Konzervacijska biologija

Štrbački buk je u zaštićenom dijelu sliva Une.
Hutovo blato je samo jedan jedan od najvrijednijih bosanskohercegovačkih ugroženih ekosistema.

Definicija uredi

Konzervacijska biologija je biološka nauka o prirodi biološke raznolikosti i mogućnostima zaštite vrsta, njihovih staništa i biocenoza, odnosno ekosistēmâ od prekomjernog iskorištavanja, prekomjerne stope istrebljenja i rušenja bioloških interakcija.[1][2][3]

Oblast uredi

Rapidan pad broja poznatih bioloških sistema širom svijeta doveo je do situacije da se konzervacijska biologija sve češće naziva disciplinom s rokom. Konservacijska bilogija je osobito vezana za ekologiju i genetiku, posebno u istraživanju širenja vrsta i migracija, demografiji, procjeni efektivne veličine populacije, inbridinga i minimalne održivosti populacije rijetkih ili ugroženih vrsta.

Za potpunije razumijevanje konzervacijske ekologije autohtonih biljnih i životinjskih zajednica, neophodno je pomno proučavanje i njihovih politipskih i monotipskih staništa. Poduzimanje konzervacijskih projekata, pored ekološke, održava i genetičku razolikost preostalih resursa, za koje je izvjesno da i u dalekoj biološkoj budućnosti mogu donijeti i određene ekonomske koristi.[4]

Značaj i uloga uredi

Značaj i uloga konzervacijske biologije se osobito ispoljavaju i u takvom razvoju istraživanja i obrazovanja koji naglašava da gubitak biološke raznolikosti i izumiranje vrsta imaju dugoročan negativan efekat tih imaju održivost prirodnih resursa na dobrobit ljudskog društva. Stručnjaci iz ove oblasti su odgovorni za podizanje opštedruštvene svijesti da čovjek nije neograničeni gospodar prirode i da je njen integralni i nerazdvojivi dio. Zato je neophodan njihov angažman od lokalne zajednice, preko institucijskih sistema obrazovanja, nauke i kulture, do vlada i neprofitnih organizacija i industrije. Oni se financiraju iz istraživačkih projekata, prate katalog svakog ugla Zemlje i njihov odnos prema društvu. Teme su raznovrsne, jer ovo je interdisciplinarna mreža sa profesionalnim lokalnim i međunarodnim savezima u biološkim i društvenim naukama. Posvećeni su istraživanju i objašnjavanju uzročno-posljedičnih veza i odnosa u prirodi i traženju, kako lokalnih, tako i globalnih odgovora na rastuću krizu biodiverziteta, uz holocensko izumiranje vrsta. Organiziraju profesionalne i ostale društvene mreže, u cilju afirmacije moralnog etičkog i naučnog odnosa prema sopstvenoj životnoj okolini. Organizacije i građani odgovaraju na tu krizu očuvanjem biološke raznolikost, prema i akcionim planovima i direktnim istraživanjima, te obrazovnim programima koji se bave problemima na lokalnoj razini, pomažući tako i globalnoj.[5][6]

Svjesna prošlih grešaka, razvijenija društva sve češće ulažu ogromna sredstva u rekonstrukciju najznačajnijih minulih genskih fondova, životnih oblika i biocenoza.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Mayr E. (2000): The growth of biological thought – Diversity, evolution, and inheritance, 11th printing, first: Copyright © 1982. The Belknap Press of Harvard University Press Cambridge (Mass.), Londo (England) , ISBN 0-674-36445-7 ; ISBN 0-674-36446-5.
  2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (1996): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
  3. ^ Lincoln R. J., Boxshall G. A. (1990): Natural history - The Cambridge illustrated dictionary. Cambridge University Press, Cambridge, ISBN 0 521 30551-9.
  4. ^ Mayr E. (2000): The growth of living thought – Diversity, evolution, and heredity, 11th Printing. The Blacknap Press of Harvard University Press Cambridge. London (Mass).
  5. ^ Cowligshaw G., Dunbar R. (2000): Primate conservation biology. The University of Chicago Press, Chicago, Chicago and London, ISBN 0-226-11636-0; ISBN 0-226-11637-9.
  6. ^ Goodenough J., Wallace R. A., McGuire B. (1998): Human biology – Personal, environmental, and social concerns. Saunders College Publishing – Harcourt Brace College Publishing, Orlando, ISBN 0-03-001281-3.

Vanjski linkovi uredi