Imre Kertész (Budimpešta, 9. novembar 1929Budimpešta, 31. mart 2016), bio je mađarski književnik i preživjeli iz koncentracionog logora gdje je bio zarobljen tokom 2. svjetskog rata. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2002. godine i prvi je Mađar dobitnik te prestižne nagrade. U njegovim djelima se obrađuju teme holokausta kao i teme vezane za diktatore i ljudska prava.[1] Preminuo je 31. marta 2016. u svom domu u Budimpešti, nakon što je nekoliko godina bolovao od Parkinsonove bolesti.[2][3]

Imre Kertész
Imre Kertész
Rođenje (1929-11-09) 9. novembar 1929.
Budimpešta (Mađarska)
Smrt31. mart 2016(2016-03-31) (86 godina)
Budimpešta, Mađarska
Zanimanjepisac
Jezikmađarski
Nacionalnostmađarski Jevrej
Poznata djela
Čovjek bez sudbine (Sorstalanság) (1975)
Kadiš za nerođeno dijete (Kaddis a meg nem születetett gyermekért) (1990)
Likvidacija (Felszámolás) (2003)
NagradeKnjiževna nagrada Brandenburga (1995)

Leipziška književna nagrada (1997)
Herderova nagrada (2000)
Ehrenpreis Robert-Bosch-Stiftunga (2001)
Hans Sahl-Preis (2002)

Nobelova nagrada za književnost (2002)

Biografija uredi

Rođen je u Budimpešti 1929. Tokom 2. svjetskog rata biva deportiran u Koncentracioni logor Auschwitz, a nakon toga i u logor Buchenwald.[4] Po završetku Drugog svjetskog rata vraća se u Budimpeštu gdje radi kao novinar za Világosság od 1948. Godine 1951. dobija otkaz te se posvećuje pisanju i prevođenju. Između ostalog, prevodi djela velikana kao što su Nietzsche, Hofmannsthal, Schnitzler, Freud, Roth, Wittgenstein i Canetti.

Svoje najpoznatije djelo, Čovjek bez sudbine, u kojem opisuje iskustvo 15-godišnjeg dječaka u koncentracionim logorima Auschwitz, Buchenwald i Zeitz, počinje pisati 1960. a objavljuje ga tek 1975. Ispričana je kao kvaziautobiografija, ali autor odbacuje jaku biografsku povezanost. Po istoimenom romanu snimljen je i film 2005. u režiji Lajosa Koltaija.

Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja, a cjelokupni spisateljski rad krunisan je Nobelovom nagradom za književnost iz 2002. godine.

Djela uredi

  • Čovjek bez sudbine (Sorstalanság), 1975.
  • Fijasko (A kudarc), 1988.
  • Kadiš za nerođeno dijete (Kaddis a meg nem születetett gyermekért), 1990.
  • Izviđač (A nyomkereső), 1977.
  • Engleska zastava (Az angol lobogó), 1991.
  • Dnevnik s galije (Gályanapló), 1992.
  • Drugačiji ja: hronika metamorfoze (Valaki más: a változás krónikája),´1997.
  • Holokaust kao kultura (A holocaust mint kultúra), 1993
  • Trenuci šutnje dok vod za smaknuća puni (A gondolatnyi csend, amíg a kivégzőoztag újratölt), 1998.
  • Izgnani jezik (A száműzött nyelv), 2001.
  • Likvidacija (Felszámolás), 2003.

Nagrade uredi

  • Književna nagrada Brandenburga 1995.
  • Leipziška književna nagrada 1997.
  • Herderova nagrada 2000.
  • Ehrenpreis Robert-Bosch-Stiftunga 2001.
  • Hans Sahl-Preis 2002.
  • Nobelova nagrada za književnost 2002.

Reference uredi

  1. ^ Nobelovac Imre Kertész preminuo u 86. godini Pristupljeno 6.4.2016.
  2. ^ Smrt Imrea Kertésza Pristupljeno 6.4.2016.
  3. ^ George Gomori, "Imre Kertész obituary"
  4. ^ Imre Kertész - Biografija Encyclopædia Britannica Pristupljeno 6.4.2016.

Vanjski linkovi uredi