Klin je jedna od šest jednostavnih mašina. Klin je u osnovi mala kosina, odnosno par malih kosina spojen licem na lice. Upotrebljava se da bi odvojio dvije cjeline, ili dva dijela jedne cjeline, da bi se podigao neki dio, ili da bi se neki dio držao na mjestu. To je omogućeno djelovanjem sile na njegovom debljem kraju, koju princip kosine pretvara u silu okomitu na uklinjene plohe. Mehanička svojstva klina ovise o njegovom obliku, odnosno o omjeru dužine i povećanja debljine klina. Što se debljina brže povećava, ugao klina će biti veći i obavljeni rad će biti brži, ali će zahtijevati veću silu. Sa manjim povećanjem ugla klina, rad će se sporije obavljati, ali će potrebna sila biti manja.

Izgled klina

Historija uredi

Kada i gdje je izumljen i napravljen prvi klin nije poznato. Zna se samo da se klin koristi još od kamenog doba. Oko 3000. p. n. e. u starom Egiptu, upotrebljavani su bronzani klinovi u kamenolomima da bi odvojili blokove kamena za izgradnju. Pored bronzanih klinova upotrebljavali su se i drveni klinovi, koji su se širili nakon vlaženja vodom. U Americi neka plemena Indijanaca su upotrebljavala klinove od jelenske kosti pri obradi drveta.

Upotreba danas uredi

Klin danas ima vrlo široku upotrebu, primjeri su sjekira i klinovi za odvajanje (dlijeto).

Upotrebljavaju se i u kućama pri namiještanju namještaja, ili pridržavanju vrata.

Ekser je još jedan primjer djelovanja klina: vrh svakog eksera ima oblik klina i omogućava da se ekser uz upotrebu sile zabije u drvo. Višestruka upotreba klina je vidljiva najbolje na sjekiri. I sjekira je klin, a na drvenu ručku je spojena silama koje izazivaju klinovi koji su zabijeni u drvo i tako su raširili dršku sjekire.

Također pogledajte uredi

Vanjski linkovi uredi