Ramazanski post

Ramazan i kako upotpuniti njegov post

Druge godine po Hidžri je sljedbenicima Posljednjeg Allahovog poslanika propisan post. Bila je to samo obnova ovog izraza pobožnosti koji je bio propisan i prijašnjim poslanicima i njihovim narodima. Rekao je Uzvišeni: "O vjernici, propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni". Poslanik, je pohvalio post Davuda, koji je postio svaki drugi dan. Većina religija poznaje post- što potvrđuje kur`ansku postavku o ranijoj propisanosti posta i jedinstvo izvora svih većih svjetskih religija.

U islamu sesmatra da u ramazanu:

• U njemu meleki traže oprosta za vjernike sve dok se ne omrse.
• U mjesecu Ramazanu šejtani bivaju okovani.
• U njemu se otvaraju sva vrata dženneta i zatvaraju sva vrata Džhennema.
• U njemu je noć " Kadra" (Lejletu-l- Kadr) koja je bolja od hiljadu mjeseci.
• Allah u svakoj noći Ramazana oslobodi određen broj svojih robova od vatre.
• Svakog dana Ramazana Allah ukrašava džennet i govori: "Moji će robovi naići na nedaće i iskušenja pa će se zbog tebe (zbog dženneta) strpiti".

Post ili "savma" kod muslimana podrazumijeva uzdržavanje od svega što ga kvari (jelo, piće, pušenje, spolno općenje i sl.) u vremenu od pojave zore do zalaska sunca. To je stroga obaveza svakog punoljetno i zdravog muslimana i muslimanke. Post mjeseca ramazana je ustanovljen Kur`anom, sunnetom i koncenzusos muslimana Post se sastoji od dva osnovna temelja. To su:

1. Uzdržavanje od onoga što kvari post od pojave zore pa do zalaska sunca. Dokaz za to su riječi Uzvišenog: "I jedite i pijte dok ne budete razlikovali bijelu nit od crne, zatim upotpunite post do noći." (prijevod značenja Kur`ana, El-Bekare: 187)
2. Odluka Ibn Omer od Hafse, neka je Allah njima zadovoljan, prenosi da je Allahov poslanik, , rekao: "Ko ne zanijjeti ovaj post prije sabaha, nema posta" (En-Nesai, Et-Tirmizi, Ibn Madže i drugi)

Međutim, ramazan se ne svodi samo na post. Ramazan bi među muslimanima trebao pojačavati smisao suosjećanja s drugima. Posebno bi do izražaja trebala doći briga o jetimima, ubogim, siromašnim i svim socijalno ugroženim članovima zajednice. Post nije samo ustezanje od jela i pića već i nastojanje da se strasti, koliko je to moguće, oplemene. Postom, čovjek kroz post razvija sposobnost da kontroliše sebe i svoje postupke.

I ne bi vjernici trebali imati poseban odnos samo prema postu već bi trebali da ramazan iskoriste i za druge oblike ibadeta kojima se upotpunjuje doživljaj posta. Kada nastupi mjesec Ramazan, džennetska kapija se otvori. Džehennemska kapija se zatvori a šejtani se povežu.Imam-ul-eimme Muhammed bin Ishak bin Huzejme je napisao da je hazreti Selman-i Farisi - izjavio da je Resulullah - rekao, na hutbi, na zadnji dan mjeseca Ša’bana:

O Muslimani! Tako veliki mjesec će vas zasjeniti da je njegova jedna noć (Lejlet-ul-kadr) korisnija od hiljadu mjeseci. Allahu teala je naredio (emr učinio) da se svaki dan u ovom mjesecu posti. Također je i sunnet u ovom mjesecu po noći obavljati teraviju namaz. Uraditi malo dobra u ovom mjesecu, radi Allaha, donosi nagradu kao izvršavanje farza u drugim mjesecima. Izvršiti jedan farz u ovom mjesecu donosi nagradu kao izvršavanje sedamdeset farzova u drugim mjesecima. Ovaj mjesec je mjesec strpljenja (sabra, sabura). Oni, koji su strpljivi, će otići u džennet. Ovo je mjesec u kojem bi se vjernici trebali lijepo slagati. U ovom mjesecu se rizk mu’mina povećava. Ako neko u ovom mjesecu dadne iftar nekom ko posti, njegovi grijesi će biti oprošteni. Hak teala će ga osloboditi džehennemske vatre. On će dobiti onoliko sevaba koliko će i postač dobiti.

Eshab-i kiram su rekli:

• "O Resulullah! Svaki od nas nije toliko bogat da dadne iftar postaču, ili da mu dadne cijeli obrok.”
• Resulullah - alejhisselam - je odgovorio:
• "Dobićete sevab čak i ako mu, kao iftar, dadnete samo jednu hurmu ili mu ponudite malo mlijeka ili vode da se iftari. Ovaj mjesec je u svojim prvim danima rahmet (milost), u svojim srednjim danima afv i magfiret (oprost) a u svojim zadnjim danima oslobođenje od džehennema. Allah će u ovom mjesecu oprostiti, i spasiti od džehennemske vatre, one (patrone, šefove, komandire, direktore) koji podčinjenim (radnicima, činovnicima, vojnicima i studentima) olakšavaju dužnosti. Često radite u ovom mjesecu četiri stvari! Allah puno voli dvije od njih. One su izgovaranje Kelime-i šehadet i činjenje istigfara. Druge dvije morate uvijek da radite. One su, traženje Allahovog teala dženneta i traženje zaštite od Njegovog džehennema. Ko u ovom mjesecu postaču dadne vode, na kijametskom danu neće biti žedan.”

Hadis-i šerif, koji se nalazi u Sahih-i Buhari glasi:

"Ako neko zna da je u mjesecu Ramazanu farz i dužnost postiti, i ako, za svoj post, očekuje od Allaha teala sevab (nagradu), njegovi prošli grijesi će biti oprošteni.”

Bjernici vjeruju da je post Allahova teala naredba (emr) i moramo za njega očekivati nagradu (sevab). Ali, uslov je (šart), da se ne žale da su dani dugi i da je teško postiti. Te se smatra - težak post, među ljudima koji ne poste, najvećom srećom i bogatstvom.

Hadis-i šerif, koji nam dolazi preko Džabir bin Abdullaha, a koji nam prenosi hafiz [to jeste, alim hadisa] Abdul’ azim-i Munziri u svojoj knjizi Ettergib vetterhib i hafiz Ahmed Bejheki u njegovoj knjizi Sunen glasi, "Allah u Ramazan-i šerifu poklanja mom ummetu pet stvari koje nije dao ni jednom drugom Pejgamberu:

1. Allah pogleda na prvu noć Ramazana vjernike (mu’mine) Svojim rahmetom. On nikada neće mučiti (dati azab) Svoje robove koje On pogleda Svojim rahmetom.
2. U vrijeme iftara postačev dah miriše Allahu teala ljepše od ikakvog mirisa.
3. U Ramazanu meleci svaki dan i svaku noć čine dovu za postače da im njihovi grijesi budu oprošteni.
4. Allah u Ramazan-i šerifu dodijeljuje postačima mjesto koje će dobiti na ahiretu, u džennetu.
5. Na zadnji dan Ramazan-i šerifa Allah oprašta svim mu’minima koji su postili.”

Imam-i Rabbani - kuddise sirruh - piše u 45. pismu prvog toma u njegovoj knjizi Mektubat, "Nagradu (sevab) koju ćemo dobiti za sve nafile ibadete, kao što su, nafila namaz, zikr, sadaka, koje obavimo u Ramazan-i šerifu je ravan količini sevaba koji ćemo dobiti za izvršavanje farzova u drugim mjesecima. Jedan farz, koji je obavljen u ovom mjesecu, je kao sedamdeset farzova obavljenih u drugim mjesecima. Ko u ovom mjesecu dadne postaču iftar, njegovi će grijesi (džunasi) biti oprošteni. On će biti oslobođen džehennem. Allah će, bez smanjivanja postačevog sevaba, također i njemu dati isto onoliko sevaba koliko će dati i postaču. Biće oprošteno onim amirima (predpostavljenim) koji olakšavaju svojim podčinjenim. Oni će biti oslobođeni džehennema. Resulullah je u Ramazan-i šerifu oslobađao robove, i davao šta god je ko od njega tražio. Onim, koji u ovom mjesecu ibadete i koji rade dobre poslove, je suđeno (dat nasib) da nastave tako raditi cijele godine. Onom ko ne poštuje ovaj mjesec, i u njemu griješi, će biti dato da ovako, u griješenju, provede cijelu godinu. Smatraj ovaj mjesec zgodnom prilikom. U njemu moraš što više ibadetiti. Moraš raditi ono, sa čim je Allah zadovoljan (razi). Ovaj mjesec moraš smatrati zgodnom prilikom da zaradiš ahiret. Kur’an-i kerim je objavljen u Ramazanu. Kadr noć je u njemu. U Ramazan-i šerifu je sunnet iftariti se hurmom (prekinuti post). Kada se iftarujemo, sunnet je proučiti, "Zehebezzama’ vebtelletil uruk ve sebe-tel-edžr inšaallahu teala.” U Ramazani šerifu je sunnet klanjati teraviju namaz i proučiti hatmu (cijeli Kur’an-i kerim).

Post ima tri farza

[Ako jedan od ovih farzova nedostaje post nije ispravan.]

1. Vjernik mora donijeti odluku (nijjet),
2. Mora znati početak i kraj vremena za donošenje nijjeta (odluke). [U Ramazan-i šerifu je farz zanijjetiti, da se posti, (u vremenskom periodu) između akšama (magriba, zalaska sunca) prethodnog dana pa sve do Dahve-i kubra vremena dana koji se posti. Dahve-i kubra vrijeme je vrijeme polovine posta, odnosno, otprilike jedan sat prije podne namaza.
3. Mora znati vrijeme Fedžr-i sadika (prave zore) i mora se čuvati svega - što kvari post - od prave zore (fedžr-i sadika) pa do zalaska sunca.

Alimi četiri mezheba su jednoglasno rekli da post počinje od momenta kada se na horizontu pojavi bjelina - koja se zove fedžr-i sadik. U knjizi Multeka piše, "Postiti znači ništa ne jesti, ne piti i ne imati seksualni odnos od prave zore pa do zalaska sunca. U ramazanu je farz odlučiti srcem da ćemo postiti, od zalaska sunca prethodnog dana pa do Dahve-i kubra vremena dana koji postimo.”

Požuriti sa iftarom, i kasno jesti sahur (mora biti prije zore, fedžra), je sunnet. Resulullah - je bio vrlo pažljiv oko ova dva sunneta. U knjizi Durer piše, "Jelo, koje se jede u vrijeme sehera, se zove sahur. Vrijeme sehera je zadnja šestina noći [od šar’i (šeri’atskog) zalaza sunca do imsak vremena.”] Žuriti sa iftarom, i kasniti sa sahurom, je možda postalo je sunnet da bi se pokazala ljudska nemoć i potreba. U stvari, ibadet je namjenjen da se pokaže ljudska nemoć i potreba.

U knjizi Rijad’un’nasihin piše [Značenje (odnosno meal) jednog ajet-i kerima iz sure Bekara], "Jedite i pijte sve do momenta kada ste u stanju da razlikujete - jedan od drugog - bijeli i crni konac.” Kasnije je riječ fedžrin dodata, da indicira, da ovi konci predstavljaju dnevno svjetlo i tamu noći. Vidimo da post započinje kada se, kao konci, bjelina dana može razlikovati od tame noći.” U knjigama Medžma’ul-enhur i Hindijje piše, "Prema većini alima hanefi mezheba vrijeme imsaka počinje, dakle moramo zapostiti, kada se pojavi bjelina na bilo kom dijelu horizonta. [Šest do deset minuta] nakon vremena imsaka, kada kada se bjelina - kao konac, rasprostrani na horizontu, počinje vrijeme sabah namaza. Ovako se ponašati je obazrivost. [To jest, bolje je i pažljivije je]. Post i namaz onih koji slijede ovaj proces je sahih prema svim alimima. Ali, biće sumnjivo, ako počnemo postiti iza vremena imsaka. Vrijeme imsaka se može pronaći astronomskim proračunima i ono je zapisano u kalendarima (takvimima). Međutim, danas, u nekim kalendarima je - kao početak posta, napisano drugo vrijeme (koje je 10 minuta nakon vremena imsaka), ili čak, kada se na horizontu pojavilo i crvenilo. Post svih onih koji slijede ove nove kalendare nije sahih (nije ispravan). Razlika između ova dva vremena odnosno, početka posta i sabah namaz, je oko deset minuta i to vrijeme se naziva ihtijat zeman (vrijeme predostrožnosti). Nije ispravno opisati - ovo vrijeme - kao temkin (vrijeme opreznosti). Autor knjige Bahr-ur-raik informiše da je mekruh odgađati post do sumnjivog vremena. Prije svega, post koji je započet nakon pojave crvenila nije ni u kom slučaju sahih. Prvi takvim u Otomanskoj državi je napravljen 987. godine po hidžri [1528.].

Šernblali piše u svojoj knjizi Nur-ul-izah, "Mustehab je (lijepo je), kada je noć vedra, iftariti čim nastupi vrijeme.” U objašnjenju ove knjige piše, "Kada je oblačno, moramo biti pažljivi i zaštititi naš post da se ne bi omrsili [dakle, moramo sa iftarom malo očekati]. Ako se iftarimo prije nego što vidimo zvijezde iftarili smo se dovoljno rano.” Tahtavi piše u svom objašnjenju ove knjige, "mustehab je iftariti se prije akšam namaza. Kako piše u knjizi Bahr [i u Ibni Abidinu] požuriti s iftarom znači iftariti se prije nego se vide zvijezde.” Također je i mustehab u ovom vremenu klanjati akšam namaz to jest, klanjati ga rano. Kada smo ubijeđeni da je sunce zašlo, proučićemo jednom E’uzu i Bismile a onda ćemo reći, "Allahumme ja vasi’al-magfireh igfirli ve li-validejje ve li-ustazijje ve lil-mu’minine vel mu’minat jevme jekumulhisab.” Poješćemo jedan ili dva zalogaja a onda ćemo reći, "Zehebezzama’ vebtelletil-uruk ve sebetel-edžr inšaallahu teala” i nastaviti s iftarom. Prvo se iftari hurmom, vodom, maslinom ili sa soli. Dakle, prekida se post. Onda se klanja namaz u džema’atu, u džamiji, ili kod kuće. Nakon toga se večera. Pošto se duže vremena jede, naročito u Ramazanu, mora se iftariti s malo hrane, a onda, iza akšam namaza, večerati tako da se ujedno i klanja rano i jede bez žurbe. Na ovaj način se i iftariti rano i rano klanjati namaz.

Mustehab (lijepo) je iftariti prije akšam namaza. Ali, se izostavlja mustehab, ako se hoće sačuvati ibadet, da se ne pokvari. Prvo se klanja akšam namaz pa se onda iftari. Na ovaj način se iftari prije nego se vide zvijezde. Ako je potrebno, akšam namaz se može i ponovo klanjati, prije isteka njegovog vremena. Kalendarske greške, sat, svijeća, top, i ezan ne oslobađaju post od kvarenja.

Ibni Abidin piše u poglavlju o namaskim vremenima, "da bi se iftarili potrebno je da nas informišu dva pravedna (adil) muslimana da je sunce zašlo. Čak će biti dovoljan i jedan.” [Kako se iz gore napisanog vidi osobe koje pripremaju takvim i one koje pucaju iz topa i one koje uče ezan moraju biti adil].

Šta prekida post

Jesti ili piti nešto korisno to jeste, unijeti kroz usta u stomak nešto hranljivo, ljekovito, narkotično (što uspavljuje) ili nešto što opija, imati ili biti prisiljeni da imamo seksualni odnos u mjesecu Ramazanu - kada znamo da postimo, i kada smo, prije svanuća prethodnog fedžra zanijjetili da postimo za sobom povlači i kaza (kasnije napostiti dan za dan) i keffaret [keffaret, ili kazna za (prekinut) post, je osloboditi roba. Onaj ko ne može osloboditi roba mora da bez prestanka postiti šezdeset dana. Nakon šezdeset dana on onda mora da naposti - na kaza, svki dan koji nije postio]. Prema ovoj definiciji pušenje prekida post i za sobom povlači oboje, i kaza i keffaret, zato što čvrste i tečne čestice dima idu zajedno sa pljuvačkom u stomak. Ako, nakon puštanje krvi kupicama (medicinsko davanje krvi), i ogovaranja, za koje se sigurno znamo da ne kvare post, svjesno jedemo - misleći da nam je post pokvaren, naš post će biti pokvaren i povlačiće za sobom i kaza i kefaret. Ako neko ko je nakon zore u Ramazanu zanijjetio da posti učini prije dahve nešto - što će prekinuti njegov post, po dvojici imama su i kaza i keffaret potrebni. Po Imam-i a’zamu je samo kaza potreban. Ako neko jede i pije nakon dahve keffaret nije potreban prema sve tri imama. Kazna keffareta je potrebna za oskvrnuće časti i dostojanstva mubarek Ramazana. Keffaret je kazna za svjesno prekidanje posta u Ramazanu koji je sahih prema sve četiri mezheba. Prema tome, ako hanefija namjerno prekine post za koji je zanijjetio poslije fedžra (zore), ili ako ga je zanijjetio prije fedžra ali je prisiljen da ga prekine, ili ga mora prekinuti radi nekog uzura, on ne mora da čini keffaret s obzirom da je u šafi’i mezhebu šart (uslov) prije zore (fedžra) zanijjetiti. Kada prekinemo kaza, zavjetni ili nafilu post nećemo činiti keffaret. Ako neko, ko je učinio nešto - što za sobom povlači kaza u u jednom danu Ramazana, uradi opet, to isto, namjerno, drugi dan, on će morati učiniti keffaret.

Ako se greškom omrsimo, na primjer, ako nam - kada uzimamo abdest malo vode promakne niz grlo; ili ako smo prisiljeni da se omrsimo; ako se klistiramo; ako ušmrknemo lijek koji je tečan; ako promirišemo kolonsku vodu (losion); ako udahnemo dim [dim cigare koju neko puši]; ili udahnemo dim alojevog drveta nadimljenog ćilibarom; ili ako stavimo kapi u uho; ili ako kroz kožu prođe lijek kojim smo namazali čir [ili ako špricom ubrizgamo lijek]; ako progutamo nešto što nije ljekovito ni hranljivo, kao na primjer, komadić papira, kamenčić ili metal; ako namjerno povratimo punim ustima; ako neko - čiji zub krvari, proguta samo krv ili krv koja je pola i pola pomiješanu sa pljuvačkom; ako jedemo neznajući da je nastala zora ili se iftarimo misleći da je sunce zašlo; ako, nakon što smo se greškom omrsili nastavimo s jelom misleći da smo se omrsili; ako stavimo vode u usta; ili ako u snu imamo seksualni odnos; ako postimo bez nijjeta ili ne zanijjetimo prije zore u Ramazanu pa onda prestanemo postiti nakon vremena dahve iako smo zanijjetili poslije zore; post je, u svim ovim slučajevima prekinut i u svim ovim slučajevima je neophodno, poslije Bajrama, samo dan za dan napostiti na kaza. Ali, keffaret nije potreban ni u jednom od ovih slučajeva. Ako nam kiša ili snijeg upadnu u grlo i post i namaz su preknuti. Neophodno je napostiti na kaza (dan kada nam se je to desilo). Ako postanemo džunub (to jeste ako smo ejakulirali ili imali poluciju) dok nekoga grlimo i ljubimo post je pokvaren i mora ga se napostiti na kaza. Međutim, ako ne postanemo džunub, neće nam pokvariti post. Autori knjiga Hindijje i Bahr i Durr-ul-muhtar pišu da je samo neophodno na kaza napostiti ako postanemo džunub onanisanjem (masturbiranjem). Ako progutamo nešto što nam’ je ostalo od prethodne noći iza zuba, to će nam’ prekinuti (pokvariti) post. Ako je progutani komad veće od zrna leblebije (nohuta, nauta, sastrice, slanutka) i taj dan trebamo napostiti na kaza. Međutim, ako je progutani komadić manji od zrna leblebije, on nam’ neće pokvariti post. Ako neko zaboravi da posti, pa onda nešto pojede; pojede ili popije nešto - nakon što se sjetio da posti - iako zna da jelo u zaboravu neće pokvariti post, njegov post će biti pokvaren i biće neophodno oboje, i kaza i keffaret.

U knjizi Multeka i u svim drugim knjigama piše da, "Ako lijek koji smo stavili na glavu ili na tijelo da izliječimo čir prođe u mozak ili u sistem za varenje, post takve osobe je pokvaren i samo ga treba na kaza napostiti.” U objašnjenju knjige Multeka piše, "Imam-i a’zam je rekao da kvari post ako hrana prođe kroz čir. Međutim dva imama su rekla da prolazak hrane kroz čir ne kvari post zato što se post kvari samo onda kada se hrana unese u tijelo kroz prirodne tjelesne otvore.” Tahtavi ovo lijepo objašnjava u komentaru na knjigu Merakil-felah i kaže, "Ako se zna da je tečni ili čvrsti lijek, koji je stavljen na na čir - na glavu ili na tijelo, prošao u mozak ili u sistem za varenje, post je pokvaren. Ako se ne zna za sigurno je li prošao i ako je lijek u tečnom stanju on kvari post po Imam-i a’zamu. Međutim, druga dva imama su rekla da ne kvari, ako se za sigurno ne zna da je lijek prošao. Sve tri imama su rekla da lijek ne kvari post, koji je u čvrstom stanju, a za koji se ne zna zasigurno da li prolazi.” Prema tome, razumije se da su sva tri imama kazala da kvari post, kada se zasigurno zna, da je lijek prošao bez obzira u kakvom je stanju (tečnom ili čvrstom).

Šta ne prekida post

U Ramazan-i šerifu, kada postimo na kaza - za keffaret, za zavjet ili nafilu, neće nam pokvariti post ako: zaboravimo da postimo pa jedemo, pijemo ili imamo seksualni odnos; ili ako u snu imamo ejakulaciju; ili dok smo budni ejakuliramo, gledajući [u nešto što izaziva požudu]; ako stavimo tinkturu joda ili neku mast ili surmu, čak i ako se njihova boja ili miris osjete u pljuvačci ili mokraći; ako sa šehvetom (sa požudom, sladostrasno, pohotno) poljubimo; ako ogovaramo; ako kupicama (rogom) pustimo krv; ako nehotice povratimo punim ustima, ili ako malo namjerno povratimo; ako nam uđe voda u uho ili nam nehotice kroz usta i nos uđe u grlo prašina, dim ili mušica, [ako primamo kiseonik kroz crijevo, ako ne možemo spriječiti udisanje kroz usta i nos tuđeg dima od cigara]; ako, kada ispiremo usta sa pljuvačkom progutamo mokrinu koja je zaostala u ustima; ako stavimo lijek u oko i u zubnu šupljinu čak i ako u grlu osjetimo njegov okus. Ni jedan, od gore navedenih slučajeva, nam’ ne kvari post.

Autor knjige Bahr-ur-raik kaže, "U izvjesnim slučajevima, usta, se smaraju kao unutrašnji organ. Prema tome, ako postač proguta svoju pljuvačku njegov post nije pokvaren. To je slično nedžasetu (prljavština, izmet) u tijelu, koji ide od stomaka do crijeva. Krvarenje iz rane u ustima - kada izvadimo zub, ili iz mjesta injekcije, ili krv koja dolazi iz stomaka u usta, ne kvare ni post ni abdest. Kada pljunemo ili progutamo ovu krv, ako je više pljuvačke nego krvi, dakle, ako je pljuvačka žučkaste boje neće nam pokvariti post. Isto je i sa drugim stvarima koje dolaze, iz stomaka u usta, tako da ni abdest nije izgubljen niti je post pokvaren. Ako povratimo punim ustima, oba su pokvarena (i abdest i post). Nekada se, unutrašnjost usta, smatra vanjskim dijelom tijela. Post nije pokvaren kada se voda stavi u usta.” Isto je ovako napisano i u knjizi Dževhere. Prema tome, vidimo da, kada izvadimo zub, ako nam rana puno krvari post neće biti pokvaren ako krv pljujemo. Kada ne postimo, nećemo izgubiti abdest ako progutamo krv. Ako je količina krvi manja od količine pljuvačke ni jedan, od ova dva (abdest i post) nije poništen.]

Lijepo je kasno sahuriti [ustati prije zore i jesti] (ali mora biti prije fedžra) a požuriti sa iftarom (ali mora biti nakon zalaska sunca). Ibni Abidin kaže, "Namjera ovoga je da se ne oteže s iftarom do vremena kada se vide zvijezde. Na oblačnom vremenu se ne trebamo iftariti čak i ako čujemo ezan i pucanj topa (ili vidimo kandilje) sve dok nismo sigurni da je sunce zašlo.” U 187. ajetu sure Bekara je naređeno da post počinje u vrijeme fedžr-i sadika (prave zore). Ovo Allahovo teala naređenje se ne smije promijeniti.

Bolesnik neće postiti ako će se njegova bolest pogoršati, noseća žena, žena koja doji dijete i vojnik u ratu ne poste ako su slabi (nejaki). Oni će napostiti na kaza, kada ozdrave. Radnik koji zna da će se, dok radi i zarađuje za izdržavanje svoje familije, razboliti ne smije prekinuti s postom prije nego se razboli. Neko ko odluči (nanijjeti) da krene na put od tri dana hoda [104 kilometra] postaje musafir (putnik). Musafiru je dozvoljeno da prekine svoj post - sljedeći dan, i da naposti na kaza poslije Ramazana ali, mu je bolje da posti ako mu post neće naškoditi. Nema potrebe za keffaret kada se prekine post u putovanju, kada odlučimo da ostanemo manje od petnaest dana. Kada je njegovo putovanje završeno i kada se vrati kući ili kada odluči da tamo ostane petnaest dana on će napostiti na kaza one dane koje nije postio. Oni koji nisu bolesni kao i oni koji nisu musafir moraju postiti čak i ako su radnici, vojnici ili studenti. Ako ne budu postili njihov džunah (grijeh) će biti veliki. Oni će morati da naposte na kaza. Ako prekinu post, nakon što su nanijjetili da poste, oni će također morati učiniti i keffaret (kaznu za prekidanje posta). Autor knjige Bahdžet-ul-fetva - rahmetullahi teala alejh - kaže, "Kada se Ramazan-i šerif podudari sa ljetnim mjesecima lažov će se prerušiti u vjerskog čovjeka i sprečavati omladinu, studente, radnike da ne poste govoreći, "Džaiz (dozvoljeno) je ne zanijjetiti i sada ne postiti; možete postiti zimi - na kaza, kada budu kraći dani. Ako u Ramazanu jedete i pijete - bez nijjeta, ne morate činiti keffaret. On će biti strogo kažnjen. Biće mu zabranjeno da tako govori.”

Ibni Abidin kaže, "Ako je bolesnik, ozbiljno zabrinut da će mu se bolest pogoršati, ili da će mu se ozdravljenje otegnuti, ili ima nesnosne bolove, ili ako neko - ko se o njemu brine, dođe do zaključka da ga neće moći adekvatno liječiti i da ga može izgubiti, dozvoljeno mu je da ne posti i da naposti na kaza kada se oporavi. Ako je zdrava osoba ubjeđena da će se razboljeti; ili ako državni radnik koji obavlja fizičke poslove kao što su, čišćenje rijeke, u nepogodnim uslovima i koji je zabrinut da će se teško razboliti radi velike zime ili velike vrućine; ili ako bilo koja žena [koja radi da se izdržava i koja živi sama i nema ni odakle novčanih primanja] je ubijeđena da da će se, ako posti, razboljeti dok radi težak fizički posao, kao što je pranje veša ili kao kućna pomoćnica, dozvoljeno joj je ne postiti ili prekinuti post koji je zanijjetila i napostiti ga na kaza. Ubjeđenost znači primijetiti simptome smrti na osnovu ličnog ubjeđenja ili obavještenje koje nam je dao ekspert ljekar - Musliman (tabib-i muslim-i hazik). Ekspert (hazik) znači specijalista za izvjesnu bolest. Dozvoljeno je da nas pregleda i liječi ljekar koji je poznat kao kafir (nevjernik) ili fasik (griješnik) ali, ibadet se ne smije prekinuti na osnovu njihovog savjeta. Ako, na osnovu njihovog savjeta prekinemo ibadet keffaret će biti potreban. Autor piše u predmetu pod naslovom ikrah, da gubitak organa, uda (ruke, noge), naše sve imovine, preživljavanje žestokog (šiddetli) ili strahovitog mučenja u zatvoru i prebijanje mogu donijeti smrt.” U knjizi Imdad-ul-islam piše, "Ako ne možemo naći ljekara muslimana - eksperta, i ako nemamo ličnog iskustva, trebamo prvo progutati komadić papira, zatim nešto pojesti a onda popiti lijek. Mi ćemo ovakvom procedurom izbjeći keffaret.” [Ako prekinemo post iz opravdanog razloga taj dan ćemo napostiti na kaza. Ali, ako iz neopravdanog razloga prekinemo post dobićemo dug keffaret (odnosno moraćemo isplatiti kaznu za prekidanje posta). Dakle, kada imamo neki zdravstveni problem, i nismo u stanju da nađemo salih doktora - muslimana, koji nam’ može reći da li je naš razlog opravdan ili nije, da bi nam’ prekidom našeg posta bio zagarantovan kaza - a ne keffaret, trebamo bez vode progutati mali komadić papira ili zrnce riže. Prekid posta na ovakav način ne zahtijeva keffaret (kaznu) pošto, "… ako progutamo nešto što nije ljekovito ni hranljivo, kao na primjer, komadić papira, kamenčić ili metal” ne zahtijeva keffaret nego samo da ga napostimo na kaza. U knjizi Bahr-ur-raik piše, "Svako koga je ujela otrovna životinja upotrebom lijeka prekida post koji će, nakon Ramazana, naposti na kaza.” Ibni Abidin piše na kraju predmeta o onim koji prekidaju post, "Svako, kome trebaju životne potrebštine i vjeruje da se može razboljeti prekida post. Ako je on ugovorom zaposlen, i ako mu njegov poslodavac ne dozvoljava da uzme odmor za vrijeme Ramazana, i ako ako on i njegova familija ne trebaju životne potrebe on ne prekida post. Takvoj osobi je prošenje haram. Ako on nema za sebe i za svoju familiju životnih potreba on mora naći lakši posao. Ako mu nije moguće naći lakši posao dozvoljeno mu je prekinuti post i nastaviti sa radom. Isto tako, ako post u Ramazanu šteti nekome ko treba da požanje ljetinu odnosno, ako neće biti u stanju da pobere plodove pa će mu ljetina biti uništena ili ukradena [ili ako je sigurno da će kiša porušiti kuću ako ne nastavimo sa gradnjom] a nije u stanju da nađe nekog, ko će mu ovo za platu uraditi dozvoljeno mu je prekinuti post i uraditi posao. Om će nakon završenog posla nastavi sa postom i propuštene dane naposti na kaza nakon Ramazana. Neće biti grijeh. Svakome je dozvoljeno prekinuti post i napostiti na kaza ako sigurno zna da je bolestan od žeđi ili da umire od žeđi. Za to ne treba činiti keffaret.

Post na kaza

Post na kaza znači post koji postimo - dan za dan - i koji možemo postiti uzastopno ili različitim danima. U slučaju da nastupi Ramazan, dok postimo naizmjenično (s prekidima), prvo postimo Ramazan. Neko ko je toliko star da do smrti nije u stanju postiti Ramazan ili svoj kaza post, kao i neko ko je teško bolestan i za čije ozdravljenje nema nade, mora jesti u tajnosti. Ako je takva osoba bogata ona će dati za svaki dan jednu fitru, jednom ili više siromaha, odnosno, 520 dirhama [sedam stotina i pedeset grama] pšeničnog brašna ili ekvivalentnu vrijednost u zlatu ili srebru. Također je dozvoljeno dati i cijelu sumu jednom siromahu, na početku ili na kraju Ramazana. Ako takva osoba ozdravi - nakon što je dala fid’ju (otkupninu), ona će postiti Ramazan, a propuštene dane će napostiti na kaza. Ako ona (takva osoba) umre bez fid’je ona treba da [pred smrt] zatraži da se za nju učini iskat. Ako je osoba siromašna ona ne daje fid’ju. Ona čini dovu. Ako stara ili bolesna osoba nije u stanju postiti ljeti ili zimi ona posti kada god joj odgovara, na kaza. Neko ko ne može klanjati stojeći namaz - dok posti, on posti i klanja namaz sjedeći. Ako neko prekine post, ili ako dijete dođe u pubertet, ili ako kafir postane musliman, ili ako se musafir (putnik) vrati svojoj kući, ili ako žena (koja ima menstruaciju) postane čista, oni (od tog momenta - pa do zalaska sunca) ne smiju jesti, piti itd., isto kao da poste. Musafir i žena će kasnije napostiti na kaza.

Keffaret za (prekinut) post

Kao keffaret (ili kaznu) za prekinut post ćemo mi ćemo osloboditi jednog roba. Ko ne može osloboditi roba mora uzastopno postiti šezdeset dana. Nakon šezdeset dana ćemo onda - na kaza, napostiti svaki propušteni dan.

Ko ima u nekoliko prošlih Ramazana keffaret, ili ko ima u jednom Ramazanu dva dana koji zahtjevaju keffaret (kaznu), on će učiniti samo jedan keffaret za oba dana, ako već nije učinio prvi keffaret. Međutim, ako je on već učinio prvi keffaret, on također treba da učini i drugi keffaret.

Ako smo prekinuli post keffareta iz opravdanih razloga kao što su bolest, putovanje, ili zato što je nastupio Bajram ili Ramazan, potrebno je ispočetka početi postiti šezdeset dana. Iako ne postimo na dane Bajrama u svakom slučaju moramo početi postiti ispočetka. Ako žena prekine post, zbog zbog početka menstruacije (hajz) ili lohije [(nifas) sluzasta, ispočetka malo sukrvičasta tečnost koja izlazi iz materice porodilja i traje tri do šest nedjelja] ona ne počinje post iz početka. Ona će napuniti šezdeset dana posta kada postane čista. Ali, žena koja iz istog razloga prekine keffaret zavjetnog posta, mora da počne postiti tri dana ispočetka. Mi moramo početi naš keffaret post u vrijeme koje se neće podudariti ni sa Ramazanom ni sa Bajramima. Ako počnemo naš keffaret post na prvi dan mjeseca Redžeba, i ako šezdeset dana nije napunjeno na zadnji dan Ša’bana, mi moramo zanijjetiti da idemo na put koji je najmanje tri dana hoda i napustiti naše mjesto gdje živimo. Na prvi dan Ramazana ćemo zanijjetimo da postimo keffaret post [Ešbah] jer putniku (musafiru) nije farz post u Ramazanu; musafiru ga je dozvoljeno kasnije naposti - na kaza.

Neko ko je stalno bolestan, ili prestar, da posti šezdeset dana, on treba da jedan dan nahrani šezdeset siromaha. (Da bi to učinio) potrebno je da - u jednom danu, dadne dva puna obroka šezdesetorici gladnih ljudi. Nije potrebno da svi jedu isti dan. Također je ispravno i dnevno dati dva puna obroka jednoj osobi šezdeset dana, ili dnevno jedan pun obrok, stotinu i dvadeset dana. Ili, on može dati pola sa’ [hiljadu sedam stotina i pedeset grama] pšenice ili bražna ili jedan sa’ geršla, groždžica ili hurmi svakom od šezdeset siromaha. Također je dozvoljeno dati i ekvivalentnu vrijednost istih u hljebu, ili drugoj vrsti imovine, ili u zlatu, ili u srebru, ili u novcu - svakom od šezdeset siromaha; ili dati istu sumu - jednom siromahu - šezdeset uzastopnih dana. U knjizi Bedaji’ piše da siromasima možemo dati fulus (papirnati novac) da se nahrane umjesto da ih mi hranimo. Ako dadnemo u jednom danu, jednom siromahu, ukupnu količinu hrane za šezdeset dana dali samo mu samo za jedan dan. (Brojaće se da smo dali samo za jedan dan - prevodilac). Ako jednom nahranimo stotinu i dvadeset siromaha, moraćemo ih još jednom nahraniti. (Jer se smatra kao da smo, jednom u danu, nahranili šezdeset siromaha - prevodilac). Ako nahranimo šezdeset siromaha ujutro a onda šezdeset drugih siromaha naveče moraćemo ih još jednom nahraniti; ili ćemo nahraniti uveće one, koje smo nahranili ujutro, ili ćemo nahraniti ujutro one, koje smo nahranili uveče. Ili ćemo svakom od šezdeset sitomaha dati imovine koja je ekvivalentna jednom Sadaka-i fitru. Ako svakom od šezdeset siromaha dadnemo - za dva keffareta - duplu količinu [jednog sa’] pšenice platili smo samo jedan keffaret. [Formula za plaćanje keffareta za (prekidanje) posta je: Nahraniti dva puta, u jednom danu, šezdeset istih siromaha (fakira), ili, hraniti jednog siromaha, dva puta dnevno, šezdeset dana ,ili, hraniti jednog siromaha, jednom dnevno, stotinu i dvadeset dana - prevodilac.] Onom, ko može kupiti roba, nije dozvoljeno postiti (umjesto da kupi roba) niti je onome, ko može postiti, dozvoljeno da hrani siromahe (umjesto da posti). Ako je bolesnik, ili starac siromah, on će nahrani siromahe kada se obogati. Za keffaret moramo formalno zanijjetiti (odlučiti).

Ko ima iman ne smije vjerovati riječima ireligioznih i prekinuti s postom. Post nam neće dati bolest. Post ojačava slabe i polira razum. Allah nam samo naređuje ono što je za nas korisno. On nam ne naređuje ništa što će nam nanijeti štetu. Oni koji imaju uzur (vjerski opravdan razlog), i ne mogu da poste, naposte kasnije - na kaza. Ali, kada ne mogu postiti, oni moraju potajno jesti. Oni koji ne poštuju post i jedu na javnim mjestima - u prisustvu muslimana, i oni koji obmanjuju postače i spriječavaju ih da poste, gube svoj iman. Grijeh je po danu držati otvorene poslove u kojima se služi hrana i piće kao što su aščince, kafeterije, kasina, bifei. Zarada koju oni zarade od onih, koji ne poste, je halal ali je habis (prljava) i štetna. Oni moraju ovakve institucije otvoriti iza iftara.

Teravija i noćni namaz

Noćni namaz je sunnet koji se može obavljati tokom čitave godine i Uzvišeni njegovo obavljanje spominje u kontekstu osobina istinskih vjernika: "Bogobojazni će, doista, u baščama i izvorima biti, uzimat će ono što im je Gospodar njihov dao, oni bjaše prije toga dobročinitelji, malo su noću spavali i u rane zore su oprost tražili." (prijevod značenja Kur`ana, Ez-Zarijat, 14. i 15. ajet.) Poslanik kaže: "U džennetu postoje sobe čija se vanjština vidi iznutra, a unutrašnjost s polja. Allah ih je pripremio za one koji hrane gladne, smireno govore, često poste i noću klanjaju dok ljudi spavaju." (Sahihul-Džami). A u ramazanu je to još pritvrđenije. Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik, volio noći ramazana provoditi u namazu pa je govorio: "Ko u ramazanu bude obavljao noćni namaz vjerujući i nadajući se nagradi biće mu oprošteni grijesi koje je počinio." Poslanik, nije imao određeno koliko bi učio u namazu, nekada bi učio kraće a nekada duže. Ponekad bi na jednom rekatu učio koliko sura el-Muzzemil, a ponekad koliko pedeset prosječnih ajeta. Govorio je "Ko bude u jednoj noći klanjao sa stotinu ajet neće biti upisan među nemarne." (Ahmed). Jedne noći je klanjao sa sedam dugih sura (od El-Bekareh do al-Enfal, 185 stranica mushafa). (Hakim) Prema tome, ukoliko čovjek klanja sam ili s nekim ko se s njime slaže, neka oduži koliko može. Ukoliko bi klanjao kao imam tada treba da oduži onoliko koliko neće biti teško vjernicima iza njega, jer Poslanik kaže: "Kada neko od vas klanja kao imam ljudima neka skrati namaz, među njima je dijete i starac, među njima je slabašan, bolestan ili neko ko žuri. Kada bude sam klanjao neka oduži koliko hoće."

Učenje Kur`ana

Ramazan je mjesec Kur`ana, kao su ga mnogi nazvali. Džibril je dolazio Poslaniku, u ramazanu kako bi ga preslušao ono što je objavljeno od Kur`ana. Kako bi se naš kontakt s Kur`anom produbio u ovom mjesecu u džamijama se organizuju mukabele na kojima se on izučava. Posebna bitnost se treba posvetiti značenju Kur`ana. Kur'ana i izučavanje njegovih značenja je bila stalna inspiracija prvih generacija muslimana. Bejheki bilježi hadis od Ebu Hurejre koji kaže: "Kada su objavljeni ajeti: "Pa zar se ovom govoru iščuđavate i smijete se, a ne plačete". (prijevod značenja Kur`ana, En-Nedžm: 59- 60) zaplakali su stanovnici sofe (siromašni muslimani koji su živjeli u Poslanikovoj džamiji) tako da su im suze potekle niz obraze. Kada to ču Allahov poslanik, zaplaka i on sa njima pa i mi zaplakasmo sa njim. Poslanik reče:" Vatra neće pržiti onoga ko je plakao iz straha prema Allahu".

Spremanje hrane postačima

Poslanik a.s. ka`e:" Ko nahrani postača imat će nagradu kao i onaj što je postio s tim da postaču neće biti umanjena nagrada". (Ahmed, Nesai a Albani kaže da je vjerodostojan) Običaj organizovanja iftara, ne samo za siromašne već i za prijatelje, rodbinu i komšije, ima posebnu socijalnu dimenziju jer se na taj način jačaju bratske veze među muslimanima.

Udjeljivanje milostinje

Ramazan, nije samo mjesec posta, već i mjesec materijalne žrtve i materijalnog potpomaganja zajednice i društva. U jednom hadisu se kaže: "Poslanik je bio najdarežljiviji čovjek a bio je najdarežljiviji u ramazanu, tada je bio poput blagog povjetarca". ( Muttefekun alejhi) Običaj je muslimana da zekat izdvajaju upravo u ovom mjesecu. Poslanik je rekao: "Najvrednija je sadaka koja se udjeli u ramazanu". (Tirmizi) Pored zekata, sadake, organizovanja iftara u ramazanu se udjeljuje i zekat koji se daje pri kraju mjeseca posta (ar. zekatu-l-fitr, sadakatu-l-fitr ili vitri).

Zekatu-l-fitrje propisan je s ciljem da se pomognu siromašni kako ne bi bili primorani da traže milostinju na dan Bajrama. Kaže Ibn 'Abbas: "Allahov Poslanik, je propisao zekatu-l-fitr kako bi se postači očistili od pogrdnog i nepristojnog govora, i da bi se nahranila sirotinja." (hadis bilježe Ebu Davud i Ibn Madže) Zekatu-l-fitra je obavezna dužnost za svakog muslimana i muslimanku, starog i mladog, shodno hadisu kojeg prenosi Omer, u kojem se kaže: "Allahov Poslanik, je propisao zekatu-l-fitr u ramazanu u vidu jednog sa'ja (mjera od četiri pregršta) hurmi ili pšenice za svakog muslimana i muslimanku, slobodnog i roba, starog i mladog, i naredio je da se dadne prije odlaska na (Bajram) namaz." (hadis je muttefekun alejhi) Također, poželjno je dati zekatu-l-fitr za još nerođeno dijete.

Musliman je obavezan dati zekatu-l-fitr za sebe kao i za one koji su pod njegovim skrbništvom, kao što su žena, djeca, ili rođak. Nije obavezan izdvajati osim od viška svojih potreba, i potreba onih koji su pod njegovim skrbništvom. Obavezna količina zekatu-l-fitra iznosi jedan sa'a najzastupljenije namirnice u dotičnoj zemlji, poput pšenice, ječma, hurmi, suhog grožđa, ri`e, kukuruza i sl., a jedan sa'a iznosi pribli`no 2,176 kg. Po mišljenju većine učenjaka dozvoljeno davati zekatu-l-fitr u novcu u visini vrijednosti jednodnevne ishrane za jednu osobu. Rijaset IZ svake godine proračuna prosječnu vrijednost sadakutu-l-fitra. Dozvoljeno je izdvojiti zekatu-l-fitr na dan ili dva dana prije Bajrama, međutim bolje je da se daje od poslije sabaha na dan Bajrama, a prije nego se klanja Bajram-namaz, zato što je to bila praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Također, nije dozvoljeno da se kasni nakon Bajram-namaza, jer se u tom slučaju smatra običnom sadakom a čovjek biva grešan zbog kašnjenja. Zekatu-l-fitr se daje siromasima i onima kojima je potrebna pomoć.