Marie-Adélaïde, velika vojvotkinja Luksemburga

Marija Adelajda (Marie Adélaïde Theresia Hilda Antonia Wilhelmina; 14. juni 1894 - 24. januar 1924), velika vojvotkinja Luksemburga, vladala je od 1912. do 1919. godine.

Marija Adelajda
Velika vojvotkinja Luksemburga
Vladavina	25. februar 1912 - 14. januar 1919
Prethodnik	Vilim IV
Nasljednik	Šarlota
Dinastija	Nassau-Weilburg
Otac	Vilim IV, veliki vojvoda Luksemburga
Majka	Marija Ana Portugalska
Rođenje	14. juni 1894
Smrt	24. januar 1924

Prestolonasljednica

Bila je najstarija šestero kćerki luksemburškog velikog vojvode Vilima IV i portugalske infante Marije Ane. Prema uobičajenom bračnom ugovoru sklapanom između protestantskog i rimokatoličkog plemstva, sinovi su trebali biti odgajani u očevoj vjeri, a kćerke u majčinoj. Kako Vilim IV nije imao sinova, njegovi nasljednici u Luksemburgu su do danas rimokatoličke vjere. Marija Adelajda je bila prvi vladar Velikog vojvodstva Luksemburga rođen u toj zemlji i prvi njen vladar rimokatoličke vjere.

Pošto je njen otac bio posljednji muški član svoje dinastije, prema Dogovoru porodice Nassau, Marija Adelajda je bila prva u nizu nasljednika za luksemburško prijestolje. Zvanično je proglašena prijestolonasljednicom 10. jula 1907. godine, ali nikada nije bila pripremana za vladavinu.

Vladavina

Po očevoj smrti 1912. godine postala je velika vojvotkinja Luksemburga. Do njenog osamnaestog rođendana, regent joj je bila majka. Od velike važnosti za Mariju Adelajdu bio je njen i očev premijer, 53 godine stariji Paul Eyschen. Marija Adelajda je bila smatrana naivnom kada je u pitanju politika, te pristrasna u toj mjeri da je to bilo opasno za ustavnu monarhiju.

Prvi svjetski rat

Bila je jako zainteresovana za politiku i aktivno je učestvovala u upravljanju Luksemburgom. Tokom Prvog svjetskog rata bila je u dobrim odnosima s Nijemcima, zbog čega je postala izuzetno nepopularna. Njemačka je izvršila invaziju na Luksemburg; bili su poslani deseci hiljada vojnika. Marija Adelajda je naredila da mala vojska velikog vojvodstva, koja je brojala tek 400 vojnika, ne pruža nikakav otpor. Poslije podneva, 2. augusta, Marija Adelajda i premijer Paul Eyschen su se sreli s njemačkim generalom Richardom Karlom von Tessmarom. Velika vojvotkinja i Eyschen su blago negodovali, ali su prihvatili okupaciju kao neizbježnu.

Godine 1915. Eyschen je želio smanjiti utjecaj Rimokatoličke crkve na obrazovanje u Luksemburgu, ali Marija Adelajda to nije dopustila. Nije popuštala u svojoj odluci, te je pozvala premijera da da ostavku ako ne može prihvatiti njenu odluku. Marija Adelajda je bila poznata kao religiozna rimokatolkinja, te je na premijerove namjere odgovorila:

Neću dozvoliti da njihova najdragocjenija baština [rimokatoličanstvo] bude ukradena dok ja imam ključ.

Velika vojvotkinja Marija Adelajda

Bez obzira na ova neslaganja, Marija Adelajda je jako cijenila Eyschena. Njegova smrt 1915. godine mladoj vladarici je upravljanje zemljom učinila još težom. Dan nakon njegove smrti velika vojvotkinja je pozvala starog i iskusnog ministra Mathiasa Mongenasta da zamijeni Eyschena i oformi vladu. Ovim potezom Marija Adelajda je željela stabilizirati situaciju u zemlji. Mongenast je vladarici predložio novog kandidata za direktora učiteljske škole u Luksemburgu, očekujući da će mlada vladarica prihvatiti njegov prijedlog zbog njegovog iskustva, ali ona je odbila. On je bio uporan, ali Marija Adelajda je bila tvrdoglava, te je on dao ostavku. Marija Adelajda je nakon toga željela oformiti vladu po vlastitom ukusu, ali da bi to učinila, morala je raspustiti jedno cijelo zakonodavno tijelo. Nije uspjela, te je za premijera postavila Victora Thorna.

Tokom Prvog svjetskog rata postojala je inicijativa da se izmijeni zakon koji kaže da sav suverenitet počiva u osobi velikog vojvode (odnosno Marije Adelajde). Thornov nasljednik, premijer Léon Kauffman, odbio je da to dozvoli zbog straha od nastanka republike.

Kada je u ljeto 1918. godine britanska vojska bombardovala Luksemburg, Marija Adelajda se u strahu obratila Nijemcima, koji su u narodu i dalje bili manje popularni od njihovih neprijatelja koji su bombardovali Luksemburg. U avgustu se Marija Adelajda sastala s njemačkim kancelarom, Georgom von Hertlingom. Deset dana poslije njena sestra Antonia se zaručila za bavarskog prijestolonasljednika Ruperta. Za narod Luksemburga odnosi između njihove domovine i Njemačke su se činili skoro prijateljskim.

Nakon rata

Po završetku Prvog svjetskog rata velika vojvotkinja Marija Adelajda je bila žestoko kritikovana. Iako nije učinila ništa neustavno, u parlamentu su počeli zahtjevati njenu abdikaciju. Francuska i Belgija su počele izražavati tendencije da anektuju Luksemburg, te su vodile kampanju protiv Marije Adelajde. Bila je optuživana za pretjerano miješanje u politiku i za ometanje funkcionisanja države.

Abdikacija

Nakon konsultacija s premijerom, Marija Adelajda je, potresena saznanjem da joj je vlastita vojska prestala biti lojalna, abdicirala u januaru 1919. godine. Naslijedila ju je mlađa sestra Šarlota.

Po abdikaciji pridružila se samostanu Karmelićanki u Italiji. Zdravlje joj se počelo pogoršavati, te je morala napustiti samostan. Preselila se u zamak Hohenburg u Bavarskoj, gdje je 1924. godine umrla od gripe, ne ostavivši iza sebe djece. Godine 1947. njeni posmrtni ostaci su prebačeni u Luksemburg i sahranjeni zajedno s ostalim luksemburškim vladarima.

Prethodi:	Velika vojvotkinja Luksemburga	Slijedi:
Vilim IV		Šarlota