Kvartar[1] je sadašnji i najnoviji od tri perioda po Međunarodnoj komisiji za stratigrafiju (ICS).[2] Slijedi iza neogenskog perioda i proteže se od prije 2.588 ± 0.005 miliona godina do danas.[2] Kvartarni period podijeljen je u dvije epohe:

  • pleistocen (prije 2,588 miliona godina do prije 11,7 hiljada godina), i
  • holocen (od prije 11,7 hiljada godina do danas).[3]

Kvartar se obično definira cikličnim porastom i opadanjem kontinentalnog ledenog sloja, povezanih s Milankovićevim ciklusima i pratećim klimatskih i okolišnim promjenama koje su se dogodile.[4][5]

Stratigrafska šema kvartara
Geološko doba (epoha) Kontinentalno zahlađenje sjeverne Evrope Planinsko zahlađenje Alpa Datacija (milioni godina)
Holocen 0,0117
Pleistocen Kasni ili gornji (tarantij) Weichsel (glacijal) Würm 0,126
Eem (interglacijal) Riss/Würm
Srednji (ioniaj) Saale (glacijal) Riss 0,781
Holstein (interglacijal) Mindel/Riss
Elster (glacijal) Mindel
Cromer (nekoliko gl. i igl.) Haslach
Günz/Mindel
Rani ili donji (kalabrij) Bavel (nekoliko gl. i ingl.) Günz 1,806
Donau/Günz
Menap (glacijal) Donau
Waal (integlacijal)
Eburon (glacijal)
Rani ili donji (gelasij, waltonij) 2,588

Historija istraživanja uredi

U 1759. Giovanni Arduino predložio je da se geološki slojevi sjeverne Italije) podijele u četiri uzastopne formacije ili "redove" (it.| quattro ordini).[6] Raspoloživo na:[7]

Ono što bih želio prije svega dokazati jest da se niz tercijarnih ležišta kontinuiran – pa čak i počeo u novijim bazenima – prije dugo vremena, možda nakon toga što je Sena bila potpuno ispunjena i da te kasnije tvorbe - „kvartarne” (1), tako da kažem - ne bi trebale zadržati ime aluvijalnih naslaga više od pravih i drevnih tercijarnih ležišta, od kojih se moraju također razlikovati.

Međutim, na istoj stranici Desnoyers jeodustao od korištenja izraza „kvatarni”, jer razlika između kvartarnih i tercijarnih naslaga nije bila jasna.[12]

Kvartarni period slijedi iza neogena i proteže se do danas. Obuhvata vremenski raspon glacijacija klasificiran kao pleistocen, a uključuje sadašnje međuglacijalno vremensko razdoblje, holocen.

Ovo stavlja početak kvartara na početak glacijacije Sjeverne hemisfere prije otprilike 2,6 miliona godina. Prije 2009. godine definirano je da pleistocen traje od prije 1,805 miliona godina do danas, pa trenutna definicija pleistocena uključuje dio onoga što je prije 2009. godine definirano kao pliocen.

Stratigrafi kvartara obično su određivali regionalne pododjele. Od 1970-ih, Međunarodna komisija za stratigrafiju (ICS) pokušala je napraviti jedinstvenu geološku vremensku skalu, na temelju GSSP, koja bi se mogla koristiti na međunarodnoj razini. Kvatarni pododjeljci definirani su na temelju biostratigrafije umjesto paleoklime. To je dovelo do problema da je predložena baza pleistocena bila prije 1.805 miliona godina, dugo nakon početka glavnih glacijacija na Sjevernoj hemisferi. ICS je zatim predložio da se u potpunosti ukine naziv kvartar, što se činilo neprihvatljivim Međunarodnoj uniji za kvartarna istraživanja (INQUA).

U 2009. odlučeno je da se kvartar učini najmlađim razdobljem kenozojske ere sa bazom na 2,588 miliona godina, uključujući stadij Gelazijan, koji se ranije smatrao dijelom neogenog perioda i pliocenske epohe.[13]

Kao treća epoha predložen je antropocen, kao znak antropogenog utjecaja na globalno okruženje počevši od industrijske revolucije, ili prije otprilike 200 godina.[14] ICS nije službeno odredio antropocen, ali radna skupina radi na prijedlogu za stvaranje njegove epohe ili potperioda.[15]

Geologija uredi

Oko 2,6 miliona godina kvartara predstavlja vrijeme tokom kojeg su se pojavili prepoznatljivi ljudi. U ovom kratkom geološkom vremenskom razdoblju došlo je do relativno malih promjena u distribuciji kontinenata zbog pomjeranja tektonskih ploča.

Kvatarni geološki zapis sačuvan je detaljnije od onoga za ranija razdoblja.

Glavne geografske promjene u ovom vremenskom razdoblju uključivale su nastanak tjesnacâ Bosfora i Skagerraka, za vrijeme ledenjačkih epoha, koji su pretvorili Crno i Baltičko more u slatkovodna, praćeno njihovim poplavama (i povratkom u slanu vodu) porastom razine mora; periodično punjenje Engleskog kanala, tvoreći kopneni most između Britanije i evropskog kopna; periodično zatvaranje Beringovog moreuza, tvoreći kopneni most između Azije i Sjeverne Amerike, te periodične poplave sa ravnim uzdignućima isprepletanim kanalima ledenjačkog ili fluvioledničkog porijekla i sa lošim tlom i malo vegetacije, posebno na visoravnima američkog sjeverozapada sa ledenom vodom.

Trenutni opseg Hudson Baya, Velikih i ostalih većih jezera Sjeverne Amerike posljedica je prilagodbe Kanadskog štita od posljednjeg ledenog doba. Tokom kvartarnog vremena postojale su različite obale od današnjih.

Klima uredi

Klima bila je obilježena periodičnim glacijacijama s kontinentalnim ledenjacima koji su se udaljavali od polova za 40 stepeni geografske širine. Na kraju pleistocenske epohe, došlo je do velikog izumiranja velikih sisara u sjevernim područjima. Mnogi oblici kao što su sabljasta mačka, mamuti, mastodonti, gliptodonti itd., izumrli su širom svijeta. Ostali, uključujući i konje, kamile i američkog geparda izumrli su u Severnoj Americi.[16][17]

Kvartarne glacijacije uredi

Tokom kvartara opetovano su se ponavljale glacacije (glacijali) ili ledena doba, što je termin koji je Schimper skovao 1839. godine, a započele su na početka kvartara, prije oko 2,58 miliona godina i traju sve do danas.

 
Umjetnička impresija o Zemlji tokom posljrdnjeg glacijalnog maksimuma

U 1821. godini švicarski inženjer, Ignaz Venetz predstavio je članak u kojem sugerira prisustvo tragova prijelaza glečera na značajnoj udaljenosti od Alpa. Ovu je ideju u početku osporio drugi švicarski naučnik, Louis Agassiz, ali se obavezao da će je opovrgnuti, na kraju je potvrdio hipotezu svog kolege. Godinu dana kasnije, Agassiz je iznio hipotezu o velikom glacijalnom razdoblju koje bi imalo dugotrajne opće efekte. Ova ideja donijela mu je međunarodnu slavu i dovela do uspostavljanja glacijalne teorije.

Vremenom, zahvaljujući usavršavanju geologije, pokazano se da je bilo nekoliko perioda glacijalnih naleta i povlačenja te da su se minule temperature na Zemlji vrlo razlikovale od današnjih. Konkretno, Milankovićevi ciklusi Milutina Milankovića temelje se na pretpostavci da su varijacije u dolaznom solarnom zračenju temeljni faktor koji kontrolira klimu Zemlje.

Za to vrijeme, znatni ledenjaci napredovali su i povukli se nad većim dijelom Sjeverne Amerike i Evrope, dijelovima Južne Amerike i Azije, pa i cijelim Antarktikom. Formirana su Velika jezera i džinovski sisari uspijevali su u dijelovima Sjeverne Amerike i Evroazije koji nisu prekriveni ledom. Ovi sisari su izumrli kada je glacijalno doba završilo prije oko 11.700 godina. Moderni [ljudi] evoluirali je prije oko 315 000 godina. Tokom kvartarnog perioda, na Zemlji su dominirali sisari, cvjetnice i insekti.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ https://www.dictionary.com/browse/quaternary
  2. ^ a b Cohen, K.M.; Finney, S.C.; Gibbard, P.L.; Fan, J.-X. "International Chronostratigraphic Chart 2013" (PDF). stratigraphy.org. ICS. Pristupljeno 15. 6. 2014.
  3. ^ Earthquake Glossary - Late Quaternary U.S. Geological Survey
  4. ^ Denton, G.H.; Anderson, R.F.; Toggweiler, J.R.; Edwards, R.L.; Schaefer, J.M.; Putnam, A.E. (2010). "The Last Glacial Termination". Science. 328 (5986): 1652–1656. doi:10.1126/science.1184119.
  5. ^ Lowe, J.J.; Walker, M.J.C. (1997). Reconstructing Quaternary Environments. Routledge. ISBN 978-0582101661.
  6. ^ Vidi: Arduino, Giovanni (1760). "Lettera Segonda di Giovanni Arduino … sopra varie sue osservazioni fatte in diverse parti del territorio di Vicenza, ed altrove, apparenenti alla Teoria terrestre, ed alla Mineralogia" [Second letter of Giovani Arduino … on his various observations made in different parts of the territory of Vincenza, and elsewhere, concerning the theory of the earth and mineralogy]. Nuova Raccolta d'Opuscoli Scientifici e Filologici [New collection of scientific and philogical pamphlets] (jezik: Italian). 6: 133 (cxxxiii)–180(clxxx).CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  7. ^ Museo Galileo (Florence (Firenze), Italy) From p. 158 (clviii): "Per quanto ho potuto sinora osservavare, la serie di questi strati, che compongono la corteccia visibile della terra, mi pare distinta in quattro ordini generali, e successivi, senza considerarvi il mare.
  8. ^ Ell, Theodore (2012). "Two letters of Signor Giovanni Arduino, concerning his natural observations: first full English translation. Part 2". Earth Sciences History. 31 (2): 168–192. doi:10.17704/eshi.31.2.c2q4076006wn7751.
  9. ^ Desnoyers, J. (1829). "Observations sur un ensemble de dépôts marins plus récents que les terrains tertiaires du bassin de la Seine, et constituant une formation géologique distincte; précédées d'un aperçu de la nonsimultanéité des bassins tertiares". Annales des Sciences Naturelles. 16: 171–214, 402–491.
  10. ^ https://www.biodiversitylibrary.org/item/29350#page/177/mode/1up
  11. ^ From p. 193:
  12. ^ "Late Quaternary Fluvial and Coastal Sequences Chapter 1: Introduction" (PDF). Pristupljeno 2017. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  13. ^ See the 2009 version of the ICS geologic time scale
  14. ^ Zalasiewicz, J.; Williams, M.; Haywood, A.; Ellis, M. (2011). "The Anthropocene: a new epoch of geological time?" (PDF). Philosophical Transactions of the Royal Society A. 369 (1938): 835–841. doi:10.1098/rsta.2010.0339. PMID 21282149.
  15. ^ "Working Group on the 'Anthropocene'". Subcomission on Quaternary Stratigraphy. Pristupljeno 16. 6. 2014.
  16. ^ Haynes. "Stanford Camelops" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 9. 3. 2014.
  17. ^ "Extinct American Cheetah Fact Sheet". library.sandiegozoo.org. Arhivirano s originala, 4. 3. 2016. Pristupljeno 10. 12. 2015.

Vanjski linkovi uredi