Jajačka Banovina
Jajačka Banovina je bila administrativna i vojna jedinica na teritoriji današnje države Bosne i Hercegovine. Pripadala je Hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji. U izvorima na mađarskom jeziku označavana je kao Jajcei bánság, a na njemačkom Banschaft von Jajce. Kao i u ostalim banovinama njome je vlada ban.
Jajačka Banovina je obuhvatala tri župe srednjovjekovne Bosne: Vrbas, Sana i Dubica, uključujući gradove:
- Vrbaški Grad ili Banja Luka,
- Bjelaj ili Bilaj, na Bjelajskom polju (kod Bosanskog Petrovca),
- Bočac,
- Celepirovac,
- Greben, pri Vrbasu,
- Grmeč-grad,
- Jajce,
- Jezero,
- Kamengrad (sjeverozapadno od Ključa),
- Komotin,
- Koszoruvar (Vinac),
- Kotorgrad,
- Kozarac,
- Krupa,
- Oštregrad-Istregrad,
- Peeg (Perga)?,
- Prusac,
- Sokolac (kod današnjeg Jezera),
- Travnik,
- Vinčac,
- Vrbenacgrad (kod Travnika),
- Zvečaj (u kanjonu Vrbasa).
Mnogi od njih bili su utvrđeni.
Granice ove banovine, prije Mohačke bitke, 1526. su bile: sjeverne - rijeka Sava, neposredno do grada Šamca (ne uključujući ga). Granica se zatim pružana duž rijeke Usore, obuhvativši i grad Dobor. Nakon toga se savijala prema jugozapadu sve do gornjeg toka rijeke Vrbanje. Istim pravcem je bila sve do gornjeg toka Vrbasa (iznad Bočca uključujuči i ovu utvrdu). Uzvodno, uz Vrbas se pružala sve do Jajca, koje je bilo centar Banovine. Jajačka tvrđava je bilo usamljena, kao mostobran sa suprotne, jugoistočne strane pritoke Plive i Vrbasa. Granica je zaobilazila Jajce s juga, uz rijeku Ugar, a grad Vinčac su, u međuvremenu, okupirale Osmanlije. Zatim je i skretala prema zapadu, do Jezera (koje su Osmanlije također već bile okupirale). Potom je granica išla prema sjeverozapadu, na Prijedor ili Pridor kod Sanine pritoke Gomjenice, uključujući i njen sliv.
Banovi Jajačke banovine bili su:
- Blaž Raškaj,
- Juraj Vlatković (zarobljen 1493. u krbavskoj bici),
- Franjo Berislavić (1494., skupa s Baltazarom Baćanom, 1499.-1501. i 1503.),
- Baltazar Baćan (Batthyány) (1494. skupa s Franjom Berislavićem,1502.),
- Ladislav Kaniški (juni 1495., uz Ivana Bebeka),
- Juraj Kanižaj,
- Ivan Bebek (juni 1495., s Ladislavom Kaniškim, 1505.),
- Bartol Berislavić, prior vranski (1507.),
- Juraj Stražemanski (Zthresemley, de Strasemlye, deZthresemlye, Stresemley, Zthresemley), 1505.-1510.) (1508.), ban Srebrničke banovine (1494.-1495.),
- Nikola Székely,
- Baltazar Alapić, Ivan Berislavić, (Ivaniš Berislavić), bratić Franje Berislavića (1511.-1513., Franjo je tada bio zamjenik, a sudionik u banstvu - Juraj Stražemanski),
- Ivan Tahi (1518.-),
- Petar Keglević (1520-1526.).
- Tadija Mikulić (1528. ban Jajački, poginuo u odbrani grada)[1][2]
Izvori uredi
- Milan Kruhek: Granice Hrvatskog Kraljevstva u međunarodnim državnim ugovorima, Povijesni prilozi 10/1991., str.37-79
- Crohis.com Stjepan Srkulj: Hrvatska uoči bitke na Mohaču 1526. godine
- Historija župe Podmilačje.
- Vjekoslav Klaić: Povijest Hrvata: od najstarijih vremena do svršetka XIX. stoljeća, Zavoda 1942 str. 157
- http://www.scribd.com/doc/24124044/Hrvatska-enciklopedija-Sv-III-Boja-Bra%C5%BE%C4%91enje.
Reference uredi
- ^ Pop Petar Škarica, Doba naseljenja plemića bosansko-ugarskih u bivšoj župi Poljica, Zadar 1901., str. 50-51.
- ^ Alfons Pavich v. Pfauenthal, Beiträge zur Geschichte der Republik Poljica bei Spalato mit besonderer Rücksicht auf die Reihenfolge der Veliki Knezen (Staatsoberhäupter), u: Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegowina, Beč, 1907.