Klaus Hasselmann
Klaus Ferdinand Hasselmann (rođen 25. oktobra 1931.) [1] vodeći je njemački okeanograf i modeler klime. On je profesor emeritus na Univerzitetu u Hamburgu i bivši direktor Instituta za meteorologiju Max Planck. Dobitnik je Nobelove nagrade za fiziku 2021. zajedno sa Syukurom Manabeom i Giorgiom Parisijem.[2]
Hasselmann je većinu svog djetinjstva proveo u egzilu u Engleskoj, a vratio se u Hamburg 1949. godine na univerzitet. Najpoznatiji je po razvoju Hasselmannovog modela [3][4] varijabilnosti klime, gdje sistem s dugom memorijom (okean) integriše stohastičko forsiranje, pretvarajući tako signal bijele buke u signal crvene buke, objašnjavajući na taj način (bez posebnih pretpostavki) sveprisutni signali crvene buke koji se vide u klimi.
Reference uredi
- ^ "Klaus Hasselmann". Arhivirano s originala, 5. 10. 2021. Pristupljeno 5. 10. 2021.
- ^ "All Nobel Prizes in Physics". NobelPrize.org (jezik: engleski). Pristupljeno 5. 10. 2021.
- ^ Hasselmann, K. (1976). "Stochastic climate models Part I. Theory". Tellus. Informa UK Limited. 28 (6): 473–485. Bibcode:1976Tell...28..473H. doi:10.3402/tellusa.v28i6.11316. ISSN 0040-2826.
- ^ Arnold, Ludwig (2001). "Hasselmann's program revisited: the analysis of stochasticity in deterministic climate models". Stochastic Climate Models. Basel: Birkhäuser Basel. str. 141–157. doi:10.1007/978-3-0348-8287-3_5. Citeseer