Klon (grč. κλώνος - klōn = potomak) je skup genetički identičnih molekula, ćelija i/ili organizama koji potiču od jedne ćelije ili organizma, putem mogućih oblika bespolnog (aseksualnog, vegetativnog) razmnožavanja.

Kloniranje ćelija nakon transfera nukleusa
Klonska ekspanzija i monoklonski oblik poliklonske proliferacije

Termin je skovao H. J. Webber (1903.), uz izričitu namjeru da doprinese razvoju leksike tada dolazeće nove nauke – genetike, napomenuvši da njegova upotreba vrijedi samo u naučnim jeziku. Odgovarajući na potrebu da opišu razne kulture koje se dobijaju isključivo vegetativnom reprodukcijom (reznice, pelceri, položenice, stoloni i sl.), termin se proširio i na voćarstvo, a zatim u razne oblasti (čak i svakodnevnog komuniciranja).[1][2][3]

Klonirane jedinke su genetički identične, jer nose istovjetan genom izvornog organizma, isto kao i one dobivene partenogenezom ili pri spolnim mehanizama reprodukcije kada je homozigot kompletan i genetičke rekombinacija nemoguća. Ovaj oblik propagacije se označava kao klonska reprodukcija aseksualnim putem, iako nema široku upotrebu. U posljednjih nekoliko decenija razvila su se i druga značenja ovog pojma, koji je populariziran putem raznih medija, prema kojim je klon je identična osoba koja se može kopirati po originalu, uz primjenu više ili manje imaginarnih genetičkih tehnika. Klonovi nisu dobro definirani, svakako ne u mjeri u kojoj fenotip ne ovisi samo genotipa, ali i od epigenetičkih mehanizama u razvoju organizama.

U prirodi je aseksualna ili klonska reprodukcija je vrlo česta, posebno među jednoćelijskim organizama, kao što su bakterije, mnogi protisti, ali gotovo uvijek naizmenično sa fazama spollne reprodukcije (ili paraspolne), koji povećavaju genotipsku različitost populacija.

Kloniranje uredi

 
Proces kloniranja ovce Dolly

Kloniranje je postupak produkcije identičnih molekula, hromosoma, ćelija, organa ili organizama od istovjetnog biološkog entiteta. U naučnim kontekstima termin se prvenstveno koristi za identičnu reprodukciju nasljednih molekula (klonianje DNK, npr.)[4][4][5]

Kloniranje organizama praktikuje bez posebne ekspertize u većini trajnica, kroz reznice ili druge vegetativne strukture. Kod životinja se proizvode nove jedinke iz drugih fragmenata tijela, kod relativno jednostavnih grupa kao što su planarije i ostale turbelarije, glista, morske zvijezde i druge vrste, koje imaju velike potencijale za spontanu regeneraciju. Kod kičmenjaka vještačko kloniranje se najčešće temelji na zamjeni jedra neoplođenog jajeta ćelijskim jedrom odrasle jedinke koja se želi klonirati. Tako je moguć ekvivalent zigota. Takva tehnika se naziva transfer nukleusa, a prvi puta je uspješno primijenjena na žabi 1952. godine, ali ne i ostvarena je sa sisarima, do prije desetak godina s dugom kao i prije petnaestak godina.
Hronologija:

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Walker S. C. (2007): Comparison of meat composition from offspring of cloned and conventionally produced boars. Theriogenology, 67 (1): 178–184.
  2. ^ Watanabe. Effect of calf death loss on cloned cattle herd derived from somatic cell nuclear transfer: Clones with congenital defects would be removed by the death loss. Animal Science Journal (September 2013), 84 (9): 631-638 PMID 23829575.
  3. ^ Peter J. R. (2005): Genetics: A molecular approach. Pearson Education, San Francisco, ISBN 0-8053-4665-1.
  4. ^ a b Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.
  5. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.

Vanjski linkovi uredi