Oogamija je poznati oblik spolnog razmnožavanja. To je oblik anizogamije (heterogamija), u kojem je ženski gamet (npr. jajna ćelija) znatno veća od muških gameta i nepokretna je. Muške spolne ćelije su obično vrlo pokretljivi spermatozoidi, u konkurenciji za oplodnju nepokretnog jajeta.[1]

Oogamija kod životinja:
mali pokretni spermatozoid na površini jajne ćelije

Za razliku od izogamije, ove spolne ćelije su specijalizirane. Jajašce sadrži gotovo sve materijale koji će biti potrebne zigotu nakon oplodnje, ali je nepokretno. Spermatozoid ne sadrži gotovo ništa drugo nego muški genetički doprinos zigotu, ali njegovo putovanje je potrebno da spoji odgovarajuće gamete. Prevalencija oogamije u viših životinja dovodi do zaključka da je ova specijalizacija spolnih ćelija rezultat potrebe za bolje obavljanje glavne funkcije, efikasnije nego one koju mogu se obavljati isogameti, posebno sposobnost koncentracije visoke energetske supstance u manjem broju jaja.[2][3][4][5]

Oogamija se pretežno se javlja u životinja, ali se može naći kod mnogih protista, određenig grupa algi (Ochrophyta, Charophyta), i nekih drugih biljaka, kao što su mahovine i paprati, te neke gimnosperme. kao cikade i ginkgo.

Kod nekiih algi, a najviše gimnospermi i svih angiospermi, varijacija oogamje se javlja gdje su nonpokretne i ćelije sperme.

Po svemu sudeći, izogamija je prva faza spolnog razmnožavanja. Ovaj oblik reprodukcije se samostalno razvio u nekoliko skupina anizogamije sa gametima muškog i ženske tipov oogamije. Postoji dobar argument da je ovaj obrazac je vođen fizičkim ograničenjima mehanizama kojima su, za spolno razmnožavanje, neophodna dva različita gameta.

Reference uredi

  1. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
  2. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  3. ^ Dusenbery D. B. (2009): Living at Micro Scale, Chapter 20. Harvard University Press, Cambridge, Mass., ISBN 978-0-674-03116-6.
  4. ^ Beukeboom L., Perrin N. (2014): The evolution of sex determination. Oxford University Press,. Onlajn.
  5. ^ Bernstein H., Bernstein C., Michod R. E. (2011): Meiosis as an evolutionary adaptation for DNA repair. Chapter in DNA Repair, Kruman I. (Ed.), ISBN 978-953-307-697-3, InTech (Publisher). Raspoloživo onlajn: http://www.intechopen.com/books/dna-repair/meiosis-as-an-evolutionary-adaptation-for-dna-repair.

Također pogledajte uredi