Ionski transporter

Ionski transporter, zvani i ionska pumpa – u biologiji – je transmembranski protein koji provlači ione kroz plazma membranu uprkos koncentracijskom gradijentu ionskih kanala, kroz koje ioni prolaze putem pasivnog transporta. Ovi primarni transporteri su enzimi koji pretvaraju energiju raznih izvora, uključujući i ATP, sunčevu svjetlost i redoks reakcije. Potencijalna energija se skladišti u elektrohemijskom gradientu. Ovu energiju odatle koriste sekundarni transporteri, uključujući nosače iona i ionske kanale za odvijanje životno važnih ćelijskih procesa, kao što je sinteza adenozin trifosfata (ATP).[1][2][3][4][5][6]

Natrij-kalij pumpa
Membranske ATPazne veze.
ATP sintaza mitohondrija daje dostupni ATP.
Aktivnošću drugih ATPaza, ioni se prenose protiv svog gradijenta i troše ATP.
ATPaze "P", "V" i "FOF1"-tipa (F-tipa) su predstavljene u žutom, a dati su i posredovane procesi ionskog transporta, ATPaze "P-tipa" koje se odlikuju fosforilizirmeđuproizvosimaanim od kojih je označen "~ P" crvenom ikonom.
Na dnu su tri osnovna tipa, zajedno sa svojim inhibitorskim "mustrama".
SR = sarkoplazmatski retikulum;
ER = endoplazmatski retikulum; AA = aminokiselina (izvedena).

Izvori energije uredi

Takve ionske pumpe mogu koristiti energiju iz različitih izvora, uključujući i adenozin trifosfat (ATP) ili koncentracijski gradijent drugog iona (ponekad se naziva "ionoizmenjivač"). Simporteri transport aniona obaraju njihov koncentracijski gradijent za gorivo transporta druge vrste iona u istom pravcu. Antiporteri pritom koriste koncentracijski gradijent na isti način, ali transportiraju u suprotnom smjeru. Nasuprot tome, uniporteri prenose samo jedan ion niz njegovog koncentracijskog gradijenta. U svim ovim slučajevima, postoji barem jedan ionski put koji je na bazi njegovog koncentracijskog gradijenta, čime se obezbjeđuje energija sistema. Ioni koji se prenose svoj koncentracijski gradijenti zovu se prenosni ioni. Za detaljniji opis jedne posebne vrste ionske pumpe, pogledajte Na+/K+-ATPaza.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. ^ Alberts B.; et al. (2002). Molecular Biology of the Cell, 4th Ed. Garland Science. ISBN 0-8153-4072-9. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  4. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. ^ Kapur Pojskić L. (2014). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo. ISBN 978-9958-9344-8-3.
  6. ^ Voet D., Voet J. G. Biochemistry, 3rd Ed.[publisher= Wiley. ISBN 978-0-471-19350-0.

Vanjski linkovi uredi

* Ion pumps na US National Library of Medicine Medical Subject Headings (MeSH)