Koordinacijski broj

Pod pojmom koordinacijski broj (KB) označava se broj najbližih komšija neke strukturne jedinice (atoma, iona, molekula) u nekom kristalu (npr. ionskom kristalu, metalnoj rešeci i sl) odnosno broj direktno povezanih atoma na centralni u nekom kompleksu. Navođenjem pozicije osnovnih gradivnih jedinica tj. njihovom koordinacijom u elementarnoj ćeliji opisuje se kristalna struktura.

Izvod iz kristalne strukture natrij-hlorida sa koordinacijskim brojem 6 za Na i Cl

Među najčešćim koordinacijskim brojevima u prirodi javljaju se 4 i 6, a relativno često se javljaju i 2, 3, 8 i 12. Među kompleksima se ponekad javljaju i druge vrijednosti. Koordinacijski broj između ostalog zavisi od odnosa radijusa u ionima (u ionskim kristalima) odnosno od osobina spajanja (u kompleksima). Koordinacijski broj u kristalima se uglavnom povećava povećanjem pritiska, npr. prelazom iz grafita (KB: 3) u dijamant (KB: 4).

Koordinacijski broj u kristalnoj rešeci navodi se u uglatim zagradama. Kao primjer može se navesti kuhinjska so (natrij-hlorid): Na[6] Cl[6], što odgovara pravougloj strukturi rešetke. Svaki ion natrij ima 6 komšijskih iona hlorida, a također i svaki ion hlorida okružen je sa 6 iona natrija, a kao koordinacijski poliedar u oba slučaja ispada oktaedar.

U određenim kristalnim strukturama jedna te ista strukturna jedinica može na različitim pozicijama imati različite koordinacijske brojeve.

Primjeri uredi

U sljedećoj tabeli[1] predstavljeni su koordinacijski brojevi nekih vrsta rešetke.

Struktura rešetke Koordinacijski broj
jednostavna kubična (sc) 6
kubična plošno centrirana (fcc) 12
kubična prostorno centrirana (bcc) 8
heksagonalna gusto pakovana kuglasta (hcp) 12
dijamantna struktura 4

Literatura uredi

  • R. Hoppe: Die Koordinationszahl - ein „anorganisches Chamäleon“. Angewandte Chemie 82(1), str. 7 - 16 (1970), ISSN 0044-8249

Reference uredi

  1. ^ Harald Ibach, Hans Lüth (2009). Festkörperphysik (7 izd.). Berlin: Springer Verlag. str. 31-35. ISBN 9783540857945.