Izgubljeni vikend (film)

film Billyja Wildera iz 1945.

Izgubljeni vikend američki je film snimljen 1945. u žanru film noira i drame u režiji Billyja Wildera. Glavne uloge tumače Ray Milland i Jane Wyman. Film je zasnovan na istoimenom romanu Charlesa R. Jacksona iz 1944. godine. Bio je nominiran za sedam Oscara a osvojio ih je ukupno četiri: za najbolji film, najbolju režiju, za najboljeg glumca i Oscar za najbolji adaptirani scenarij. Don Birnam (Milland) je neuspješni pisac koji stanuje na donjem Manhattanu sa svojim prostodušnim bratom Wickom (Phillip Terry). Don pati zbog svog neuspjeha kao pisca što postaje razlog njegovog pijanstva (u romanu uzrok njegove depresije je Donova potisnuta homoseksualnost). Priča pokriva duga tri dana vikenda, kada grubi i previše agresivni 33-godišnji Don odbija da otputuje na selo sa svojim bratom i prestane sa opijanjem. Umjesto toga on ostaje sam u gradu i odlazi na pijanke. Njegova lijepa ali jako naivna devojka Helen St. James (Wyman), koja ga voli čak i kada nema puno razloga za to, i njegov brat Wick, pokušali su sve da ga zaustave, ali nisu u stanju da ga odbiju od alkohola.[4]

Izgubljeni vikend
Originalni poster filma
Izvorni naslovThe Lost Weekend
RežiserBilly Wilder
ProducentCharles Brackett
Scenarist(i)Charles Brackett
Billy Wilder na osnovu istoimenog romana autora Charlesa R. Jacksona
UlogeRay Milland
Jane Wyman
MuzikaMiklós Rózsa
KinematografijaJohn F. Seitz
MontažaDoane Harrison
ProdukcijaParamount Pictures
DistributerParamount Pictures
Premijera16. novembar 1945.
Trajanje99 minuta[1]
ZemljaSAD
Jezikengleski
Budžet1,25 miliona dolara
Zarada11 miliona dolara[2] ili 4,3 miliona (američke videoteke)[3]

Godine 2011. Izgubljeni vikend dodan je u Nacionalni filmski registar pri Kongresnoj biblioteci kao "kulturno, historijski i estetski značajan".

Uloge uredi

Kritike uredi

Preglednik filmova Rotten Tomatoes izvještava da je 100% kritičara dalo filmu rejting "Certified Fresh", na osnovu 33 recenzije sa prosječnom ocjenom od 8.2/10, sa konsenzusom kritičara koji navodi:"Nepokolebljivo iskreni pogled režisera Billya Wildera na efekte alkoholizma možda je otupio sa svojim utjecajem tokom vremena, ali je i dalje snažan i izuzetno dalekovidan film."

Slijedi izabrana kritika:

Film Billyja Wildera o vikendu jednog očajnog alkoholičara koji pada na dno još ima žestinu 60 godina nakon prve premijere. Snimljen po romanu Charlesa R. Jacksona Izgubljeni vikend nepokolebljivi je pogled na bitku jednog čovjeka sa svojim unutrašnjim demonima. Ray Milland zasluženo je osvojio Oscara za svoju ulogu slavoljubivog pisca i teškog ispičuture Dona Birnama, dajući jedan od filmski najupečatljivijih i najdefinitivnijih nastupa. Kada film počinje, Don se treba pakovati da otputuje preko vikenda da se opušta na selu zajedno sa svojim bratom. Umjesto toga, on započinje četverodnevnu terevenku koja ga u konačnici dovodi licem u lice sa svojom smrtnošću. Njegov pad je živo opisan. On počinje sa opijanjem u susjedstvu u baru na Trećoj aveniji na Manhattanu (interijeri gdje se snimao film je poznati P. J. Clarks restoran koji još uvijek postoji i dan danas). Upravo tu Ray Milland (u momentima svoje briljantne glume) daje najbolje objašnjenje za alkoholizam za koje sam ikada čuo. Tu se jasno vidi njegov san da bude pisac, ali svaki put kad počne pisati neki glas u pozadini njegovog uma mu kaže da nije dobro to što je napisao. Jedini način da se ušutka taj glas je uz piće. Nakon nekoliko čašica viskija on je u stanju vidjeti cijeli emocionalni zamah njegovog romana, savršeno zamišljeno u dubinama njegovog uma. Samo sljedećeg jutra, kad se probudi trijezan, ideja je nestala. Dakle, on opet počinje začarani krug, i ponovo i ponovo. On se nalazi na vrteški i nema pojma kako je zaustaviti ili nema hrabrosti iskočiti. Ali, on ima Helen St. James (Jane Wyman). Ona je mlada dama iz ugledne porodice i voli Dona Birnama svim srcem. U sceni sjećanja vidimo kako su se upoznali i zaljubili jedno u drugo. Do trenutka kada je shvatio koliko je duboko bio izgubljen u boci, ona je već izgubila svoje srce. Međutim, vikend prolazi i Donu ponestaje novca. U čuvenoj sceni on odlazi založiti svoju pisaću mašinu i završava hodajući sve do Treće avenije u Harlemu u uzaludnom pokušaju da pronađe barem jednu otvorenu zalagaonicu. Na kraju mu neko kaže da je Jom Kipur, jevrejski sveti dan, i da nijedna od zalagaonica nije otvorena. Od tog se trenutka njegov pad ubrzava. On ustvari slobodno pada, ali niza stepenice. Završava u bolnici okružen halucinirajućim pijanicama. On je uspio izaći, ali se kasnije u svom stanu suočio sa pojavama delirija. U drugoj čuvenoj sceni filma njegova priviđenja javljaju se u obliku šišmiša koji leti preko sobe i napada miša u pukotini u zidu. Jedna kap krvi curi niza zid prema podu. Wilder se tako ozbiljno nosio s ovom temom tako da sve do konačne scene nisam bio siguran kako će se film razvijati dalje niti kako će se završiti.

– Patrick Nash, Three Movie Buffs[5]

Reference uredi

  1. ^ "THE LOST WEEKEND - DIARY OF A DIPSOMANIAC (PG)". British Board of Film Classification. 23. 8. 1945. Arhivirano s originala, 24. 9. 2015. Pristupljeno 27. 1. 2013.
  2. ^ Box Office Information for The Lost Weekend. The Numbers. Retrieved March 8, 2014.
  3. ^ "60 Top Grossers of 1946", Variety 8. januar 1947. p8
  4. ^ "The Lost Weekend". Dennis Schwartz. Arhivirano s originala, 3. 12. 2017. Pristupljeno 27. 5. 2016.
  5. ^ "The Lost Weekend". threemoviebuffs.com. Pristupljeno 27. 5. 2016.

Vanjski linkovi uredi