Wikipedia

Sikizam

Sikizam (ili sikhizam) je religija i filozofija[1] nastala u Indiji[i][2] u 15. vijeku[3][4][5][6][7][8] u kontekstu sukoba doktrine hinduizma i islama. Pripadnici ove vjere se zovu siki (ili sikhi). Riječ sikh[ii] na punjabi jeziku znači „učenik“.

Tekst Mul Mantra na gurmukhi pismu.

Osnovna doktrina u sikhizmu je vjerovanje u jednog Boga i bazira se prije svega na učenju deset gurua koja su sakupljena u svetu knjigu sikha po nazivu Guru Granth Sahib. U sikhizmu se primijeti kombinacija monoteističkih elemenata iz islama sa hinduskim tradicijama.

Broj sikha u svijetu se trenutno procjenjuje na otprilike 23 miliona, po čemu je sikhizam peta najmnogoljudnija religija na svijetu. Oko 19 miliona sikha živi u Indiji, prije svega u sjevernoj provinciji Punjab. Iako Punjab zahvata i jedan dio Pakistana, velika većina sikha je nakon razdvajanja Indije i Pakistana 1947. godine preselila u Indiju. U Ujedinjenom Kraljevstvu, SAD-u i Kanadi postoje mnogobrojne sikhske zajednice. Osim toga, u Maleziji i Singapuru postoje značajne sikhske manjine.

Punjabi jezik koji se piše gurmukhi pismom je veoma vezan za sikhizam. Hindu stanovnici provincije Punjab za pisanje koriste hindi, dok muslimani koriste urdu.

Nakon izbora u Indiji 2004. godine, dr. Manmohan Singh je postao prvi sikh koji je postao premijer Indije. To je prvi put u historiji moderne Indije da ovu poziciju zauzima neko ko nije hindus.

Historija uredi

Osnivač sikizma, Guru Nanak[9], se rodio 1469. godine u hinduskoj porodici na sjeveroistoku Indije. Nakon četiri putovanja na sve četiri strane svijeta (Tibet, Šri Lanka, Bengal, te Mekka i Bagdad), Guru Nanak je počeo propovijedati novu religiju i brzo se oko njega skupila grupa sikha (učenika). Po njegovim učenjima, religija je zamišljena kao veza između ljudi, mada je vremenom postala razlog za sukob među ljudima. U ovom smislu, Guru Nanak je prije svega bio protiv sukoba između hindusa i muslimana, te se također protivio ritualnim praksama koje su ljude odvajale od osnovne duhovne potrage za Bogom. Guru Nanak je pokušao stvoriti religiju koja bi prevazišla razlike između hinduizma i islama, i odatle dolazi i njegova čuvena izjava: „nema hindusa, nema muslimana“.

Doktrina koju je propovijedao Guru Nanak je kao osnovu imala autoritet jedinog Boga, Stvoritelja. Guru Nanak je za Boga koristio izraz „pravo ime“, jer nije htio koristiti nikakvo konkretno ime. Po tome je Pravo Ime jedan i jedini Bog, suveren i svemoćan, iako može imati različita imena.

Guru Nanak je također uveo koncept maya („iluzije“). Po njemu mi vidimo ovaj svijet kao da je realan, ali je realnost ustvari samo Bog. Materijalni svijet je po tome jedino iluzija koja sprečava mnoge ljude zarobljene u materijalnom shvatanju da shvate jedinu pravu istinu - Boga. Sikhizam ipak zadržava hindusko učenje o reinkarnaciji, iako uči da ljudi mogu napustiti ciklus ponovnog rođenja ukoliko kroz dobra djela zadobiju blagonaklonost Boga.

Guru Nanak je bio oštar protivnik sistema kasta. Njegovi sljedbenici su ga zvali „guru“ („učitelj“). Prije smrti, Guru Nanak je imenovao novog gurua i predao mu u amanet da vodi sikhsku zajednicu. Ovo nasljeđivanje pozicije vođe je potrajalo do desetog gurua po imenu Guru Gobind,[10][11][12] koji je prije svoje smrti 1708. godine pretvorio sikhizam u samostalnu religiju i označio svetu knjigu „Guru Granth Sahib“ kao jedanaestog i posljednjeg gurua. Svetu knjigu su napisali prethodni gurui, počevši sa petim (Guru Arjan). Guru Granth Sahib je napisana takozvanim gurmukhi pismom, ali na raznim jezicima: punjabi, sanskrit, boipuri i perzijski.

Pet "K" ili predmeta vjere uredi

Sikhi vjernici uz sebe uvijek moraju nositi sljedećih pet predmeta:

  • Kesh: duga kosa i brada koji se ne smiju sjeći
  • Khanga: mali češalj kojim se kupi kosa
  • Kara: metalna narukvica
  • Kacha: široke gaće koje omogućavaju neometanu borbu
  • Kirpan: mali bodež ili mač koji se ranije koristio u ceremonijalne svrhe. Kirpan simbolizira snagu i slobodu duha, samopoštovanje, te stalnu borbu dobra i morala protiv nepravde. Kirpan se ne smije koristiti za napad, ali je dozvoljena njegova upotreba za samoodbranu ili za zaštitu trećih lica.
 
Khanda, sikhski simbol koji sadrži tri oružja.

Khanda, sikhski simbol uredi

Ovaj znak se sastoji od tri oružja. Khanda se nalazi u sredini i oko nje se u obliku luka nalaze krivi mačevi po imenu kirpans i chakkar, oružje u obliku diska. Svako oružje ima svoj poseban simbolički značaj:

  • Khanda: pravi mač simbolizira spoznanje Boga
  • Kirpans: krivi mačevi predstavljaju političku i duhovnu nezavisnost
  • Chakkar: oružje u obliku diska simbolizira jedinstvo Boga.

Hramovi uredi

Sikhski hramovi se zovu gurdwara. U svakom hramu se na centralnom mjestu nalazi sveta knjiga „Guru Grant Sahib“.

Sikhska imena uredi

Sikhi muškarci koriste srednje ime Singh (lav) nakon prvog imena. Žene kao srednje ime koriste Kaur, po značenju princeza. Budući da se sikhi oštro protive sistemu kasta koje se u Indiji mogu odrediti po prezimenu, sikhi obično ne koriste prezime i predstavljaju se samo imenom i nastavkom Singh, odnosno Kaur.

Reference uredi

  1. ^ Singh, Pashaura; Fenech, Louis E., ured. (2014). The Oxford Handbook of Sikh Studies. Oxford University Press. str. 299–301. ISBN 978-0-19-969930-8.
  2. ^ "Celebrations for Sikhism founder's birthday begin in Pakistan". www.aa.com.tr. Pristupljeno 19. 1. 2023.
  3. ^ Almasy, Steve. 2018 [2012]. "Who are Sikhs and what do they believe?" CNN International. US: Turner Broadcasting System.
  4. ^ Nesbitt, Eleanor M. (2005). Sikhism: a very short introduction. Oxford University Press. str. 21–23. ISBN 978-0-19-280601-7.
  5. ^ Singh, Nirbhai (1990). Philosophy of Sikhi: Reality and Its Manifestations. New Delhi: Atlantic Publishers. str. 1–3.
  6. ^ Takhar, Opinderjit Kaur (2016). Sikh Identity: An Exploration of Groups Among Sikhs. Abingdon-on-Thames, England: Taylor & Francis. str. 147. ISBN 978-1-351-90010-2.
  7. ^ "Religions: Sikhism". BBC.com. 2014.
  8. ^ Cole, William Owen; Sambhi, Piara Singh (1993). Sikhism and Christianity: A Comparative Study. "Themes in Comparative Religion" series. Wallingford, England: Palgrave Macmillan. str. 117. ISBN 978-0-333-54107-4.
  9. ^ Singh, Patwant (2000). The Sikhs. New York: Alfred A. Knopf. str. 17. ISBN 0-375-40728-6.
  10. ^ Fenech, Louis, and William Hewat McLeod (2014). Historical Dictionary of Sikhism (3rd ed.). Rowman & Littlefield. ISBN 978-1-4422-3600-4. str. 17, 84–5.
  11. ^ James, William (2011). God's Plenty: Religious Diversity in Kingston. McGill–Queen's University Press. ISBN 978-0-7735-3889-4. str. 241–42.
  12. ^ Mann, Gurinder Singh (2001). The Making of Sikh Scripture. Oxford University Press. str. 21–25, 123–24. ISBN 978-0-19-513024-9.

Vanjski linkovi uredi


Greška kod citiranja: <ref> oznake postoje za grupu pod imenom "lower-roman", ali nije pronađena pripadajuća <references group="lower-roman"/> oznaka, ili zatvarajući </ref> nedostaje

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Sikizam&oldid=3585795"