Mandy Patinkin

američki glumac i tenor

Mandel Bruce "Mandy" Patinkin američki je pozorišni, filmski i televizijski glumac i tenor.[1] On je priznat interpretator muzike Stephena Sondheima i poznat je po svom radu u mjuziklima, odigravši ikonske uloge kao što su Georges Seurat u Sunday in the Park with George, Archibald Craven u The Secret Garden ili Burrs u The Wild Party. Glumio je i u TV-serijama Chicago Hope, Ko živ, ko mrtav, te u prve 2 sezone Zločinačkih umova. Najpoznatiju filmsku ulogu ostvario je u filmu The Princess Bride kao Inigo Montoya. Drugi poznatiji filmovi u kojima se pojavio jesu Alien Nation, Yentl, Men with Guns, Run Ronnie Run, Dick Tracy i Elmove avanture u Zemlji gunđalâ.

Mandy Patinkin
Rođenje
Mandel Bruce Patinkin

(1952-11-30) 30. novembar 1952 (71 godina)
ZanimanjeGlumac
Godine aktivnosti1970–sada
Supružnik/ciKathryn Grody (1980–danas)
Veb-sajthttp://www.mandypatinkin.net/

Rane godine uredi

Patinkin je rođen u Chicagu, a roditelji su mu ruskog i poljskog porijekla. Odrastao je u jevrejskoj porodici srednje klase i odgajan je u konzervativnom judaizmu[1][2], pohađajući vjersku školu svaki dan "u periodu od 7. do 13. ili 14. godine" i pjevajući u horovima u sinagogi, te pohađajući još i Camp Surah u Michiganu.[1] Išao je u srednju školu South Shore, akademiju Kenwood (završio ju je 1970), na Univerzitet Kansasa, te na Akademiju scenskih umjetnosti Juilliard School, odsjek za dramu. Na Juilliardu mu je kolega bio Kelsey Grammer. Kada su filmski producenti popularnog sitcoma Kafić "Uzdravlje" organizirali audiciju za ulogu dr. Frasiera Cranea, Patinkin je predložio Grammera.

Karijera uredi

Nakon nekih pojavljivanja na radiju i u TV-reklamama, Patinkin je prvi uspjeh doživio u mjuziklu, nastupivši u ulozi Chea u Eviti na Broadwayu 1979. godine. Za tu je ulogu dobio Tonyja u kategoriji najboljeg glumca u mjuziklu.[1] Zatim je prešao na film, pojavivši se u Yentlu i Ragtimeu. Vratio se na Broadway 1984. zbog glavne uloge u mjuziklu Nedjelja u parku sa Georgeom (Sunday in the Park with George), nagrađenom Pulitzerovom nagradom, za koju je opet bio nominiran za Tonyja za najboljeg glumca u mjuziklu (ali ga tad nije osvojio).[1]

Patinkin je glumio Iniga Montoyu u filmu Roba Reinera The Princess Bride[1] (koju Patinkin smatra svojom najdražom ulogom). U tom filmu Patinkin izgovara kultnu repliku: "Zdravo. moje ime je Inigo Montoya. Ti si ubio mog oca. Pripremi se da umreš." Tokom sljedeće decenije nastavio se pojavljivati u raznim filmovima, kao što su Dick Tracy i Alien Nation.

U tom istom periodu, na Broadwayu se pojavio u Tonyjem nagrađenom mjuziklu The Secret Garden, i to u čak 706 izvođenja. Također je izdao i dva solistička albuma: Mandy Patinkin i Dress Casual.

1994. godine dobio je ulogu dr. Jeffreya Geigera u CBS-ovoj seriji Chicago Hope[1], za koju je osvojio Emmyja. Ipak, uprkos nagradi i dobrom rejtingu serije, Patinkin ju je napustio tokom 2. sezone jer je bio nezadovoljan što je toliko vremena morao biti odvojen od svoje supruge. Vratio se u seriju 1999. na početku 6. sezone, ali je serija otkazana naredne godine. Nakon Chicago Hopea, pojavio se u dosta filmova. Međutim, najviše je nastupao kao pjevač, objavivši još 3 albuma. 1995. godine gostovao je u Simpsonima (epizoda Lisa's Wedding), posudivši glas Lisinom budućem mladoženji.

1998. počeo je raditi na svom najosobnijem projektu - Mamaloshem. To je kolekcija tradicionalnih, klasičnih i savremenih pjesama koje su u potpunosti otpjevane na jidišu[1] ("mamaloshen" na jidišu znači "maternji jezik"). Scenska postavka Mamaloshena izvođena je i na Broadwayu i van njega, a održavane su turneje širom zemlje. Muzika iz Mamaloshena osvojila je Deutschen Schallplattenpreis (njemački ekvivalent Grammyja).

1999. pojavio se u filmu Elmove avanture u Zemlji gunđalâ u ulozi negativca Huxleya, koji pokušava ukrasti Elmov pokrivač.

Vratio se na Broadway 2000. u mjuziklu The Wild Party na Njujorškom šekspirijanskom festivalu, zaradivši još jednu nominaciju za Tonyja za najboljeg glumca u mjuziklu. U novije vrijeme Patinkina smo mogli vidjeti u Showtimeovoj seriji Ko živ, ko mrtav (Dead Like Me), u kojoj glumi Rubea Sofera. 2004. godine održavao je samostalni koncert tokom perioda od 6 sedmica u jednom pozorištu izvan Broadwaya.

U septembru 2005. debitirao je u ulozi Jasona Gideona, iskusnog profilera koji se upravo vratio na posao nakon polugodišnje pauze zbog nervnog sloma, u CBS-ovoj seriji Zločinački umovi.

Patinkin nije došao na zajedničko čitanje uloga za tu seriju i nije se vratio u 3. sezoni. Njegov odlazak iz serije nije se desio zbog ugovora ili plaće, već zbog kreativnih razlika. Nekoliko sedmica prije odlaska, u snimljenom intervjuu za internet-magazin Monaco Revue Patinkin je rekao novinarima na Festivalu televizije u Monte Carlu da mrzi nasilje na televiziji i da su mu smetale neke scene iz Zločinačkih umova. Također je rekao da je planirao svjetsku turneju s mjuziklom i da je želio ubrizgati više komedije u svijet zabave.[3] U kasnijim epizodama 3. sezone Patinkinov lik je izbrisan iz serije, a zamijenio ga je David Rossi, koga glumi Joe Mantegna.

14. 10. 2009. objavljeno je da će Patinkin gostovati u jednoj epizodi seriji Three Rivers.[4] Tu je glumio pacijenta koji boluje od ALS-a, a koji je povrijeđen u saobraćajnoj nesreći i koji od doktora traži da ga skinu s aparatâ kako bi njegovi organi mogli biti donirani. Također je snimio i 1 epizodu serije The Whole Truth koja se trebala emitirati 15. 12. 2010, ali je ABC ukinuo seriju iz rasporeda 2 sedmice prije toga.

Patinkin glumi u novom mjuziklu pod imenom Paradise Found (Pronađeni raj) u režiji Harolda Princea i Susan Stroman, u alternativnom pozorištu Menier Chocolate Factory u Londonu. Mjuzikl se izvodi u ograničenom periodu od maja do 26. 6. 2010.[5]

Lični život uredi

Patinkin se 1980. oženio glumicom i dramturginjom Kathryn Grody. Imaju dva sina, Isaaca i Gideona.

Sredinom 1990-ih patio je od keratokonusa, degenerativne očne bolesti. Zbog toga je imao 2 transplantacije rožnjače: na lijevom oku 1997. i na desnom godinu kasnije.[6] Također mu je dijagnosticiran i izliječen rak prostate 2004. godine.[7] Prvu godišnjicu izlječenja proslavio je dobrotvornom biciklističkom vožnjom sa sinom Isaacom, dugom 448 km - the Arava Institute Hazon Israel vožnja: Biciklizmom za mir, partnerstvo i zaštitu okoline[8] Nakon toga se pridružio upravnim odborima u Institutu Arava za ekološke studije i neprofitnoj organizaciji Hazon.

Bio je angažiran u raznim jevrejskim kulturnim aktivnostima i projektima. Pjeva na jidišu, često na koncertima, i na albumu Mamaloshen.[9] Napisao je i uvode za 2 knjige iz jevrejske kulture: Porodični album američkih Jevreja (autori: Thomas i Dorothy Hoobler) i Bakina praznična kuharica Doralee Patinkin: Proslave u jevrejskoj porodici, koju je napisala njegova majka, Doralee Patinkin Rubin. Hobi mu je izrađivanje modela vozova.

Dao je doprinos i za dječiju knjigu Dewey Doo-it pomaže Owlieju da ponovo leti: knjiga muzičkih pripovijetki, za koju je inspiraciju dao Christopher Reeve prije vlastite i smrti njegove supruge Dane. Ta nagrađivana knjiga doprinosi Fondaciji Christopher Reeve, a uključuje i CD na kojem Patinkin pjeva i čita priče, a pored njega pjevaju i Dana Reeve i Bernadette Peters.

Nagrade uredi

  • 1980 - nagrada Tony za najbolju izvedbu glumca u mjuziklu (Evita)
  • 1987 - nagrada CableACE za najboljeg glumca u pozorišnom ili dramskom specijalu (Nedjelja u parku sa Georgeom)
  • 1995 - Emmy za najboljeg glavnog glumca u dramskoj seriji (Chicago Hope)

Nominacije uredi

  • 1984 - Zlatni globus za najbolju izvedbu glumca u filmu ili komediji/mjuziklu (Yentl)
  • 1990 - nagrada Saturn Akademije SF, fantazijskih i horor-filmova za najboljeg sporednog glumca (Alien Nation)
  • 1995 - Zlatni globus za najbolju izvedbu glumca u TV-seriji/drami (Chicago Hope)
  • 1995 - nagrada Ceha filmskih glumaca za izvanrednu izvedbu glumca u dramskoj seriji (Chicago Hope)
  • 1996 - Emmy za izvanrednog gostujućeg glumca u humorističkoj seriji (The Larry Sanders Show: "Eight")
  • 1999 - Emmy za izvanrednog gostujućeg glumca u dramskoj seriji (Chicago Hope: epizoda "Curing Cancer")
  • 2003 - DVD ekskluzivna nagrada za najbolju originalnu pjesmu, premijerni film (Run Ronnie Run: pjesma "How High the Mountain")

Rad uredi

Pozorište uredi

Filmografija uredi

Diskografija uredi

  • Evita (1978)
  • Sunday in the Park with George (1984)[1]
  • Mandy Patinkin (1989)
  • Dress Casual (1990)
  • The Secret Garden (1991)
  • Experiment (1994)
  • Oscar & Steve (1995)[1]
  • Mamaloshen (1998)
  • The Wild Party (2000)
  • Kidults (2001)
  • Mandy Patinkin sings Sondheim (2002)

Patinkina možemo čuti i u ciklusu pjesama Myths and Hymns Adama Guettela, kompilaciji Leonarda Bernsteina Leonard Bernstein's New York (1996), Madonninom albumu I'm Breathless (1990), studijskom snimku mjuzikla South Pacific (1986), čiji su autori Rodgers i Hammerstein, i koncertnoj verziji Sondheimovog mjuzikla Follies (1985). U studijskom snimku mjuzikla Man of La Mancha Patinkin pjeva riječi Sancha Panze, dok je Don Quijoteove pjevao Placido Domingo.

Reference uredi

Vanjski linkovi uredi