Rogožarski IK-3

Rogožarski IK-3 je bio jugoslavenski niskokrilni lovački avion jednosjed, koji je konstruisao projektantski tim inženjera Ljubomira Ilića, Koste Sivčeva i Slobodana Zrnića 1936. godine. Prvi prototip aviona je izrađen 1938. godine, a serijska proizvodnja je otpočela 1940. godine u fabrici aviona Rogožarski A. D. Tokom Njemačke invazije na Jugoslaviju 1941. godine učestvovalo samo šest aviona ovog tipa. Uprkos tome IK-3 se pokazao kao ravnopravni protivnik u sukobu sa njemačkim Messerschmitt Bf 109.

Piloti 51. grupe iz 6. lovačkog puka ispred domaćeg lovca IK-3 na aerodromu "Beograd" 1940. godine. Stoje s lijeva na desno: Aleksandar Stanojević, Anton Ercigoj, Miloš Bajagić, Ilija Zelenika, Todor Gogić, Stevan Ivanić, M. Blagojević, Sava Poljanac, Dušan Borčić, nepoznat potporučnik neletač; Čuče s lijeva na desno: Eduard Banfić, Vasilije Vračarević i Pantelija Grandić.

Prvi prototip aviona IK-3 je poleteo 14. aprila 1938. godine, a njime je upravljao iskusni pilot iz Opitne grupe kapetan Nikola Bjelanović. Bio je opremljen motorom na vodeno hlađenje Hispano Suiza 12Y-29, snage 686 kW (920 KS) i bio je naoružan jednim topom kalibra 20 mm, koji je dejstvovao kroz glavčinu elise i sa dva mitraljeza FN-Brauning 7,92 mm iznad poklopca motora. Avion je po spoljašnjem izgledu najviše ličio na francuskog lovca Morane-Saulnier MS.406 koji je imao isti motor kao IK-3, ali je postizao za oko 40 km/h manju brzinu.

Profil prototipa IK-3.
Posljeratni lovac Ikarus S-49 je zasnovan na IK-3, Muzej vazduhoplovstva - Beograd.

Prototip IK-3 je leteo sa maksimalnom brzinom od 527 km/h, što je za datu snagu motora predstavljalo odličan rezultat čak i u međunarodnim razmjerama. U ispitivanju letnih karakteristika prototipa učestvovalo je pet probnih pilota i svi su dali visoke ocene. Na osnovu pozitivnih rezultata ispitivanja doneta je odluka da se počne sa serijskom proizvodnjom, ali je ona stopirana kada se 19. januara 1939. godine, srušio prototip aviona IK-3 kojim je upravljao kapetan Milan Pokorni. Kapetan Pokorni je suviše naglo izvadio avion iz strmog obrušavanja što je dovelo do preopterećenja i otkaza strukture krila. Avion se srušio u rijeku, a pilot je poginuo. Posle nesreće Vrhovna komanda vazduhoplovstva je zahtevala da se sprovedu dodatna aerodinamička i statička ispitivanja i ispita uzrok udesa. Istraga je pokazala da je do udesa došlo zbog greške pilota i da konstrukcija zadovoljava predviđene zahteve čvrstoće. Zbog veće sigurnosti ipak su pojačani najopterećeniji dijelovi krila. Novi serijski IK-3 donekle se razlikovao od prototipa. Serijski IK-3 imao je ugrađeno neprobojno vetrobransko staklo, klizni poklopac kabine sa dodatnim metalnim okvirima, bolje oblikovani zadnji deo trupa i čehoslovačku verziju motora Hispano-Suiza, Avia Х. С. 12Y. Prva serija od 12 aviona izrađena je takođe u Rogožarskom, i prvih šest IK-3 isporučeno je do kraja marta 1940. godine. Drugih šest predato je vojnom vazduhoplovstvu do kraja jula. Daljim programom serijske proizvodnje bilo je predviđeno da se u toku 1941. i 1942. godine izradi ukupno 48 aviona. U trenutku njemačkog napada, u fabrici je bila u izradi serija od dvadeset i pet IK-3 koja je trebalo da bude isporučena do kraja 1941. godine. Uporedo sa razvojem lovca IK-3 razvijeni su domaći školski niskokrilni avion za osnovnu obuku Aero-2 i školski niskokrilni avion za naprednu trenažnu obuku Ikarus MM-2.[1]

Tehničke karakteristike uredi

Rogožarski IK-3 1. serija
Parametar Podaci
Posada 1 član (pilot)
Dužina 8,00 m
Razmak krila 10,30 m
Visina 3,25 m
Površina krila 16, 50 m²
Pogon Hispano-Suiza ХС 12Y29 snage 925 KS / 690 kW
Gorivo 330 l
Ulje 38 l
Masa - prazan 2.068 kg
Masa - poletan 2.630 kg
Dužina staze poletanja 200 m
Vrijeme penjanja na 5.000 m 7,49 min
Dolet 600 km
Plafon leta 9.400 m
Brzina 527 km/h
Brzina krstarenja 415 km/h

Naoružanje uredi

  • 1 x 20 -{mm}- top Erlikon -{FF/SMK M.39 E.M}-,
  • 1 x 20 -{mm}- top Hispano-Suiza -{HS.404}- (60 metaka),
  • 2 x mitraljezi 7,92 -{mm}- (-{M.38 Browning FN}-) (2 x 500 metaka)
  • Standardna radio stanica.

Literatura uredi

  • Nenad Miklušev&Đorđe Nikolić (2018). Rogožarski IK-3 (Monograph in 3D). Kagero Publishing - Lublin, Poland. ISBN 978-83-65437-80-8.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Grujić, Zlatomir (2016). Vazduhoplovstvo u Aprilskom ratu. Udruženje penzionisanih vojnih letača i padobranaca Srbije - Beograd. ISBN 978-86-903799- Provjerite vrijednost parametra |isbn=: length (pomoć).CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Dimitrijević, Bojan B., Predrag Miladinović i Milan Micevski (2012). Kraljevsko vazduhoplovstvo - Vojno vazduhoplovstvo Kraljevine SHS/Jugoslavije 1918—1944. Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-169-8.CS1 održavanje: ref=harv (link)

Reference uredi

  1. ^ "Ikarusov Aero-2 (Aeromagazin br. 11. Čedomir Janjić, 1999.)". Arhivirano s originala, 15. 12. 2020. Pristupljeno 31. 1. 2019.

Vanjski linkovi uredi