. 10. 2010. Pristupljeno 6. 2. 2023.
  4. ^ John Richard Thackrah (2013). Dictionary of Terrorism (2, revised izd.). Routledge. str. 252. ISBN 978-1135165956.
  5. ^ Nasir, Jamal J., ured. (2009). The Status of Women Under Islamic Law and Modern Islamic Legislation (revised izd.). Brill. str. 11. ISBN 978-9004172739.
  6. ^ George W. Braswell (2000). What You Need to Know about Islam & Muslims (illustrated izd.). B&H Publishing Group. str. 62. ISBN 978-0805418293.
  7. ^ An Introduction to the Hadith. John Burton. Published by Edinburgh University Press. 1996. str. 201. Cite: "Sunni: Of or pertaining sunna, especially the Sunna of the Prophet. Used in conscious opposition to Shi'a, Shi'í. There being no ecclesia or centralized magisterium, the translation 'orthodox' is inappropriate. To the Muslim 'unorthodox' implies heretical, mubtadi, from bid'a, the contrary of sunna and so 'innovation'."
  8. ^ Galeova enciklopedija Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike (eng) "Najveći ogranak islama, nekada označen kao 'ortodoksni islam'..."
  9. ^ a b Tayeb El-Hibri, Maysam J. al Faruqi (2004). "Sunni Islam". u Philip Mattar (ured.). The Encyclopedia of the Modern Middle East and North Africa (Second izd.). MacMillan Reference.
  10. ^ Fitzpatrick, Coeli; Walker, Adam Hani (2014). Muhammad in History, Thought, and Culture: An Encyclopedia of the Prophet of God [2 volumes]. ABC-CLIO. str. 3. ISBN 978-1610691789.
  11. ^ Madelung, Wilferd (1997). The Succession to Muhammad. Cambridge University Press. str. xi. ISBN 0521646960.
  12. ^ Jafri, Syed Husain Mohammad (27. 8. 1976). The Origins and Early Development of Shi'a Islam (Millennium (Series)) (The Millennium (Series).). Karachi, Pakistan: Oxford University Press (First Published By Longman Group Ltd and Librairie du Liban 1979). str. 19–21. ISBN 978-0195793871. The Shi'a unequivocally take the word in the meaning of leader, master and patron and therefore the explicitly nominated successor of the Prophet. The Sunnis, on the other hand, interpret the word mawla in the meaning of a friend or the nearest kin and confidant.
  13. ^ Tore Kjeilen. Lexic Orient.com Arhivirano 1. 10. 2018. na Wayback Machine Lexic Orient.com. 6. maj 2011.


  Nedovršeni članak Sunitski islam koji govori o islamu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.