Sporofil je list koji nosi sporangije. I mikrofili i megafili mogu biti sporofili. U heterospornim biljkama sporofili (bilo da su mikrofili ili megafili) nose ili megasporangije i zato se nazivaju megasporofili ili mikrosporangije i nazivaju se mikrosporofili.[1] Preklapanje prefiksa i korijena čini ove pojmove posebno zbunjujućim podskupom botaničke nomenklature. Sporofili se uveliko razlikuju po izgledu i strukturi, a mogu i ne moraju ličiti na sterilne listove.

Sporofil paprati: to je plodonosni list sa strukturama za razmnožavanje.
Sporofil obične pjegave paprati sa gomilom sporangija (sorusa) na donjoj strani
Vertikalni izdanci sa sporofilima Lycopodium clavatum

Biljke koje proizvode sporofile uključuju:

  • Alaria esculenta, smeđa alga ima sporofil pričvršćen u blizini baze alge.[2]
  • Lycophyte imaju sporofile koji se mogu sakupljati u strobile (Selaginella i neke vrste roda Lycopodium i srodnih rodova) ili se pojedinačno distribuirati među sterilnim listovima (Huperzia). Sporangije nastaju u pazuhu ili na aksiksalnoj površini sporofila. U heterospornih čvrste, megasporofili i mikrosporofili mogu se miješati ili razdvajati na različite oblike.
  • Paprati mogu imati sporofile slične sterilnim listovima ili se veoma razlikuju. To mogu biti fotosintetske i nedostajuće tipske peteljke (npr. Onocle)
  • Cikade stvaraju strobile, kako polenske, tako i sjemenske, koji se sastoje od sporofila.

Ginko proizvodi mikrosporofile nakupljene u polenski strobil.

  • Konifere, kao što ginko i cikade, stvaraju mikrosporofile, nakupljene u polenske strobile. No, za razliku od ovih drugih skupina, ovule se stvaraju na češerskim ljuskama, koje su modificirani izdanci, a ne sporofili.

Neke biljke ne proizvode sporofile. Sporangije se stvaraju direktno na stabljikama. Za Psilotum tumačeno je da stvara sporangije (spojene u sinangij) na kraju stabljike. Vrste roda Equisetum uvijek stvaraju strobile, ali strukture koje nose sporangije (sporangiofore) tumače se kao modificirana stabljika. Iako se recidivi sporangije tumače kao terminalne.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ C.Michael Hogan. 2010. Fern. Encyclopedia of Earth. National council for Science and the Environment. Washington, DC
  2. ^ Dickson, Carola I. 1963. British Seaweeds. The Kew Series.