Maglić
Maglić je dinarska planina na granici Bosne i Hercegovine i Crne Gore, dvadesetak kilometara jugozapadno od Foče. Maglić je planina s najvišim vrhom u Bosni i Hercegovini. Najviši mu je vrh Veliki vitao (2.396 m) u Crnoj Gori, dok je na bosanskohercegovačkoj strani planine najviši vrh Maglić na 2.386 m nadmorske visine.[1] Po drugim izvorima, najviši vrh planine jest Maglić.[2]
| Maglić | |
|---|---|
 Pogled na Maglić | |
| Najviša tačka | |
| Visina | 2386 m |
| Koordinate | 43°16′52″N 18°44′13″E / 43.28111°N 18.73694°E |
| Geografija | |
  Maglić | |
| Lanac | Dinaridi |
Planina je omeđena rijekom Sutjeskom na zapadu, planinom Volujak na jugozapadu, rijekama Drinom i Pivom na sjeveroistoku te planinom Bioč na jugoistoku.
Maglić je izgrađen od permskih stijena, mezozojskih krečnjaka, dijabaza i malafira, a vidljivi su i lednički tragovi. Obrastao je bukovom i crnogoričnom šumom. Gornja šumska granica je na približno 1.600 m, a iznad te visine je plato s pašnjacima i brojnim grebenima i visovima. Najpoznatije visoravni su Vučevo (s Crnim vrhom), Rujevac, Snježnica, Prijevor i Mratinjska Gora. Na Magliću je i Perućica, zaštićeni rezervat u okviru parka, koja je najstarija i jedna od dvije posljednje preostale prašume u Evropi. Ona je najveća prašuma u Evropi. U parku se također nalazi veliki cirk Urdeni dolovi s Trnovačkim jezerom na 1.517 m. Podnožje planine i sve padine bogati su vodom, s brojnim izvorima, od kojih je najizdašniji Carev do, koji nikad ne presušuje.
Reference uredi
Vanjski linkovi uredi
| Commons ima datoteke na temu: Maglić |
- Vrhovi Balkana: Maglić, Al Jazeera Balkans, 24. 3. 2016.