Rongbuk (manastir)

Rongbuk manastir pripada Nyingma školi koja je najstarija od četiri glavne škole Tibetanskog budizma. Nalazi se u oblasti Tibet, koja je oblast gdje je ova religija dominantna.[1] Religija je raširena i u regijama koje okružuju Himalaje  Bhutan, Ladakh i Sikkim), zatim u centralnoj Aziji, u južnom Sibiru (Tuva i Mongolija) i Kini.[2]

Rongbuk manastir
Rongbuk manastir sa jakovima ispred
Osnovne informacije
LokacijaMount Everest
ReligijaTibetantski budizam
DržavaKina
Arhitektonski opis
Arhitektonski tipBudistički manastir
OsnivačNgawang Tenzin Norbu
Osnovano od straneNyingma Tibetanska budustička škola
Dovršeno1902.

Lokacija uredi

Nalazi se sjeverne strane Mount Everest na visini 5009 m iznad nivoa mora, što ga svrstava na drugo mjesto po nadmorskoj visini vjerskih objekata ove vrste. Za Šerpe koji žive sa južne strane Everesta u Khumbu oblasti u Nepalu, Rongbuk manastir bio je jedno važno mjesto hodoćašća, na koje su dolazili putujući nekoliko dana preko Himalaja kroz prolaz Nangpa La.

Manastir su redovno posjećivali i pripadnici prvih britanskih ekspedicija na Mount Everest u prvoj polovini XX vijeka, nakon svakodnevnog pješačenja od pet sedmica, od Darjeelinga u Indijii. Mnoge kasnije i sadašnje ekspedicije koje idu na uspon sa sjeverne strane podižu svoj Bazni kamp na Rongbuk ledniku, na udaljenosti 8 km. južno od manastira.

 
Rongbuk manastir sa Mount Everestom u pozadini (sjeverna strana)

Manastir je osnovao 1902. Ngawang Tenzin Norbu, Nyingmapa Lama, na mjestu gdje su se od XVIII vijeku obavljale molitve i meditacije, u pećinama i improvizovanim kolibama, i danas raspoređenim oko manastirskog kompleksa, u dolini i brdima. Na tom prostoru nalaze se i brojne kamene ploče ili stijene sa natpisima iz budizma.  

Rongbuk manastir bio je upotpunosti razvaljen tokom Kineske kulturne revolucije u periodu 1966-1976.

U manastiru je stalno 10 monaha i 20 redovnica, a nekada ih je bilo ukupno oko 500.

Reference uredi

  1. ^ Rongbuk manastir
  2. ^ "Rongbuk manastir i područje Everesta - colorado.edu". Arhivirano s originala, 23. 8. 2017. Pristupljeno 17. 12. 2020.