Rahitis (lat. rachitis, od grč. ῥαχιτῆς) je poremećaj i bolest mineralizacije ili kalcifikacije kostiju prije zatvaranja epifiza kod nezrelih sisara, zbog nedostatka ili poremećaja metabolizma vitamina D, fosfora ili kalcija.[1][2][3][4]

  • Prema Mosbyjevom Dental Dictionary, pomenuti su vitamin D i kalcij kao potencijalni faktori pojave lomova i deformiteta. Rahitis je među najčešćim bolestima djetinjstva u mnogim zemljama u razvoju. Dominantni uzrok je nedostatak vitamina D, ali i nedostatak adekvatne količine kalcija u ishrani također može dovesti do rahitisa (slučajevi teških proljeva i povraćanja mogu biti uzrok istog nedostatka). Iako se može javiti kod odraslih, u većini slučajeva se javljaju kod djece koja pate od teških pothranjenosti, koje su obično je rezultat gladi u ranim fazama djetinjstva.
  • Osteomalacija je slično stanje, koje se javlja kod odraslih, uglavnom zbog nedostatka vitamina D, ali se javlja nakon zatvaranja epifiza kostiju.[5]
Rahitis
(Rachitis)
Radiografija dvogodišnjeg rahitičara sa označenim genu varum (naklonjenim femurima) i smanjenim neprozirnim kostiima, što ukazuje na lošu mineralizaciju kostiju
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10E55
ICD-9268
DiseasesDB9351
MedlinePlus000344
eMedicineped/2014
MeSHD012279

Znakovi i simptomi uredi

 
Proširenje zgloba

Znaci i simptomi rahitisa uključuju:

Promjene u lobanji se ispoljavaju kao karakteristično "kvadratno čelo" (Caput Quadratum). Ako se ne tretiraju, ove deformacije i dalje ostaju i u odraslom dobu. Dugoročne posljedice uključuju stalnu iskrivljenost ili nakaznost dugih kostiju i zakrivljene unazad.[7][7][8][9]

Uzrok uredi

Primarni uzrok rahitisa je nedostatak vitamina D. Vitamin D je potreban za pravilnu apsorpciju kalcija iz crijeva. Sunčeva svjetlost, posebno ultraljubičasto svjetlo, omogućava ćelije ljudske kože da pretvore vitamin D iz neaktivnog u aktivno stanje. U nedostatku vitamina D, kalcij iz hrane se pravilno apsorbira, što dovodi do hipokalcemije i do skeletnih i stomatoloških deformiteta i neuromuskularnih simptoma, npr. hiperekscitabilnosti.

Namirnice koje sadrže vitamin D uključuju maslac, jaja, ulja riblje jetre, margarin, mlijeko i sok, gljive i masne ribe, kao što su tuna, haringa i losos.

Postoji i rijetki nasljedni, dominantni X-vezani oblik pod nazivom rahitis otporan na vitamin D ili X-vezana hipofosfatemija.[10][11]

Uporna gusta magla i teški industrijski smog koji prožima grad, blokira značajne količine sunčeve svjetlosti toliko da je do 80% londonske djece imalo različite stepene rahitisa u jednom ili drugom obliku. Bolest izaziva mehke kosti u dojenčadi, kao što su hipofosfatazija ili hipofosfatemija, koje također mogu dovesti do rahitisa.[12]

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Magnesium and vitamin D's co-factors, by John Jacob Cannell, M.D. citing The Lancet; The Vitamin D Council Arhivirano 27. 2. 2012. na Wayback Machine.
  2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2003): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-592-6.
  3. ^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.
  4. ^ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  5. ^ MedlinePlus Medical Encyclopedia: Osteomalacia.
  6. ^ http://www.mayoclinic.com/health/rickets/DS00813/DSECTION=symptoms Mayo Clinic.
  7. ^ a b Medical News – Symptoms of Rickets
  8. ^ Mayo Clinic – Signs and Symptoms of Rickets
  9. ^ Pharmacologyonline. "Rickets and its Management: A Review" (PDF). Pristupljeno 2. 6. 2012.
  10. ^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  11. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  12. ^ "Hypophosphatasia: Signs and Symptoms". Hypophosphatasia.com. Arhivirano s originala, 15. 10. 2014. Pristupljeno 4. 3. 2016.

Vanjski linkovi uredi