Orinoco je rijeka duga 2.140 km i jedna je od najdužih u Južnoj Americi. Izvire kod Cerro Delgado-Chalbauda, u podnožju planine Parima, dijela (Gvajanskog štita) u Venecueli. Obuhvata sliv površine 880.000 km2 koji se još naziva i Orinoquia. Rijeka Orinoco zajedno sa svojim pritokama predstavlja glavni transportni sistem za unutrašnjost i istočni dio Venecuele kao i za Llanos.

Orinoco
Rijeka
Most preko rijeke Orinoco u gradu Ciudad Bolívar, Venecuela
Država Brazil
Kolumbija
Venecuela
Izvor
 - Položaj Cerro Delgado-Chalbaud, Parima, Venecuela
 - Nadmorska visina 1,047 m
Ušće Delta Amacuro
Dužina 2,140 km
Pražnjenje
 - Prosjek 33,000 m3/s
Sliv rijeke Orinoco

Historija uredi

Ušće rijeke Orinoco u Atlantski okean je dokumentovao Kristofor Kolumbo 1. augusta 1498. godine za vrijeme svog trećeg putovanja.

Delta Orinoca, i njene pritoke u istočnom Llanosu, kao što su Apure i Meta su istražene u 16. vijeku od strane njemačke ekspedicije pod vodstvom Ambrosiusa Ehingera.

Alexander von Humboldt je istraživao sliv rijeke 1800. godine, izvještavajući pri tome o riječim delfinima koje je pronašao u rijeci Orinoco. Opširno je objavljivao o riječnoj flori i fauni.[1]

Geografija uredi

Od izvora svojim tokom Orinocu formira široki elipsoidalni luk pri tome u širokom luku obilazeći Gvajanski štit. Njen tok se može podijeliti na 4 dijela:

  • Gornji Orinoco - dužine oko 242 km, proteže se od brzaka Raudales de Guaharibos kojeg karakterizira planinski krajolik kroz koji rijeka Orinoco teče u sjeverozapadnom smjeru,
  • Orinoco - dužine oko 750 km, dijeli se na dva sektora. Prvi dužine od oko 480 km, u kom rijeka uglavnom teče ka zapadu do ušća rijeka Atabapo i Guaviare kod grada San Fernando de Atabapo i drugi dio dužine oko 270 km tokom kojeg rijeka teče prema sjeveru. U ovom dijelu rijeka tvori venecuelansko-kolumbijsku granicu i teče granitnim koritom zapadnih obronaka Gvajanskog štita sve do ušća rijeke Mete kod grada Puerto Carreño,
  • Donji Orinoco - dužine oko 959 km tokom kojeg rijeka teče kroz aluvijalnu ravan ka sjeveroistoku, od Slapova Atures sve do Barrancasa i
  • Delta Amacuro - dužine oko 200 km, gdje se rijeka ulijeva u zaliv Paria, tj. Atlantski okean i formira istoimenu deltu površine oko 22.500 km2 i široku oko 370 km u njenom najširem dijelu.

Reference uredi

  1. ^ Helferich, Gerard (2004) Humboldt's Cosmos: Alexander von Humboldt and the Latin American Journey that Changed the Way We See the World, Gotham Books, New York, ISBN 1-59240-052-3.