Wikipedia

Snjeguljica i sedam patuljaka (1937)

animirani film iz 1937.

Snjeguljica i sedam patuljaka (engleski: Snow White and the Seven Dwarfs) američki je animirani film snimljen 1937. u produkciji Walt Disney Picturesa, a distributer je bio RKO Radio Pictures. Zasnovan je na njemačkoj bajci Snjeguljica, koju su napisala braća Grimm. To je bio prvi dugometražni animirani igrani film i najstariji iz Serije animiranih klasika Walta Disneya. Priču su adaptirali umjetnici crtači Dorothy Ann Blank, Richard Creedon, Merrill De Maris, Otto Englander, Earl Hurd, Dick Rickard, Ted Sears i Webb Smith. David Hand bio je glavni režiser, dok su William Cottrell, Wilfred Jackson, Larry Morey, Perce Pearce i Ben Sharpsteen režirali individualne sekvence. To je priča o šarmantnoj mladoj princezi koju spašava grupa od sedam simpatičnih patuljaka od njene zle maćehe, kraljice.

Snjeguljica i sedam patuljaka
Originalni poster filma
RežiserDavid Hand (glavni režiser)
William Cottrell
Wilfred Jackson
Larry Morey
Perce Pearce
Ben Sharpsteen
ProducentWalt Disney
Scenarist(i)Ted Sears
Richard Creedon
Otto Englander
Dick Rickard
Earl Hurd
Merrill De Maris
Dorothy Ann Blank
Webb Smith na osnovu bajke Snjeguljica Braće Grimm
UlogeAdriana Caselotti
Lucille La Verne
Harry Stockwell
Roy Atwell
Pinto Colvig
Otis Harlan
Scotty Mattraw
Billy Gilbert
Eddie Collins
Moroni Olsen
Stuart Buchanan
MuzikaFrank Churchill
Paul Smith
Leigh Harline
ŽanrAnimirani film
Produkcija
DistributerWalt Disney Animation Studios
Premijera21. decembar 1937.
Trajanje83 minute
ZemljaSAD
JezikEngleski
Budžet1,5 miliona dolara
Zarada416 miliona dolara

Snjeguljica je premijerno prikazana u pozorištu Carthay Circle Theatre 21. decembra 1937, nakon čega je uslijedilo nacionalno izdanje 4. februara 1938, s međunarodnom zaradom od osam miliona dolara na samom početku prikazivanja, što je nakratko oborilo rekord za najvišu zaradu zvučnog filma u to vrijeme. Popularnost filma dovela je do toga da je više puta prikazivan u kinima sve dok nije doživio kućno videoizdanje 1990-ih. Prilagođen za inflaciju, to je jedan od filmova s najvišom zaradom na sjevernoameričkim kino-blagajnama.

Na 11. dodjeli "Oscara" Walt Disney nagrađen je počasnim Oscarom, a film je nominiran za Oscara za najbolju originalnu muziku. U Sjedinjenim Državama upisan je u Nacionalni filmski registar 1989, a Američki filmski institut uvrštava ga 2008. na listu 100 najvećih američkih filmova. Također se pojavljuje i na listi vrhunskih 10 najvećih američkih animiranih filmova svih vremena. Disneyjeva obrada bajki imala je ogroman kulturni utjecaj, što je kasnije povećalo popularnost tematskih parkova, videoigara i brodvejskih mjuzikla. Ovim filmom ustanovljena je medijska franšiza Disneyja.

Radnja uredi

Snjeguljica je princeza koja živi sa svojom maćehom, koja je po prirodi sujetna i zla kraljica. Kraljica strahuje da bi Snjeguljicina ljepota mogla nadmašiti njenu, pa je prisiljava da radi kao sobarica i svakodnevno pita svoje čarobno ogledalo "Ko je najljepši od svih?" Tokom nekoliko godina ogledalo je uvijek odgovaralo da je kraljica najljepša, što ju je činilo zadovoljnom.

Na samom početku filma čarobno ogledalo saopćava kraljici da je sada Snjeguljica najljepša na svijetu. Ljubomorna kraljica naređuje lovcu da odvede Snjeguljicu u šumu i da je tamo ubije. Ona dalje zahtijeva od lovca da se vrati sa srcem Snjeguljice u kutiji od dragulja kao dokaz da je ubijena. Međutim, lovac ne može pomisliti da ubije Snjeguljicu. On sa suzama u očima moli za oproštaj, otkrivajući joj da je kraljica želi vidjeti mrtvu, i poziva je da pobjegne u šumu i da se ne vraća. Izgubljena i uplašena, princeza se sprijateljuje sa stvorenjima iz šume koja je dovode do jedne kolibe duboko u šumi. U kuhinji kolibe može se vidjeti sedam malih stolica, tako da Snjeguljica uviđa da je to neuredni dom sedam siročadi.

U stvarnosti, koliba pripada sedmorici odraslih patuljaka, pod imenom Učo, Ljutko, Srećko, Pospanko, Stidljivko, Kihavko i Glupko, koji rade u obližnjem rudniku. Po povratku kući, oni su uznemireni kada su primijetili da je njihova koliba čista i posumnjali su da je uljez ušao u njihov dom. Patuljci su pronašli Snjeguljicu na spratu gdje spava na njihova tri kreveta. Snjeguljica se budi i vidi patuljke kako sjede pored njenog kreveta i zatim im se predstavlja. Svi patuljci su joj na kraju izrazili dobrodošlicu u svom domu nakon što su saznali da ona zna dobro kuhati i postremati kuću. Snjeguljica danju čuva kuću patuljcima dok oni rade u rudniku u potrazi za zlatom, a noću svi pjevaju, sviraju i plešu.

U međuvremenu, kraljica otkriva da je Snjeguljica još živa zato što ogledalo opet odgovara da je Snjeguljica najljepša na svijetu i otkriva da srce u kutiji dragulja zapravo pripada svinji. Koristeći magiju da sebe maskira kao babu, kraljica stvara otrovnu jabuku koja će "vječno uspavati" onoga ko je pojede, a tu kletvu može skinuti samo "prvi ljubavni poljubac". Kraljica dolazi do kolibe dok su patuljci bili odsutni, ali životinje su se preplašile njenim prisustvom i odjurile su da pronađu patuljke. Kraljica nagovara Snjeguljicu da zagrize otrovanu jabuku. Kada je Snjeguljica zaspala Kraljica proglašava da će ona biti najljepša na svijetu. Uto se patuljci vraćaju zajedno sa životinjama dok Kraljica napušta kolibu i oni se daju u potjeru za njom. Uspjeli su da je uhvate kod litice. Ona pokušava da gurne kamen prema njima, ali prije nego što je ona uspjela to učiniti, munja udara u liticu, uzrokujući da ona pada u ponor u sigurnu smrt. Isti kamen koji je gurala prema patuljcima sada je pao preko nje.

Kada su se patuljci vratili u svoju kolibu i pronašli su Snjeguljicu prividno mrtvu i u samrtnom snu koji je uzrokovao napitak. Ne želeći da je sahrane u zemlju, oni je umjesto toga stavljaju u stakleni lijes obrubljen zlatom na jednoj čistini u šumi. Zajedno sa šumskim stvorenjima, oni paze na nju. Nakon nekog vremena, princ, koji se ranije bio upoznao i zaljubio u Snjeguljicu, saznaje za njen vječni san i posjećuje njen lijes. Tužan zbog njene prividne smrti, on je ljubi, ali to razbija čaroliju i ona se budi. Patuljci i životinje se svi raduju dok princ vodi Snjeguljicu ka svom dvorcu.

Uloge uredi

 
Walt Disney predstavlja svakog od sedam patuljaka u sceni iz originalnog foršpana
  • Adriana Caselotti – Snjeguljica: Snjeguljica je mlada princeza. Ona je kćerka velikog kralja čija je žena umrla kada je Snjeguljica bila vrlo mlada. Njena zla maćeha je prisilila da radi kao sobarica u zamku. Uprkos tome, ona je vesela, i ponaša se naivno.
  • Lucille La Verne – Zla kraljica: Kraljica je maćeha Snjeguljice. Kada joj čarobno ogledalo kaže da je Snjeguljica najljepša, ona odmah angažuje lovca da je ubije u šumi. Nakon što otkriva da Snjeguljica nije ubijena, ona se prerušava kao stara vještica i koristi otrovnu jabuku da otruje Snjeguljicu.
  • Harry Stockwell – Princ: Princ je prvi put vidio Snjeguljicu kako pjeva na izvoru želja. Odmah se zaljubljuje u nju i njen glas. Kasnije se ponovo pojavio kako bi je oživio.
  • Roy Atwell – Učo: Vođa sedam patuljaka, Učo nosi naočale a često miješa riječi.
  • Pinto Colvig – Ljutko: On u početku ne odobrava prisustvo Snjeguljice u kući patuljaka ali je kasnije upozorava na prijetnju koju predstavlja kraljica i žuri da joj pomogne shvativši da je ona u opasnosti, i predvodi njeno spasavanje. On ima najveći nos od svih patuljaka, a često je viđan s jednim okom zatvorenim.
  • Otis Harlan – Srećko: On je po prirodi veseo patuljak i obično je prikazivan nasmijan.
  • Pinto Colvig – Pospanko: On je uvijek umoran i ponaša se lakonski u većini situacija. Sterling Holloway, koji će kasnije snimiti glas za mnoge druge likove Disneyjevih filmova, bio je u konkurenciji da bude glas Pospanka.
  • Scotty Mattraw – Stidljivko: Bio je najstidljiviji od patuljaka, i često mu je bilo neugodno zbog sve pažnje koja je bila usmjerena na njega.
  • Billy Gilbert – Kihavko: Ime Kihavko dobio je zbog njegovog izuzetno moćnog kihanja čiji je uzrok polenska groznica. Njegovo kihanje moglo je da otpuše čak i najteže predmete u sobi.[1]
  • Eddie Collins – Glupko: Glupko je jedini patuljak koji nema bradu. On je nespretan i nijem. Srećko objašnjava da on jednostavno "nikada nije ni pokušao" da govori. U traileru filma, Walt Disney opisuje Glupka kao "finog, ali nekako prostodušnog". Walt Disney je imao na umu Mela Blanca da bude glas Glupka.[1][2]
  • Moroni Olsen – Čarobno ogledalo: Rob iz Čarobnog ogledala pojavljuje kao zelena maska u oblaku dima. Kraljica ga redovno pita ko je najljepši na svijetu.
  • Stuart Buchanan – Lovac: Uprkos njegovog statusa kod kraljice kao plaćeni ubica, lovac ne može da zamisli da ubije Snjeguljicu, čak i kada mu je kraljica naredila da donese princezino srce.

Produkcija uredi

Snimanje uredi

Trailer filma, sa odabranim kritikama, bilješkama sa snimanja, i predstavljanjem likova i njihovih osobina.

Rad na snimanju Snjeguljice i sedam patuljaka započeo je početkom 1934. godine i u junu iste godine u New York Timesu Walt Disney je najavio snimanje svog prvog igranog filma, koji bi trebao da bude objavljen u produkciji Walt Disney Productionsa.[3] Prije Snjeguljice i sedam patuljaka, Disney studio je bio prvenstveno uključen u produkciju kratkog animiranog filma o Mickeyu Mouseu i serije Silly Symphonies. Disney se nadao da će ojačati prestiž i prihode svog studija sa dugometražnim filmovima.[4] Procjenjivalo se da bi Snjeguljica mogla biti snimljena sa budžetom u visini od 250.000 dolara; ovo je bio deset puta veći budžet od Silly Simphonies. Snjeguljica i sedam patuljaka je trebao biti prvi dugometražni animirani film u historiji,[3] i zbog toga je Walt Disney morao da se bori da bi dobio odobrenje za filmsku produkciju. Njegov brat i poslovni partner Roy Disney i njegova supruga Lillian pokušali su da ga odgovore od toga,[4] dok je holivudska filmska industrija podrugljivo nazivala projekt kao "Disneyjeva ludost", još dok je bio u fazi snimanja. Disney je morao da založi svoju kuću u hipoteku, kako bi finansirao troškove snimanja filma, što je na kraju dovelo do ukupnih troškova u iznosu od 1.488.422 dolara, što je bio masivni iznos za igrani film 1937. godine.

Pisac Richard Creedon je 9. augusta 1934. godine napisao 21 stranicu zabilješki pod nazivom "Prijedlozi za Snjeguljicu". To je uključivalo spisak glavnih likova, kao i situacije i 'gegove' za priču. Na samom početku projekta Disney je naveo da su glavna atrakcija priče za njega bili sedam patuljaka, i njihove mogućnosti da izvode "otkačene gegove". Ova tema je dominirala tokom tri sastanka koja su održana u oktobru u prisustvu Disneyja, Creedona, Larryja Moreyja, Alberta Hurtera, Teda Searsa i Pinta Colviga. U ovom trenutku, Disney je osjetio da priča treba početi sa Snjeguljicom kada otkriva kolibu sedam patuljaka.

Walt Disney je od početka predlagao da svaki od patuljaka, čija imena i ličnosti nisu navedena u originalnoj bajci, mogu imati svoja karakterna obilježja. Imena patuljaka su izabrana između pedeset potencijalnih imena.[5] Sedam konačnih imena su izabrana kroz proces eliminacije. Vođa patuljaka, od kojeg se tražilo da bude nadmen, i sklon pravljenju grubih grešaka, imenovan je kao Učo; drugi su dobili imena po njihovim karakternim crtama. Zajedno sa fokusom na karakterizaciju i komične mogućnosti patuljaka, Creedon je na osamnaest stranica zabilješki o priči napisanih tokom sastanaka u oktobru, istaknuo kontinuirani prikaz gegova, kao i kraljičin pokušaj da ubije Snjeguljicu sa otrovanim češljem, što bio jedan element preuzet iz originalne priče Braće Grimm. Nakon što bi ubijedila Snjeguljicu da koristi češalj, maskirana kraljica bi pobjegla, ali patuljci bi stigli na vrijeme da uklonu češalj. Nakon propalog pokušaja ubistva Snjeguljice sa češljem, kraljica bi naredila da se princ zarobi i dovede u njen dvorac, gdje bi Snjeguljica došla da ga potraži. Skice priče pokazuju ovaj događaj gdje se zajedno pojavljuju kraljica i vještica. U priči bi se koristila magija koja bi kosture iz tamnice vratila u život, što ih čini da plešu za njega a jedan od skeleta se spominje kao "Princ Oswald", što predstavlja primjer duhovitije atmosfere u pristupu originalnoj priči. U napomenama za priču zapisano je da je kraljica imala magičnu moć ali samo u svom dvorcu. Sa Princom koji odbija da je oženi, kraljica ga ostavlja da umre (jedan crtež prikazuje princa zarobljenog u podzemnoj komori napunjenoj vodom),[6] dok ona odlazi prema kolibi patuljaka sa otrovanom jabukom. Šumske životinje pomažu princu da pobjegne iz kraljičinog dvorca i pronađe svog konja. Princ je trebao da ode do kolibe i da spasi Snjeguljicu, ali je uzeo pogrešan put (uprkos upozorenjima šumskih životinja i njegovog konja, koje on, za razliku od Snjeguljice, nije mogao da razumije). On stoga ne bi stigao na vrijeme da je spasi od kraljice, ali bi je mogao spasiti sa prvim ljubavnim poljupcem. Ova radnja nije se koristila u konačnom rezu filma, iako je Ferdinand Hovarth radio mnoge crteže scena u tamnici.

Ostali primjeri komičnije prirode priče u ovoj fazi uključuju prijedloge da se Kraljica prikaže kao debela, otkačena, i sebična karikatura. Princ je također trebao da bude više klovn, i da se udvara Snjeguljici na komičan način. Walt Disney je ohrabrivao sve zaposlene u studiju da doprinose priči, i nudio je pet dolara svakome ko smisli nešto. Tako se pojavio geg sa nosovima patuljaka koji "vire ispod kreveta kada su se prvi put sreli sa Snjeguljicom". Disney je postao zabrinut da bi takav komični pristup mogao smanjiti uvjerljivost likova i, osjećao je da je potrebno više vremena za razvoj lika kraljice. U nacrtu koji je kružio 6. novembra, savjetovao je da se pažnja posveti isključivo "scenama u kojima se pojavljuju samo Snjeguljica, patuljci, i njihovi prijatelji ptice i životinje. Imena i karakteristike patuljaka, međutim, i dalje su bili "otvoreni za promjene". Sastanak od 16. novembra daje još jednu skicu pod nazivom "Patuljci otkrivaju Snjeguljicu", gdje se uvodi lik Pospanka, koji će se na kraju pokazati kao najuspješniji i najpopularniji lik patuljaka.[5] Do kraja 1934. godine Disney je dalje razvijao priču sam, našavši se u dilemi oko lika kraljice, za koji je osjećao da više ne može biti "debela" niti "otkačena", već "veličanstveno prekrasna osoba", što je bila mogućnost koju je već iznosio na prethodnim sastancima o priči. Disney se nije fokusirao na projekat sve do jeseni 1935. Smatra se da je možda sumnjao u svoju, i sposobnost studija, i da mu je njegov put u Evropu tog ljeta vratio samopouzdanje. U ovom trenutku Disney i njegovi pisci fokusirali su se na scene u kojima su Snjeguljica i patuljci predstavljeni publici i jedni drugima. U memorandumu 25. novembra, 1935. godine, on je izložio zadatke za sve koji su radili na filmu, i odlučio je o osobinama ličnosti svakog pojedinog patuljka.

Na početku se mislilo da će patuljci biti glavni fokus priče, i mnoge sekvence su pisane za sedam likova. Međutim, u jednom trenutku, odlučeno je da glavni dio priče bude odnos između kraljice i Snjeguljice.[7] Iz tog razloga, nekoliko sekvenci koje su prikazivale patuljke bile su izrezane iz filma. Prva sekvenca, koja je bila animirana u cijelosti prije nego što je bila izrezana, prikazivala je Uču i Mrguda kako raspravljaju o tome da li bi Snjeguljica trebala ostati s njima. Još jedna, također potpuno animirana, prikazivala je patuljke kako bučno kusaju supu; Snjeguljica je bezuspješno pokušavala da ih nauči kako da jedu "kao gospoda". Djelomično animirana sekvenca prikazuje patuljke kako održavaju "kućni sastanak", na kojem oni pokušavaju da smisle poklon za Snjeguljicu; ovo je trebalo da se desi nakon scene "gradnje kreveta", u kojoj patuljci i šumske životinje grade i ukrašavaju krevet za princezu. Ova scena je također bila isječena, jer se mislilo da će da uspori razvoj priče.[7] Scene kusanja supe i gradnje kreveta su bile animirane od strane Warda Kimballa, koji je u dovoljnoj mjeri bio obeshrabren zbog njihovog uklanjanja pa je razmatrao da napusti studio, međutim Disney ga je nagovorio da ostane promovirajući ga u glavnog animatora za lik Cvrčka Cvrče u narednom igranom filmu Pinokio (1940).[8]

Animacija uredi

 
Čuvena sekvenca iz filma koju je animirao Shamus Culhane.

Glavni čovjek na izradi filma bio je konceptualni umjetnik Albert Hurter. Svi projekti koji su se koristili u filmu, počevši od pojave likova pa sve do izgleda stijena u pozadini, morali su imati odobrenje Hurtera prije nego što je film bio finaliziran.[6] Dva druga konceptualna umjetnika, Ferdinand Hovarth i Gustaf Tenggren, doprinosili su vizualnom stilu filma. Hovarth je razvio niz mračnih koncepata za film, iako su mnogi drugi projekti koje je on razvio bili na kraju odbačeni od strane Disneyjevog tima kao teške da se prevedu u animaciju, za razliku od Hurterovih. Tenggren je korišten kao stilista za boje i da odredi način izvedbe i atmosferu mnogih scena u filmu. Njegov stil, koji je bio kopija umjetnika poput Arthur Rackhama i John Bauera, posjedovao je evropski kvalitet ilustracija koje je Walt Disney tražio. On je dizajnirao plakate za film i ilustriracije za knjigu. Međutim, Hovarth nije dobio kredit za film. Još jedan umjetnik koji je radio na filmu bio je Joe Grant, čiji je najznačajniji doprinos bio dizajn za Kraljicu u obliku vještice.[6]

Art Babbit, animator koji se pridružio Disneyjevom studiju 1932. godine, pozvao je sedmoricu svojih kolega (koji su radili u istoj sobi kao i on) da prisustvuju času umjetnosti koji je on sam postavio u svom domu na Hollywood Hillsu. Iako nije bilo predavača, Babbit je regrutirao modela da pozira za njega i njegove kolege animatore dok su crtali. Ovi "časovi" su održavani svake sedmice, a sve više animatora je dolazilo. Nakon tri sedmice, Walt Disney je pozvao Babbita u svoju kancelariju i ponudio mu slikarske potrepštine, radni prostor i modele ako se sesije presele u njegov studio. Babbit je vodio sesije mjesec dana sve dok animator Hardie Gramatky nije predložio da regrutuju Dona Grahama nastavnika likovnog sa Chouinard Instituta koji je predavao svoje prve časove u studiju 15. novembra, 1932. godine, a pridružio mu se Phil Dike nekoliko sedmica kasnije. Ovi časovi su se uglavnom bavili ljudskom anatomijom i pokretima, iako su upute kasnije uključivale analizu akcije, anatomije životinja i glumu.[9]

Don Graham je stvarno poznavao ono šta je predavao, on je "pokazivao" kako uraditi nešto - on nije samo pričao. On nas je naučio stvari koje su bile vrlo važne za animaciju. Kako pojednostaviti naše crteže - kako smanjiti sve nepotrebne škrabotine koje amateri imaju naviku da koriste. On nam je pokazao kako napraviti crtež da izgleda solidno. On nas je naučio momentima napetosti - kao što su savijena koljena, te kako nogavica pada niz koljeno i koliko su važni nabori koji opisuju oblik. Od njega sam prokleto puno naučio! Art Babbitt[9]

Prva dužnost crtanog filma nije da slike kopiraju pravu akciju ili stvari dok se one zapravo i događaju - nego da budu karikatura života i akcije - da se na ekranu slikaju stvari koje prolaze kroz maštu publike da ožive fantazije sna i mašte koje gajimo tokom našeg života ili koje su nam se ukazivale u raznim oblicima tokom našeg života [...] ja definitivno smatram da ne možemo učiniti fantastične stvari koje su zasnovane na stvarnim, sve dok prvo ne skontamo šta je stvarno. Ova tvrdnja bi se trebala iznijeti vrlo jasno svim mladim ljudima, pa čak i starijima. Walt Disney 1935.

Iako su časovi bili prvobitno opisani kao "brutalna borba", sa instruktorima i učenicima koji nisu bili dobro upućeni u druge zanate, entuzijazam i energija sa obje strane napravili su časove stimulativnim i korisnim za sve uključene. Graham je često prikazivao Disneyjeve kratke filmove i, zajedno sa animatorima, ocjenjivao sadržaj u vezi sa prednostima i nedostacima. Na primjer, Graham je ocjenjivao Babbitovu animaciju miša Abnera u crtanom filmu The Country Cousin "zbog prikazivanja nekoliko očiglednih pokreta pijanca bez koordinacije sa ostatkom tijela", a pohvalio ga je zbog održavanja svog humora bez upotrebe "prljavština, zlobe ili vulgarnosti. Seoski miš uvijek ima dobar provod".[9]

Vrlo mali broj crtača u Disneyjevom studiju imao je umjetničko školovanje (većina su bili novinski karikaturisti); jedan od rijetkih među njima bio je Grim Natwick, koji se školovao u Evropi. Njegov uspjeh kao crtača u dizajniranju i animiranju Betty Boop za Fleischer Studios pokazalo je razumijevanje za anatomiju ženskog tijela, a kada je Walt Disney zaposlio Natwicka od njega je traženo crtanje gotovo isključivo ženskih likova. Pokušaji da se animira Persefona, kao glavna ženska uloga u crtanom filmu Boginja proljeća, pokazali su se u velikoj mjeri neuspješnim; Natwickovo crtanje junakinje u filmu Cookie Carnival pokazalo je veći uspjeh, a crtač je na kraju dobio zadatak da sam animira Snjeguljicu. Iako su snimke žive akcije Snjeguljice, princa i kraljice bile snimljene kao referenca za crtače, oni nisu odobravali rotoskopiju, s obzirom na to da ometa stvaranje djelotvornih crteža. Nijedna od Babbitovih animacija kraljice nije urađena rotoskopijom;[10] uprkos primjedbi Grahama i Natwicka, međutim, neke scene Snjeguljice i princa su direktno pratile snimke žive akcije.[9] Nova vrsta kamera je dala studiju trodimenzionalni osjećaj u mnogim sekvencama, a također se koristila za dati rotirajući efekt u sceni u kojoj se kraljica pretvara u vješticu.

Muzika uredi

Filmski trailer s pjesmom "Heigh-Ho".

Pjesme iz Snjeguljice i sedam patuljaka komponovali su Frank Churchill i Larry Morey. Paul Smith i Leigh Harline su komponovali filmsku muziku. Dobro poznate pjesme iz filma su "Heigh-Ho", "Someday My Prince Will Come", i "Whistle While You Work". Pošto Disney nije imao vlastitu muzičku izdavačku kuću u to vrijeme, izdavačka prava za filmsku muziku i pjesme su predana kompaniji Bourne Co. Music Publishers, koji i dalje drže prava. U kasnijim godinama, studio je bio u mogućnosti da dobije nazad prava na muziku iz mnogih drugih filmova, ali ne i Snjeguljice. Snjeguljica je postao prvi američki film koji je imao svoj album sa filmskom muzikom, objavljen istovremeno kad i igrani film. Prije pojave Snjeguljice i sedam patuljaka, filmska muzika snimljena na albumima bila je nepoznata u to vrijeme i imala je malu vrijednost za filmski studio.

Utjecaji uredi

Disney je ohrabrivao svoje saradnike da gledaju razne filmove, kao što je popularni film MGM-a Romeo i Julija (1936) – za koji Disney navodi direktne reference na sastanku o priči, a odnose se na scenu u kojoj Snjeguljica leži u svom staklenom krevetu; te opskurne filmove, uključujući i evropsku nijemu kinematografiju. Snjeguljica i sedam patuljaka, kao i dva sljedeća Disneyjeva filma, bili su pod uticajem njemačkih ekspresionističkih filmova kao što su Nosferatu (1922) i Kabinet dr. Caligarija (1919). Oba filma Disney je preporučio svojim saradnicima. Ovaj uticaj posebno dolazi do izražaja u scenama kada je Snjeguljica bježala kroz šumu i kada se kraljica preobražava u vješticu. Potonja scena je također bila inspirisana filmom Dr. Jekyll i Mr. Hyde (1931), na koji se Disney posebno osvrnuo na sastancima o priči.[9]

Objave uredi

Premijere uredi

Snjeguljica i sedam patuljaka je premijerno prikazan u pozorištu Carthay Circle Theatre 21. decembra 1937. godine. Publika je oduševljeno primila film. Mnogi od njih su bili oni isti skeptici koji su nazvali film "Disneyjeva ludost". Film je dobio ovacije na samom završetku.[11] U publici su bili Judy Garland i Marlene Dietrich.[12] Šest dana kasnije, Walt Disney i sedam patuljaka pojavili su se na naslovnici magazina Time.[13] U New York Timesu, pisalo je "Hvala vam puno, gospodine Disney".[14] Magazin Variety ocijenio je da je "iluzija tako savršena, tako nježna romantika i fantazija, tako su emotivni određeni dijelovi filma, da gluma likova dostiže dubinu koja se može porediti sa iskrenošću ljudskih glumaca, i da se film približava stvarnoj veličini."[15]

Nakon uspješnih ekskluzivnih prikazivanja u Radio City Music Hallu u New Yorku i u pozorištu u Miamiju u januaru 1938. godine, RKO Radio Pictures je dopustio prikazivanje filma za širu publiku 4. februara. Ubrzo je doživio veliki uspjeh na kino blagajnama, i zaradio je četiri puta više novca nego bilo koji drugi film objavljen 1938. godine.[16] U svom izvornom izdanju, Snjeguljica i sedam patuljaka zaradio je 3,5 miliona dolara u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi,[17] a do maja 1939. godine sa međunarodnih prikazivanja zaradio je bruto od 6,5 miliona. U to vrijeme bio je najuspješniji zvučni film svih vremena, zamjenjujući Al Jolsonov film The Singing Fool (1928) ali je ubrzo izgubio ovu poziciju od filma Prohujalo s vihorom 1940. godine.[17][18] Do kraja svog prvog kruga prikazivanja, zaradio je ukupno 7.846.000 dolara u međunarodnim prikazivanjima.[19] RKO je ostvario dobit od 380.000 dolara.[20]

Ponovna izdanja uredi

Snjeguljica i sedam patuljaka imao je prvo reizdanje 1944. godine, kako bi se podigli prihodi za Disneyjev studio tokom perioda Drugog svjetskog rata. Ovo reizdanje je obilježilo početak tradicionalnog ponovnog objavljivanja Disneyjevih animiranih igranih filmova svakih sedam do deset godina, a Snjeguljica i sedam patuljaka je ponovno pušten u kinima 1952, 1958, 1967, 1975, 1983, 1987 i 1993. godine.[21] Poklapajući se sa pedesetom godišnjicom objavljivanja 1987. godine, Disney je objavio odobrenu novelizaciju priče, koju je napisala autorica za djecu Suzanne Weyn.[22][23] Godine 1993, Snjeguljica i sedam patuljaka je postao prvi film koji će u potpunosti biti skeniran na digitalnim datotekama, zatim prerađen i objavljen u digitalnoj verziji. Projekat obnove je izvršen u potpunosti u 4K rezoluciji i 10-bitnoj dubini boje pomoću Cineon sistema za digitalno uklanjanje prljavštine i ogrebotina i vraćanje zamagljenih boja.[24] Film je imao bruto zaradu od 416 miliona zajedno sa prvobitnim izdanjem i nekoliko reizdanja. U Bosni i Hercegovini objavljen je na DVD-ima.[25]

Prijem i nasljeđe uredi

Kritike uredi

Film je imao ogroman uspjeh kod kritičara, a mnogi od njih su ga hvalili kao istinsko umjetničko djelo, koje se preporučuje za djecu i odrasle.[26] Iako se kroz historiju filma često kritikovala animacija ljudskih likova, nedavne studije smatraju da je većina kritičara hvalila realističan stil ljudske animacije, uz nekoliko njih koji navode da će publika zaboraviti da oni gledaju animirane ljude, a ne prave.[26] Na 11. dodjeli "Oscara", film je osvojio Počasnog Oscara za Walta Disneyja, "kao značajnu inovaciju na ekranu koja je očarala milione i uvela novu veliku zabavu". Disney je dobio statuetu Oscara u punoj veličini i još sedam minijaturnih, koje mu je uručila tada 10-godišnja glumica Shirley Temple. Film je također bio nominiran za Oscara za najbolju originalnu muziku.[27] Pjesma Jednog dana moj princ će doći, postala je standardna u džezu koju su izvodili brojni umjetnici, među kojima se ističu Buddy Rich, Lee Wiley, Oscar Peterson, Frank Churchill,[28] i Oliver Jones.[29] Miles Davis, Wynton Kelly i Alexis Cole objavili su albume sa istoimenim naslovom.[30]

Istaknuti filmaši poput Sergeja Eisensteina i Charlieja Chaplina pohvalili su Snjeguljicu i sedam patuljaka kao značajno dostignuće u filmskoj umjetnosti; Eisenstein je otišao toliko daleko da ga je nazvao najvećim filmom ikada snimljenim.[31] Film je inspirisao Metro Goldwyn Mayer da snime svoj fantastični film, Čarobnjak iz Oza, 1939. godine.[32] Još jedan pionir animacije, Max Fleischer, odlučio je da snimi animirani igrani film Guliverova putovanja, kako bi se natjecao sa Snjeguljicom. Parodija iz 1941. Vatrena lopta prikazuje noćni klub u kojem pjevačica utječe na živote sedam naučnika (jedan od njih je Gary Cooper), dok su se krili od policije. Kratki animirani film u produkciji Merrie Melodies iz 1943. godine Coal Black and de Sebben Dwarfs, u režiji Boba Clampetta, parodira Snjeguljicu i sedam patuljaka predstavljanjem priče sa glumačkom ekipom afričkog porijekla koji pjevaju džez teme.

Uspjeh filma je doveo do toga da Disney kreće sa sve više igranih-filmskih produkcija. Walt Disney je iskoristio visoku zaradu od Snjeguljice pa je finansirao svoj novi studio vrijedan 4,5 miliona dolara u Burbanku – mjesto na kojem se i danas nalazi Walt Disney Studios.[16] U roku od dvije godine, studio je završio Pinokija i Fantaziju, i počeo je sa snimanjem igranih animiranih filmova kao što su Dumbo, Bambi, Alisa u zemlji čudesa i Petar Pan.

 
Zabavljači u Disneylandu odjeveni kao Snjeguljica i Zla kraljica s posjetiocima, slika iz 2012. godine

Tematski parkovi uredi

Vožnja kroz popularne tematske parkove u Disneylandu (Tokyo Disneyland, Disneyland Paris) pod nazivom Snjeguljicine avanture, jedna je od atrakcija koje datiraju od 1955.[33][34] Fantasyland u Magičnom kraljevstvu[35] doživio je proširenje od 2012. do 2014. godine. Vožnja kroz Snjeguljicine avanture zamijenjena je sa Princezinim hodnikom bajki, gdje se nalaze Snjeguljica i druge princeze koje pozdravljaju goste. U proširenje Fantasylanda iz 2013. godine uključen je tobogan Podzemni voz Sedam patuljaka.[36] Snjeguljica, njen princ, kraljica, i sedam patuljaka također se pojavljuju na paradama i nastupima širom parkova. U periodu 2004–2006. Disneylandovo kino Fantasyland Theater prikazivao je mjuzikl Snjeguljica: Očaravajući mjuzikl.

Zanimljivosti uredi

  • 25 pjesama je bilo napisano za film, ali ih se samo osam pojavilo na filmu.
  • Kao što je poznato, svaka zemlja u kojoj je preveden film ima svoje prijevode imena patuljaka, uključujući i Njemačku, odakle je potekla originalna bajka. Međutim, u originalnoj priči (braća Grimm, Jacob i Wilhelm Grimm) patuljci nemaju svoja imena.
  • Kada je komičar Billy Gilbert saznao da je jedno od imena patuljaka bilo Kihavko on je nazvao Walta Disneya i izveo za njega poznati geg sa kihanjem i tako dobio ulogu.
  • Drveće koje je zgrabilo haljinu Snjeguljice zasnovani su prema jedinstvenoj vrsti hrastova, koja se može naći u Britanskoj Kolumbiji, Kanada. Walt Disney je obišao ovo područje i primijetio je njihove jezive, i vijugave oblike.
  • Kada se film premijerno prikazivao u Radio City Music Halla, pozorišni menadžeri morali su zamijeniti muziku u sceni kada Snjeguljica trči kroz šumu, jer su mislili da bi se djeca mogla preplašiti kada čuju muziku.[37]

Nagrade uredi

Oscari uredi

Ostale nagrade uredi

Reference uredi

  1. ^ a b "The Seven Dwarfs Character History". Disney Archives. Disney. 2008. Pristupljeno 25. 9. 2008.
  2. ^ Thomas S. Hischak (21. 9. 2011). Disney Voice Actors: A Biographical Dictionary. McFarland. str. 44–. ISBN 978-0-7864-8694-6.
  3. ^ a b Smith, Dave. Disney A to Z, 3. izd, (2006), str. 33. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv "Smith33" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem
  4. ^ a b Thomas, Bob (1991). Disney's Art of Animation: From Mickey Mouse to Beauty and the Beast. New York: Hyperion. str. 66. ISBN 1-56282-899-1.
  5. ^ a b Bob Thomas, Disney's Art of Animation: From Mickey Mouse to Beauty and the Beast (Hyperion, New York, 1991) ISBN 1-56282-899-1
  6. ^ a b c John Canemaker, "Before the Animation Begins: The Life and Times of Disney inspirational Sketch Artists" (Hyperion, New York, 1999) ISBN 0-7868-6152-5
  7. ^ a b Frank Thomas and Ollie Johnston, The Illusion of Life: Disney Animation (Disney Editions, Italy, 1981) ISBN 0-7868-6070-7
  8. ^ John Canemaker, "Walt Disney's Nine Old Men and the Art of Animation" (Disney Editions, United States, 2001) ISBN 0-7868-6496-6
  9. ^ a b c d e Bruno Girveau (editor), Once Upon a Time — Walt Disney: The Sources of inspiration for the Disney Studios (Prestel, London, 2006) ISBN 978-3-7913-3770-8
  10. ^ Robin Allan, Walt Disney and Europe (Indiana University Press, Indiana, 1999) ISBN 0-253-21353-3
  11. ^ Kinni, Theodore (16. 12. 2011). Be Our Guest: Revised and Updated Edition. Disney Electronic Content. str. 59. ISBN 1-4231-4014-1. Pristupljeno 5. 1. 2013.
  12. ^ Cousins, Mark (2006). The Story of Film. Pavilion. str. 166. ISBN 978-1-86205-760-9.
  13. ^ "The Seven Dwarfs and Walt Disney". TIME. New York City. XXX (26). 27. 12. 1937. Arhivirano s originala, 28. 8. 2013. Pristupljeno 5. 1. 2013.
  14. ^ Nugent, Frank S. (14. 1. 1938). "The Music Hall Presents Walt Disney's Delightful Fantasy". The New York Times. New York City. Pristupljeno 5. 1. 2013.
  15. ^ Flynn, Sr., John C. (28. 12. 1937). "Snow White and the Seven Dwarfs". Variety. Los Angeles. Pristupljeno 5. 1. 2013.
  16. ^ a b Sito, Tom (2007). Drawing The Line: The Untold Story of the Animation Unions from Bosko to Bart Simpson. Lexington: University Press of Kentucky. str. 111–112. ISBN 0-8131-2407-7.
  17. ^ a b Gabler, Neal (2007). Walt Disney: The Triumph of the American Imagination. New York: Random House. str. 276–277. ISBN 0-679-75747-3.
  18. ^ Finler, Joel Waldo (2003). The Hollywood Story. Wallflower Press. str. 47. ISBN 978-1-903364-66-6.
  19. ^ Maltin, Leonard (1987) [1980]. Of Mice and Magic: A History of American Animated Cartoons. New York: Plume. str. 57. ISBN 0-452-25993-2. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  20. ^ Richard Jewel, 'RKO Film Grosses: 1931–1951', Historical Journal of Film Radio and Television, Vol 14 No 1, 1994 p44
  21. ^ Block, Alex Ben; Wilson, Lucy Autrey, ured. (2010). George Lucas's Blockbusting: A Decade-By-Decade Survey of Timeless Movies Including Untold Secrets of Their Financial and Cultural Success. HarperCollins. str. 206. ISBN 978-0-06-177889-6.
  22. ^ Weyn, Suzanne (1987). Snow White & the Seven Dwarfs: Walt Disney Classics Series. New York City: Scholastic. str. 80. ISBN 0-590-41170-5. Pristupljeno 5. 1. 2013.
  23. ^ "Walt Disney's classic Snow White and the seven dwarfs : based on Walt Disney's full-length animated classic". WorldCat.org. Dublin: OCLC Online Computer Library Center, Inc. Pristupljeno 5. 1. 2013.
  24. ^ Aldred, John (zima 1997). "Disney's Snow White: The Story Behind the Picture". The Association of Motion Picture Sound. Arhivirano s originala, 12. 1. 2001. Pristupljeno 25. 4. 2009.
  25. ^ "Snjeguljica i sedam patuljaka". Tropik.ba. Pristupljeno 13. 2. 2021.
  26. ^ a b Frome, Jonathan (1. 10. 2013). "Snow White: Critics and Criteria for the Animated Feature Film". Quarterly Review of Film and Video. 30 (5): 462–473. doi:10.1080/10509208.2011.585300. ISSN 1050-9208.
  27. ^ "Bette Davis again wins award as Best Actress; Tracy among Best Actors". The Evening Independent. Los Angeles. 24. 2. 1939. Pristupljeno 5. 1. 2013.
  28. ^ Berg, Chuck (30. 10. 1988). "Piano, steel beat island rhythms". Lawrence Journal-World. Lawrence. Pristupljeno 5. 1. 2013.
  29. ^ Adams, James (13. 12. 1986). "Jones leaves no possible note unplayed". Edmonton Journal. Edmonton. str. 30. Pristupljeno 5. 1. 2013.
  30. ^ Loudon, Christopher (5. 4. 2010). "Alexis Cole Digs Disney". Pristupljeno 5. 1. 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  31. ^ Culhane, John (12. 7. 1987). "'Snow White' at 50: undimmed magic". The New York Times. Pristupljeno 5. 3. 2007.. See also Ebert, Roger (21. 10. 2009). "Walt and El Grupo". Chicago Sun-Times. Arhivirano s originala, 27. 1. 2011. Pristupljeno 23. 10. 2009. The great Russian filmmaker Eisenstein, on seeing 'Snow White', called it the greatest film ever made. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  32. ^ Fricke, John; Jay Scarfone; William Stillman (1986). The Wizard of Oz: The Official 50th Anniversary Pictorial History. New York City: Warner Books, Inc. str. 18. ISBN 0-446-51446-2. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  33. ^ "Disneyland's Snow White's Scary Adventures Page". Disneyland.disney.go.com. Pristupljeno 1. 4. 2010.
  34. ^ "Disneyland Paris' Blanche-Neige et les Sept Nains Page". Parks.disneylandparis.co.uk. Arhivirano s originala, 5. 1. 2009. Pristupljeno 1. 4. 2010.
  35. ^ "Disney World's Snow White's Scary Adventures Page". Disneyworld.disney.go.com. Arhivirano s originala, 6. 6. 2009. Pristupljeno 1. 4. 2010.
  36. ^ "Disney's Fantasyland plan leaves Snow White ride out in cold". Orlando Sentinel. 3. 2. 2011. Arhivirano s originala, 12. 2. 2011. Pristupljeno 26. 2. 2011.
  37. ^ "Zanimljivosti na imdb.com". imdb.com. Pristupljeno 6. 8. 2015.
  38. ^ "Nagrade na imdb.com". imdb.com. Pristupljeno 6. 8. 2015.

Vanjski linkovi uredi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Snjeguljica_i_sedam_patuljaka_(1937)&oldid=3520147"