Wikipedia

Povijuša

Lijana ili povijuša je bilo koja od različitih biljaka, dugih stabljika, drvenastih loza, čiji su korijeni usađeni u tlu na toj razini i koristite drveće, kao i druga sredstva vertikalne potpore. Ona im je neophodna da se popnu do prirodnih nadstrešnica za bolji pristup dobro osvijetljenim površinama šume.[1]

Splet više vrsta lijana u tropima Australije.
Lijane u Udawattakele, Srilanka.
Nadstrešnica od Entada gigas koja se formirala nad lozom majmuna (Bauhinia glabra) na Kauai, Hawaii.
Splet lijana preko šume u Western Ghatsu

Lijane su karakteristične za tropske i suptropske vlažne širokolisne, listopadne šume (posebno sezonske šume), ali se mogu naći u umjerenim prašumama. Postoje i lijane umjerenih područja, naprimjer članovi rodova Clematis ili Vitis (divlje grožđe). Lijane mogu formirati mostove usred šumskih nadstrešnica, pružajući životinjama koje žive na drveću (arborealne) staze kroz šumu. Ovi mostovi mogu zaštititi slabija stabla od jakih vjetrova. Lijane se nadmeću sa šumskim drvećem zbog sunčeve svjetlosti, vode i hranjivih sastojaka iz tla.[2] Šume bez liana daju 150% više plodova; stabla s lijanama imaju dvostruko veću vjerojatnost da će uginuti.[3]

Termin "lijana" nije taksonomska grupa, već opis načina na koji biljka raste – slično kao "stablo" ili "grm", tj. to su životne forme. Lijane se mogu naći u mnogim različitim biljnim porodica (biologija) porodicama. Jedan od načina razlikovanja lijana od drveća i grmlja zasnovan je na krutosti, konkretno, Yangovom modulu različitih dijelova stabljike. Drveće i grmlje imaju mlade grančice i manje grane koje su prilično fleksibilne i starijeg rasta, kao što su debla i velike grane koje su čvršće. Lijana često ima jake mlade izdanke i starije, fleksibilnijeg rasta u dnu stabljike.[4]

Značajniji rodovi uredi

Sljedeći rodovi imaju predstavnike lijana, koji uključuju:

Gnetophyta

Acanthaceae

Ancistrocladaceae

Annonaceae

Apocynaceae

Arecaceae (Palme)

Araceae

Aristolochiaceae

Bignoniaceae

Capparaceae

Connaraceae

Dilleniaceae

Dioscoreaceae

Fabaceae: možda i nije iznenađujuće, loze porodice mahunarki dobro su zastupljene:
– Caesalpinioideae

– Cercidoideae

  • Lasiobema i Phanera spp. (prethodno Bauhinia): "majmunske ljestve" ili "zmijske penjačice“

– Faboideae (Papilionoideae)

Flagellariaceae (red Poales)

Loganiaceae

Nepenthaceae

Oleaceae

Polygalaceae

Sapindaceae

Rhamnaceae

Rubiaceae

Rutaceae

Schlegeliaceae

Smilacaceae

Vitaceae

Ekologija uredi

Lijane se intenzivno natječu sa drvećem, uvelikeo smanjujući rast stabala,[5] i reprodukciju drveća,[6] veoma povećavaju njuho mortalitet,[7] sprečavaju rast klijanaca,[5] mijenjaju regeneracuju šuma,[8] i na kraju utječe na stope rasta populacije drveća.[9] One također pružaju pristupne rute u šumi, odnosno Nadstrešnica (biologija) nadstrešnice za mnoge životinje sa kretanjem u šumskim krošnjama. Naprimjer, u istočnoj tropskoj šumi s Madagaskara, mnogi lemuri postižu veću pokretljivost po mreži lijana navučenih među vertikalne vrste drveća. Mnogi lemuri više vole drveće s lijanama kao mjesta odrastanja.[10] Lijane također pružaju podršku drveću kada pušu jaki vjetrovi.[11] Međutim, one mogu biti destruktivne u tome što kada jedno stablo padne, veze koje prave mogu dovesti do pada mnogih drugih stabala.[11]

Kako je zabilježio Charles Darwin, kako lijane imaju potporu drugih biljaka, mogu sačuvati resurse koje druge biljke moraju izdvojiti za razvoj strukture i koristiti ih umjesto za rast i razmnožavanje. Općenito, lijane su štetne za drveće koje ih podržava. Stope rasta niže su kod drveća s lijanama; izravno oštećuju domaćine mehaničkom abrazijom i davljenjem, čine ih osjetljivijim na oštećenja od leda i vjetra i povećavaju vjerovatnoću da će stablo domaćina pasti. Lijane takođe čine krošnje drveća dostupnijim životinjama koje jedu lišće. Zbog ovih negativnih efekata, drveće bez lijana je u prednosti. Neke su vrste evoluirale u osobinama koje im pomažu da izbjegnu ili izgube veze.[12]

Reference uredi

  1. ^ "liana". Encyclopædia Britannica.
  2. ^ a b Schnitzer, S. A.; Bongers, F. (2002). "The ecology of lianas and their role in forests". Trends in Ecology and Evolution. 17 (5): 223–230. doi:10.1016/S0169-5347(02)02491-6.
  3. ^ Landers, Jackson (13. 6. 2017). "Tarzan's Favorite Mode of Travel, the Liana Vine, Chokes Off a Tree's Ability to Bear Fruit". Smithsonian. Pristupljeno 20. 6. 2017.
  4. ^ Lahaye, R.; Civeyrel, L.; Speck, T.; Rowe, N. P. (2005). "Evolution of shrub-like growth forms in the lianoid subfamily Secamonoideae (Apocynaceae s.l.) of Madagascar: phylogeny, biomechanics, and development". American Journal of Botany. 92 (8): 1381–96. doi:10.3732/ajb.92.8.1381. PMID 21646158.
  5. ^ a b Schnitzer, S. A.; Carson (2010). "Lianas suppress tree regeneration and diversity in treefall gaps". Ecology Letters. 13 (7): 849–857. doi:10.1111/j.1461-0248.2010.01480.x. PMID 20482581.
  6. ^ Wright, S. J.; Jaramillo, A. M.; Pavon, J.; Condit, R.; Hubbell, S. P.; Foster, R. B. (2005). "Reproductive size thresholds in tropical trees: variation among individuals, species and forests". Journal of Tropical Ecology. 21 (3): 307–315. doi:10.1017/S0266467405002294.
  7. ^ Ingwell, L. L.; Wright, S. J.; Becklund, K. K.; Hubbell, S. P.; Schnitzer, S. A. (2010). "The impact of lianas on 10 years of tree growth and mortality on Barro Colorado Island, Panama". Journal of Ecology. 98 (4): 879–887. doi:10.1111/j.1365-2745.2010.01676.x.
  8. ^ Schnitzer, S. A.; Dalling, J. W.; Carson, W. P. (2000). "The impact of lianas on tree regeneration in tropical forest canopy gaps: Evidence for an alternative pathway of gap-phase regeneration". Journal of Ecology. 88 (4): 655–666. doi:10.1046/j.1365-2745.2000.00489.x.
  9. ^ Visser, Marco D.; Schnitzer, Stefan A.; Muller-Landau, Helene C.; Jongejans, Eelke; de Kroon, Hans; Comita, Liza S.; Hubbell, Stephen P.; Wright, S. Joseph; Zuidema, Pieter (2018). "Tree species vary widely in their tolerance for liana infestation: A case study of differential host response to generalist parasites". Journal of Ecology. 106 (2): 781–794. doi:10.1111/1365-2745.12815. ISSN 0022-0477.
  10. ^ Rendigs, A.; Radespiel, U.; Wrogemann, D.; Zimmermann, E. (2003). "Relationship between microhabitat structure and distribution of mouse lemurs (Microcebus spp.) in northwestern Madagascar". International Journal of Primatology. 24 (1): 47–64. doi:10.1023/A:1021494428294.
  11. ^ a b Garrido-Pérez, E. I.; Dupuy, J. M.; Durán-García, R.; Gerold, G.; Schnitzer, S. A.; Ucan-May, M. (2008). "Structural effects of lianas and hurricane Wilma on trees in Yucatan peninsula, Mexico". Journal of Tropical Ecology. 24 (5): 559–562. doi:10.1017/S0266467408005221.
  12. ^ Putz, F. E. (1984). "How trees avoid and shed lianas". Biotropica. 16 (1): 19–23. doi:10.2307/2387889. JSTOR 2387889.

Vanjski linkovi uredi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Povijuša&oldid=3501391"