Mladen Deželić

Mladen Deželić (3. januar 1900 – 28. novembar 1989) bio je hrvatski i bosanskohercegovački hemičar. Rođen u Zagrebu, sin je dr. Velimira Deželića starijeg, pisca, leksikografa i bibliotekara, osnivača Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja".

Mladen Deželić
Rođenje	(1900-01-03) 3. januar 1900. Zagreb, Austro-Ugarska
Smrt	28. novembar 1989(1989-11-28) (89 godina) SFRJ
Zanimanje	Hemičar

U Zagrebu je završio Klasičnu gimnaziju 1919. i studij hemije na Filozofskom fakultetu 1923. Za vrijeme studija apsolvirao je kurs organske hemije u hemijskom laboratoriju R. Freseniusa u Wiesbadenu 1922. Doktorirao je na istom fakultetu s tezom Ravnoteža u organskim binarnim sistemima pod vodstvom Nikolaja Antunoviča Pušina 1928. Specijalizirao organsku hemiju kod nobelovca Hansa Fischera u Münchenu od 1932, u čijem institutu je radio do početka Drugog svjetskog rata. Od 1926. asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, od 1935. honorarni nastavnik fizikalne hemije, a od 1940. docent na istom fakultetu. God. 1942. postaje vanredni profesor na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu, a od 1943. je redovni profesor i predstojnik Katedre za hemiju. God. 1945. prelazi u Ministarstvo lake industrije te osniva i vodi Hemijski laboratorij Duhanskog instituta u Zagrebu. Godine 1949. na poziv vlasti Bosne i Hercegovine da dođe u Sarajevo i osnuje univerzitetsku nastavu iz hemije u toj republici postaje redovni profesor Medicinskog fakulteta u Sarajevu, a 1950. jedan je od matičara Filozofskog fakulteta u Sarajevu, te nakon osnivanja tog fakulteta postaje njegovim redovnim profesorom i voditeljem Katedre za hemiju. Njegovom inicijativom i zalaganjem projektovan je i izgrađen Institut za hemiju i fiziku u Sarajevu, a nakon osnivanja Prirodno-matematičkog fakulteta 1960. postaje voditeljem Odsjeka za hemiju i direktorom Hemijskog instituta. Od 1956. redovni je član Naučnog društva BiH i član njegovog Nadzornog odbora, a od 1963. do 1966. njegov je sekretar. Nakon što je 1966. Naučno društvo preraslo u Akademiju nauka i umjetnosti BiH postaje redovni član akademije i član njenog predsjedništva. U penziju je otišao 1968. kada se vraća u Zagreb, gdje živi do svoje smrti 1989.

U svom naučnom radu bavio se organskom sintezom i istraživanjem prirodnih spojeva. Istraživao je hemiju pirola, porfirina i hemina, proučavao nikotin i njegove derivate, kumarinske derivate i njihovo antikoagulacijsko djelovanje, te glikozidne spojeve. Bavio se i problemom stabilizacije vitamina C u otopini. U području fizičke hemije bavio se termohemijom, polarografijom i spektrofotometrijom. Rad na proučavanju ravnoteže smjese teške vode D₂O i obične vode H₂O dao je rezultate koji se i danas navode u priručnicima s tablicama fizikalnih i hemijskih podataka o teškoj vodi.

Od 1940. urednik je hemijske struke u Hrvatskoj enciklopediji. Od 1941. do 1945. glavni je urednik naučnog časopisa Kemijski vjestnik, preteče današnjeg časopisa Croatica Chemica Acta. Bavio se razvojem hrvatskih hemijskih naziva te sastavljao građu za hrvatski hemijski rječnik. S nekoliko kolega hemičara osniva 1950. Društvo hemičara i tehnologa BiH i pokreće Glasnik tog društva, kojeg je glavni urednik do svog penzionisanja.

Radio je na konzerviranju Baščanske ploče koju je 1935. spasio od propadanja izazvanog vlagom i morskom soli, i koja se danas čuva u zgradi HAZU u Zagrebu.

Bio je član Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja" od 1929, a izabran je za njenog Velikog meštra 1943. i tu dužnost obavljao do zabrane njenog rada 1946.

Bibliografija naučnih radova dr. Mladena Deželića obuhvata 99 naučnih radova u časopisima i naučnim zbornicima, 2 knjige, 6 radova iz historije nauke i kulture, 2 nastavna teksta, 2 patenta, 24 stručna i enciklopedijska članka te biografija, te 13 popularnih članaka. Kad je prvi hrvatski nobelovac Leopold Ružička dobio tu nagradu 1939, napisao je prvi hrvatski prikaz Ružičkinog života i rada.

Neka djela i članci

(spisak nepotpun):

• Ravnoteža u binarnim sistemima s eritritom kao komponentom (koautor: N. A. Pušin), Monatshefte für Chemie, Wien 1932., i Glasnik Hemijskog društva Kraljevine Jugoslavije, Beograd 1932.
• Über die Einwirkung von Ozon auf Porphyrine (koautor: Hans Fischer), Hoppe-Seyler´s Zeitschrift für physiologische Chemie, Berlin 1933, i Glasnik Hemijskog društva Kraljevine Jugoslavije, Beograd 1933.
• Zur Fluoreszenz der Porphyrine (koautor: Adolf Stern), Zeitschrift für physikalische Chemie, Leipzig 1936.
• O hrvatskoj kemijskoj terminologiji, Nastavni vjesnik, Zagreb 1940.
• Građa za kemijski rječnik hrvatsko-njemačko-talijansko-engleski, Stručni glasnik, Zagreb 1942.
• Baščanska ploča i njeno konzerviranje, Ljetopis Hrvatske akademije nauka i umjetnosti za godinu 1941./1943., Knj. 54
• Neki kondenzacioni derivati helicina. IV. Sinteze helicina sa barbituratima i tiobarbituratima, (koautor: A. Gašparović-Repaš), Glasnik Društva hemičara Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1959.
• Sastav i struktura spojeva nikotina s organskim kiselinama: o prirodi veza u tim spojevima, Radovi Naučnog društva BiH, Sarajevo 1963.
• Über die polarographische Untersuchung der Cumarine (koautor: Mladen Trkovnik), Croatica Chemica Acta, Zagreb 1963.
• Počeci kemijske nastave na Sveučilištu u Zagrebu: sjećanje na profesore Janečeka, Bubanovića i Pušina, Croatica Chemica Acta, Zagreb 1977.

Literatura

• Zbornik radova "Dr Mladen Deželić" (ur.: akad. Žarko Dadić), Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja", ( u biblioteci Acta et studia draconica), Prirodoslovno-matematički fakultet Zagreb, Hrvatsko kemijsko društvo, Meridijani, 2006.
• Nenad Trinajstić: 100 hrvatskih kemičara, Školska knjiga, Zagreb 2002.
• Hrvatski biografski leksikon, 3. svezak, Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb 1993.