Municipij je naziv teritorijalne i upravne jedinice iz doba Rimskog carstva.

Jedno od glavnih sredstava romanizacije bilo je dijeljenje građanskih prava (civitet) domorocima, u prvom redu gornjim društvenim slojevima u plemenu. Ovim pravom obilato su se koristili svi rimski caravi. Kada bi porastao broj stanovnika sa građanskim pravom, car je donosio odluku o prerastanju peregrinske zajednice (civitates) u municipij.

Municipiji su osnovne samoupravne ćelije u Rimskom carstvu. U načelu, Carstvo je savez municipija, malih država, (otuda i naziv rex publica za svaki municipalni grad) koji se razvio iz autohtonog substrata, a koji ima i svoju teritoriju koja odgovara području plemenske zajednice. Veće zajednice, kao što su Dalmati i Desitijati, bile su podijeljene na dvije ili više municipija. Tretirane su kao saveznički subjekti sa lokalnom autonomijom.

Obilježja uredi

Municipiji raspolagali su djelimično i sa svojim pravom i svojim zakonima, svakako usklađenim sa rimskim zakonodavstvom.

Municipijem upravlja domaća zemljišna oligarhija koja se vremenom razvijala, sastavljena od stotinu dekuriona iz bogatijih veleposjedničkih familija. Između njih, po uzoru na Rim, birana su dva načelnika (duuimviri), i drugi niži magistrati.

Nameti centralnoj vlasti nijsu se plaćali po glavi i pojedinačno, nego je poreze morala plaćati cijela civitas, odnosno municipij za cijelo područje municipija.

Jedinstvo Carstva osiguravala je vojska u kojoj su građani služili u legijama, a peregrini u pomoćnim jedinicama. Kolonije nemaju svojih zakona i ustanova nego se koriste onima rimskog naroda (tj. grada Rima) pa nemaju ni svoje neograničene vlasti. Prema tome, položaj municipija je bio povoljniji od položaja kolonija.

Literatura uredi

  • Salmedin Mesihović, Filozofski fakultet Sarajevo, 2011 -ANTIQVI HOMINES BOSNAE
  • Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988 - BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA
  • Salmedin Mesihović, Ime ilirskog naroda Dezitijata -Prilozi 40, Institut za istoriju u Sarajevu, 2011. god., str. 11 – 22.