Keltska arheološka nalazišta na Balkanu

Keltska arheološka nalazišta na Balkanu su pretežno na području Panonije i sjeverne Srbije. Južno od rijeke Save takvi predmeti su rijetki, pa se smatra da su Skordisci tamo imali samo privremenu kontrolu. Pronađeno je dosta predmeta koji potiču iz Latenske kulture

Keltska ekspanzija - Kelti su na putu prema Delfima u Grčkoj prešli preko Balkana. Nakon toga su držali područja oko rijeka Save i Dunava

Neuspio pohod na Delfe i Apolonovo svetilište, 279. godine pne, primorao je poražena keltska plemena da se vrate u Podunavlje i Pomoravlje, gde ostaju da žive sve do dolaska Rimljana u ove krajeve. Skoro čitav jedan vijek žive u miru sa ilirskim zajednicama koje su tu zatekli početkom III vijeka pne, kada su i počeli intenzivnije da naseljavaju Karpatski basen, naročito prostore uz Savu, Dunav i Moravu. U tom periodu intenzivno se bave zemljoradnjom i stočarstvom. Podižu brojna naselja - prvo otvorena a od sredine II veka pne i utvrđena. [1]

Nalazišta u Bosni i Hercegovini uredi

Stanovnici sjeverozapadne Bosne pripadali su velikom etničkom stablu Panona, a stanovnici Donje Doline, arheološkog nalazište kod Bosanske Gradiške, smatraju se južnim ogrankom panonskih Oserijata. Najmalađi period naselja tokom 3, 2, i 1. vijeka p.n.e. pripada Keltima, koji su ovdje izgradili nadzemne kuće. Pronađen je obimni keltski metalni (nakit i oružje) i keramički materijal.[2]

Na lokalitetu Kamenjača (Breza), nađena je kasnolatenska fibula s okrenutom nogom, kasnolatenska fibula na luku s dekorativnim osmicama, tip kopče iz Laminaca, što potvrđuje jak keltski uticaj u krajevima Bosne, odnosno na nekropoli u Brezi.[3]

Nalazi keltsko-latenske provenijencije pronađeni su i u okolini današnjeg Teslića. U maloj latenskoj nekropoli iz druge polovinu IV. st. p. n. e. pronađene su tipične keltsko-latenske fibule i koplja izrađena pod uticajem keltskih formi.

Sjeverno od Višegrada na desnoj obali Drine, na lokalitetu Jezero-Sase smještena je nekropola od osam tumula, prečnika 15 do 20 m i visine 0,80 do 1,5 m. Sahranjivanje je skeletno. Samo je jedan tumul iskopan i u njemu je pronađena keramika keltsko-latenskog tipa.

Svjedočanstvo o prisustvu Kelta pruža gradina Kulina-Vrdolje, 7 km istočno od Konjica. Tu je pronađena keramike keltskolatenskog tipa. Samu gradinu koristili su Kelti u vremenu neposredno nakon urušavanja autarijatske zajednice, kao strateški objekta keltske hegemonije uspostavljen na nekadašnjem autarijatskom prostoru. Keltski uticaj se jasno primjećuje u okolini Konjica gdje se među zabilježenim imenima (u obliku kognomena) iz antičkog razdoblja nalaze i ona čisto keltskog porijekla kao što su Boio, Iacus, Laiscus, Posaulio i Mascelio, ali i u keltskom načinu oblačenja prikazanim na reljefnim nadgrobnim spomenicima[4].

U Štrpcima je tako pronađena ostava koja se sastoji od luksuznog srebrnog nakita sakrivenog u brončanoj zdjeli. Vlasnik je zakopao svoje bogatstvo jedino u slučaju velike i bliske opasnosti, te i ovaj nalaz potvrđuje keltski prodor u jugoistočnu Bosnu koji je tim područjem sigurno prošao donoseći velika razaranja i izazivajući populacione poremećaje, jer vlasnik se nije vratio da iskopa svoje bogatstvo.

Slično se sigurno dogodilo i vlasniku velike ostave grčkog novca koju je zadnjih godina IV. st. p. n. e. zakopao u blizini današnjeg mjesta Prače. Samo veliki strah mogao je natjerati vlasnika da svoje bogatstvo zakopa u zemlju. Na kraju se ipak ispostavilo da su haos i nesigurnost koju je izazvala keltska invazija ostavili mnogo značajnije posljedice nego što su se to vlasnici spomenutih ostava nadali.[5]

Nalazišta u Srbiji uredi

Ottkriveno oružje u nekropoli na Karaburmi, hronološki obuhvata sve tri faze mlađeg gvozdenog doba centralnog Balkana. Od 96 otkrivenih keltskih grobova 39 su grobovi sa oružjem i to 37 spaljenih. Prilozi u ovim grobovima su različiti (kompletna oprema ratnika - mač, koplje, umbo) ili samo grobovi sa jednim kopljem, ponekom posudom ili nožem koji su pripadali najsiromašnijim ratnicima. Dobro izrađeni mačevi i koplja iz uništenih spaljenih grobova iz Srema i Bačke su dio ogromnog bogatstva, kao i potvrda o Keltima - ratnicima i Keltima - zanatlijama koji su se međusobno dobro dopunjavali.

U jugozapadnoj Srbiji na lokalitetu Krajčinovićima kod Priboja, pronađeni su nalazi keltsko-latenske provenijencije. I na obali Skadarskog jezera na lokalitetu Gostilj postoji keltsko-latenska nekropola.

Prisustvo Kelta u zapadnoj Srbiji posvjedočeno je kamenim spomenikom iz rimskog doba u okolini Užica na kome se može pročitati dio natpisa …MVNICIPIUM CAP…. što se povezuje sa imenom keltsko-skordičkog «grada» Capedunuma, kojeg spominje Strabon.

Nalazi keltske sive keramike pronađeni u okolini Kragujevca, i nadgrobni spomenici s prikazanim keltskim simbolima i načinima oblačenja navješćuju značajan keltski element među stanovništvom oko srednje Drine i zapadne Morave. Keltska imena nalaze u izvjesnom broju i u predjelima sjeverne Crne Gore i Sandžaka (okolina Pljevalja i Prijepolja.

Gvozdeni mačevi, koplja, bojni noževi, dijelovi makaza, sjekira koji potiču iz razorenih a spaljenih grobova iz Obreža, Beške, Gospođinaca i Plavne, su dio ogromnog bogatstva koje su Skordisci ostavili na području Srema i Bačke u rasponu od III vijeka pne do dolaska Rimljana.

Nalazišta Pećine i Kostolac potvrđuju stalnu naseljenost Kelta i predstavljaju najstarije nalaze na sjevernom Balkanu.[6]

Reference uredi

  1. ^ Marija Knežević - Jovanović: KELTSKO ORUŽJE IZ RAZORENIH RATNIČKIH GROBOVA SA TERITORIJE SREMA I BAČKE Slučajni nalazi iz Obreža, Gospođinaca, Plavne, Beške i Žablja
  2. ^ "Prahistorijsko naselje Donja Dolina". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 8. 2016.[mrtav link]
  3. ^ "VELJKO PAŠKVALIN: Kamenjača, Breza kod Sarajeva − mlađeželjeznodobna i rimska nekropola" (PDF). Godišnjak centra za balkanološka ispitivanja ANUBIH, Knjiga XXXVII, strana 101. Arhivirano s originala (PDF), 12. 10. 2020. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  4. ^ "Amra Šačić Beća – Kulturno-historijski razvoj ilirskog naroda Naresa (civitas Narensium)". ANUBiH, Sarajevo – Godišnjak 2012. Pristupljeno 9. 2. 2018.
  5. ^ "Salmedin Mesihović, Amra Šačić -HISTORIJA ILIRA". Univerzitet u Sarajevu, 2015, ISBN 978-9958-600-65-4. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  6. ^ "Borislav Jovanović Horizonti najstarijih keltskih grobova na sjevernom Balkanu, strana 111". Arheološki institut Beograd. Pristupljeno 9. 2. 2016.