Polje izučavanja nanomaterijala ima naučni pristup njihovom izučavanju u odnosu na nanotehnologiju. Ona proučava materijale sa morfološkim osobinama na nano skali, i naročito one, koji imaju posebne osobine proizašle iz njihovih nano-dimenzija.[1]

Nanoskala se obično definiše kao jedna desetina mikrometra, kao najmanje jedna dimenzija, međutim, ovaj izraz se ponekad koristi također za materijale manje od jednog mikrometra.

Uvod uredi

Značajan aspekt u nanotehnologiji je ogromno povećanje omjera (en. ratio) veličine površi naspram zapremine, koji je prisutan kod mnogih materijala na nanoskali, što čini mogućim nove kvantne mehaničke efekte. Jedan primjer je “efekt kvantne veličine” gdje se elektroničke osobine čvrstih tijela mijenjaju, sa značajnim smanjenjem veličine djelića. Ovaj efekt ne dolazi do izražaja kod smanjenja sa makro na mikro dimenzije.

Uniformnost uredi

Klasifikacija uredi

Fullereni uredi

 
Animirani buckminsterfulleren C60

Fulereni su klasa alotropa ugljika koji su konceptualno grafenski listovi umotani u cijevi ili sfere. Ovo uključuje ugljenične nanocijevi (ili silicijske nanocijevi) koje su od interesa kako zbog svoje mehaničke čvrstoće, tako i zbog svojih električnih svojstava.[2]

Prvi otkriveni molekul fulerena i porodični imenjak, bukminsterfuleren (C 60), pripremili su 1985. Richard Smalley, Robert Curl, James Heath, Sean O'Brien i Harold Kroto sa Univerziteta Rice. Naziv je bio omaž Buckminsteru Fulleru, na čije geodetske kupole podsjeća. Od tada je otkriveno da se fulereni pojavljuju u prirodi.[3] Nedavno su fulereni otkriveni u svemiru.[4]

Nanodjelići uredi

Sol-gel uredi

Davanje obilježja uredi

Sigurnost uredi

Dodatna literatura uredi

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ http://arxiv.org/ftp/arxiv/papers/0801/0801.3280.pdf
  2. ^ "Fullerenes". Encyclopædia Britannica.
  3. ^ Buseck, P.R.; Tsipursky, S.J.; Hettich, R. (1992). "Fullerenes from the Geological Environment". Science. 257 (5067): 215–7. Bibcode:1992Sci...257..215B. doi:10.1126/science.257.5067.215. PMID 17794751.
  4. ^ Cami, J; Bernard-Salas, J.; Peeters, E.; Malek, S. E. (2 September 2010). "Detection of C60 and C70 in a Young Planetary Nebula" (PDF). Science. 329 (5996): 1180–2. Bibcode:2010Sci...329.1180C. doi:10.1126/science.1192035. PMID 20651118. Arhivirano s originala (PDF), 3 March 2019.

Vanjski linkovi uredi