Ključka tvrđava smještena je na uzduženoj kosi na visokim stijenama koje dominiraju nad dolinom rijeke Sane i ključkom okolinom. Ranije je tu bio položaj omanjeg antičkog (rimskog) utvrđenja.[1]

Stari grad Ključ

Kompleks tvrđave sastoji se od tri dijela spojena zidinama: Grad sa podgrađem, Tabor i Ljubica (Lubica). Najstarije jezgro je Grad sa podgrađem, koji je sa prilazne sjeverne strane zaštićen visokim bedemom. Tabori su po današnjem izgledu dograđeni u osmansko doba. Ljubica je isturena kula koja je podignuta kao bočna zaštita jezgra tvrđave (Grada).[2][3]

Ključka tvrđava je središte župe Banica. Tvrđava je kontrolisala promet dolinom Sane koja je povezivala Pounje sa dolinama Plive i Vrbasa. Prvi spomen tvrđave vezan je za njegove vlasnike Hrvatiniće 1322. godine. Tvrđava je pripadala Vukoslavu Hrvatiniću pa njegovom sinu Vlatku Vukoslaviću. Vlatko je 1364. tvrđavu ustupio ugarskom vladaru Ludoviku Anžujskom u zamjenu za posjede u Ugarskoj. Poslije smrti Ludovika 1382, Ključ je ponovo u vlasti Hrvatinića, tada Hrvoja Vukčića Hrvatinića, glavnog predstavnika tog roda. Poslije je Ključ pripao unucima Hrvojevog brata župana Dragiše Vukčića.[4]

Ključ je tvrđava u kojoj je bio prije zarobljavanja smješten posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević 1463. godine.[5] Slika Ključa očuvana je na graviri u putopisu Benedikta Kuripešića iz 1530. godine.

Od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH Graditeljska cjelina - Stari grad Ključ u Ključu proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine 12. maja 2003. godine.[6]

Literatura uredi

  • Tihomir Glavaš, Ključ, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom II, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988, 147.
  • Jelena Mrgić, Кључ на Сани, Лексикон градова и тргова средњовековних српских земаља - према писаним изворима - , Zavod za udžbenike, Beograd 2010, str. 128-129.
  • Stari grad Ključ, graditeljska cjelina, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, [1]
  • Marko Vego, Naselja srednjovjekovne bosanske države. Svjetlost, Sarajevo 1957., 105
  • Ivo Bojanovski, Ključ na Sani, Ključ – srednjovjekovni grad. Arheološki pregled 15, Savez arheoloških društava Jugoslavije, Beograd 1973, 100 –105.
  • Desanka Kovačević-Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. Sarajevo, Veselin Masleša, 1978. 1982 Ivo, Bojanovski, Ključ na Sani, Ključ – srednjovjekovni grad. Arheološki pregled 23, Savez arheoloških društava Jugoslavije, Beograd, 1982, 140–142.
  • Stari grad Ključ, [2] Arhivirano 30. 4. 2021. na Wayback Machine
  • Ključ nekad, [3]

Reference uredi

  1. ^ "BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA". Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  2. ^ Tihomir Glavaš, Ključ, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom II, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988, 147
  3. ^ "Hamdija Kreševljaković, STARI BOSANSKI GRADOVI" (PDF). Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7-45 –. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  4. ^ Jelena Mrgić, Кључ на Сани, Лексикон градова и тргова средњовековних српских земаља - према писаним изворима, Zavod za udžbenike, Beograd 2010, 128-129.
  5. ^ Konstantin Mihajlović, Јаничарове успомене или Турска хроника, (prijevod i predgovor Đorđe Živanović) Spomenik Srpske akademije nauka 107, Beograd 1959. Drugo izdanje 1986, 49-52.
  6. ^ "Stari grad Ključ u Ključu" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 9. 2. 2017.[mrtav link]