Naib (arapski: نائب što znači namjesnik) je arapska upravna titula, koja se koristila od Srednjeg vijeka u brojnim zemljama Orijenta za razne namjesnike ili upravnike vladara. U Osmalijskom carstvu naib je predstavljao zamjenika sandžakbega ili vojvode.

U današnjem arapskom jeziku, riječ نائب (naib), kada se upotrebljava izvan historijskog konteksta, označava osobu na funkciji zastupnika. Množina glasi ‏نُوّاب (nuab), od čega je izvedena indoperzijska vladarska titula navab. U Siriji je naib označavao državnog upravnika Memluka, dok je u Egiptu krajem 14. vijeka to bio provincijski guverner i visoki oficir. Nakon što je Masava u današnjoj Eritreji postala dio Osmanlijskog Carstva, tamošnji državni upravnik i namjesnik sultana dobio je ovu titulu.