Nafija Sarajlić
bosanskohercegovačka književnica
Nafija Sarajlić (djevojačko prezime Hadžikarić; Sarajevo, 3. oktobar 1893 – Sarajevo, 15. januar 1970) bila je bosanskohercegovačka književnica. Supruga je književnika Šemsudina Sarajlića. Završila je učiteljsku školu i radila kao učiteljica u Sarajevu.[1]
| Nafija Sarajlić | |
|---|---|
 | |
| Rođen(a) kao | Nafija Hadžikarić |
| Rođenje | 3. oktobar 1893. Sarajevo, Osmanlijsko Carstvo |
| Smrt | 15. januar 1970 (76 godina) Sarajevo, SR Bosna i Hercegovina, SFRJ |
| Zanimanje | Književnica |
| Suprug(a) | Šemsudin Sarajlić (v. 1910; s. 1960) |
| Djeca | 5 |
Prve prozne priče objavila je u "Zemanu" 1912. i "Biseru" 1913-1915, i 1918. godine. Izdavanje njene zbirke Teme u izdanju Bekira Kalajdžića u Mostaru[2][3] omeo je Prvi svjetski rat, ali je knjiga objavljena 1986. u izdanju "Zadrugar", Sarajevo.
Njen književni rad bio je kratak ali upečatljiv. Povukla se iz književnosti i posvetila porodici. Umrla je 1970.[4] Jedna od osnovnih škola u Sarajevu nosi njeno ime.
Bibliografija uredi
- Rastanak (1912)
- Nekoliko stranica tebi (1918)
- Kokošija pamet
- Kamen na cesti
- Jedan čas
Reference uredi
- ^ Hawkesworth, Celia (2000). Voices in the Shadows: Women and Verbal Art in Serbia and Bosnia. ISBN 9789639116627. Pristupljeno 31. 3. 2016.
- ^ Čengić, Hasan (1990). "Islamske teme". Pristupljeno 31. 3. 2016.
- ^ "Anali Gazi Husrev-begove bibliotheke". 2001. Pristupljeno 31. 3. 2016.
- ^ "Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva u SFRJ". 1970. Arhivirano s originala, 17. 11. 2023. Pristupljeno 31. 3. 2016.