Međimurski konj

Međimurski konj ili Međimurec je hrvatska autohtona čistokrvna rasa (pasmina) konja hladnokrvnog tipa, nastala na teritoriji današnje Međimurske županije.

Međimurski vranac na jednoj izložbi u Čakovcu

Nekada je, osim u sjevernoj Hrvatskoj (Međimurje, Podravina, Zagorje), bio raširen i u jugozapadnoj Mađarskoj i istočnim dijelovima Slovenije, te Austrije. Danas mu prijeti izumiranje, jer je u Međimurju preostalo svega nekoliko desetaka primjeraka (oko 40) tog konja, a tek se u nešto većoj populaciji održao s druge, sjeverne strane rijeke Mure, u susjednoj Mađarskoj.

Početak nastanka ove rase seže najvjerovatnije čak na kraj 18. ili početak 19. vijeka, kada se započelo s postepenim križanjem domaćih kobila s pastusima noričke, ardenske, peršeronske i brabantske uzgojne linije. S obzirom da je Međimurje tada (do 1848. godine, te ponovo od 1861.) niz godina bilo pod mađarskom administrativnom upravom, u internacionalnoj stručnoj literaturi najčešće se navodi da rasa ima mađarsko porijeklo.

Međimurski konj krupnog je rasta i čvrste građe, visine grebena 155-165 cm, po čemu je sličan hrvatskom hladnokrvnjaku, a viši od treće autohtone hrvatske rase, hrvatskog posavca. Male je glave i manjih ušiju, kratkog mišićavog vrata, širokih grudi i leđa, te snažnih, ne predugih nogu. Prevladavaju dorati i vranci, ali ima i drugih kombinacija boja. Pastusi mogu doseći težinu 900 kilograma.

Izdržljiv je i otporan, s izraženom voljom i upornošću u radu. Koristi se kao radni konj za vuču i rad u poljoprivredi i šumarstvu, ali je, s obzirom na sve veće uvođenje mehanizacije, izgubio značenje, pa se danas sve više upotrebljava i za proizvodnju mesa.

U naselju Žabnik u Međimurskoj županiji, 2015. godine počela je sa radom Ergela međimurskog konja.

Galerija uredi

Također pogledajte uredi

Vanjski linkovi uredi