Murat II (osmanlijski turski: مراد ثانى Murād-ı sānī; 1404 – 3. februar 1451) bio je sultan Osmanlijskog Carstva od 1421. do 1451 (osim perioda od 1444. do 1446. kad je vladao njegov sin Mehmed II).[1] Njegova vladavina obilježena je dugotrajnim ratovima protiv hrišćanskih feudalaca na Balkanu i bejluka u Anadoliji. Međutim, njegov najveći uspjeh bio je rođenje njegovog sina Mehmeda II koji je osvojio Konstantinopolj, glavni grad Bizantijskog Carstva, i na taj način okončao rimsko naslijeđe.

Murat II
Sultan Osmanlijskog Carstva
Vladavina1. vladavina 1421 - 1444
2. vladavina 1446 - 1451
PrethodnikMehmed I
Mehmed II
NasljednikMehmed II
Krunidba1421
1446
SupružnikDulkadiroğlu Alime Hatun,Yeni Hatun,Hüma Hâtûn,Tacünnisa Hatice Halime Hatun,Mara Branković
DinastijaOsmanlije
OtacMehmed I
MajkaEmine Hatun
Rođenje1404
Smrt3. februar 1451

Biografija uredi

Murat II postaje sultan u 17. godini poslje smrti oca Mehmeda I. Njegova gotovo cjelokupna vladavina je ratno doba što se nalazi u potpunoj suprotnosti s ličnošću ovog sultana.

Nedugo poslije smrti Mehmeda I Bizant objavljuje rat neiskusnom nasljedniku. Kada rat po to umiruće Carstvo krene loše ono uspijeva u njega na svojoj strani uvući Veneciju. Praktično ovaj rat završava 1430. godine kada je Solun osvojen od strane Turskih trupa, ali manji okršaji su se vodili sve do 1432. godine.

S druge strane rat se također vodio s Mađarsko-srpskom koalicijom na Balkanu i protiv Karamidskog emirata u Aziji. Povod za taj drugi rat postaje želja sultana za povratak dijela današnje Rumunije natrag Turskoj državi kao što je to i bilo prije bitke kod Angore. Taj rat završava mirovnim sporazumom kojim se potvrđuje tadašnji status quo.

Na opće iznenađenje Murat II potpisuje svoju abdikaciju 1444. godine u korist sina Mehmeda II .

Ipak sudbina nije dopustila mirni odlazak u penziju ovog čovjeka željnog mira. Tokom te iste godine križarska vojska ulazi na teritoriju Osmanlijske države i pobjeđuje vojsku neiskusnog Mehmeda II. Taj poraz dovodi do bune protiv mladog sultana sa zahtjevom povratka Murata II. na državno čelo. To se ostvaruje pa Turska vojska pod vodstvom staro-novog sultana pobjeđuje križare 11. novembra 1444. godine u bitki kod Varne.

To poniženje svrgavanja Mehmed II nije nikad zaboravio i nakon što Murat II ponovno abdicira 1451. godine on se pobrinuo da ga niko ne može pozvati nazad na državno čelo.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ "OTTOMAN WEB SITE - MURAD II". www.osmanli700.gen.tr. Pristupljeno 20. 2. 2016.