Ilirski novac pronađen je u arheološkim nalazištima na nekadašnjoj ilirskoj teritoriji iz zadnjih stoljeća p. n. e. Predstavlja svjedočanstvo o ekonomskim odnosima Ilira prije nego su izgubili samostalnost. U periodu prije prodora Rimljana ilirski prostor imao je intenzivne trgovačke veze sa grčkim kolonijama na dalmatinskim ostrvima i obalama Jonskog i Jadranskog mora, južnoj Italiji i Siciliji, a pogotovo sa Epirom, Makedonijom i grčkim država-gradovima. Može se uslovno podijeliti na nekoliko grupa.

Gencije, kralj Ilirije

Grčko - ilirski novac uredi

Grčko - ilirski novac su emitirale kovnice u gradovima Apoloniji i Draču (Dyrrhachium - Dirahija – Epidaumn) na području današnje Albanije i kovnice na srednjodalmatinskim gradovima.

Herakleja uredi

Najstariji grčko–ilirski novci emitirani su iz kovnice grčke kolonije Herakleje. Prvi spomen toga grada nalazimo kod Pseudo Skilaksa, ali njegov tačan položaj do danas nije utvrđen.[1] Herakleja se nalazila na jednom od srednjodalmatinskih otoka i to najvjerojatnije na Hvaru. To potvrđuje velika koncentracija nalaza njenog novca upravo na tom otoku.

Tokom 4. i 3. st. p.n.e. kovnica je emitirala dva tipa novca. Prvi karakterizira prikaz Heraklove glave s lavljom kožom na aversu, dok su na reversu njegovi atributi i legenda. Drugi tip ima prikaz Artemidine glave na aversu i delfina i kratku legendu na reversu. Pojedinačni nalazi heraklejskog novca zabilježeni su na sjevernodalmatinskom prostoru u Zadru i u Danilu Gornjem (1 kom.). Ti primjerci svjedoče o trgovačkim doticajima jadranske Herakleje s važnim središtima autohtonog stanovništva. Na ovom prostoru poznate su i dvije ostave, obje nastale kao posljedica nekakvog oružanog sukoba. Jedna je iz Nina (24 kom.), dok druga potječe iz Tijesnog na otoku Murteru (15 kom.).

Faros (Hvar) uredi

Tokom 4. st. p. n. e. počela je sa djelovanjem kovnica grčke jonske kolonije Farosa, koja se nalazila na mjestu današnjeg Starigrada na otoku Hvaru. Iz nje su emitirane brojne serije novca sve do u drugu polovinu 2. st. p.n.e. kada je prestala s radom. I novac Farosa je u golemim količinama zastupljen na nalazištima srednjodalmatinskih otoka, dok ga je u sjevernoj Dalmaciji evidentira samo na dva mjesta i to u Ninu (2 kom.) i Smrdeljima kod Skradina, 1 kom. Najviše primjeraka grčko-ilirskog novca koji je bio pronađen na prostoru sjeverne Dalmacije, pripadao je upravo Farosu, ali je za vrijeme II. svjetskog rata završio u Italiji.

Značajan nalaz skupnog farskog bronzanog novca otkriven je 1900 god. u blizini sela Vrbanj na otoku Hvaru. Novac je zatečen u jednoj razbijenoj posudi u kojoj se nalazio 51 kom. novčića. Novac je bio odnesen u Beč, ali je kasnije vraćen, i to 45 kom. Ovaj depo spada u emisije Farosa nakon propasti Ilirske kraljevine. Ove emisije znače i kompletan prekid sa ranije kovanim novcem, kada su na aversu bili prikazivanj Zeus ili Artemida, a na reversu koza i jednom grozd.

Vis (Issa) uredi

Značajna grčko–ilirska kovnica koja je emitirala velike količine novca različitih tipova na istočnoj jadranskoj obali bila je Issa koja se nalazila u istoimenom gradu na ostrvu Visu. Grad su osnovali sirakuški doseljenici u 4. st. p.n.e, a aktivnost kovnice traje do sredine 2. st. p.n.e. I dok je na srednjodalmatinskim otocima koncentracija nalaza isejskog novca veoma velika, na prostoru sjeverne Dalmacije oni su zabilježeni samo na pet mjesta. To su Nin, Bribir, Plavno, Podgrađe i rt Ploča kod Ražnja.[2]

Ovdje je kovan i tzv. Jonios-novac, koji se redovno javlja kao prekovani novac. Jonis je bio magistrat (službenik), čiji je znak bio obavezan na kovanicama. Novčići sa Hvara i Visa nemaju natpis sa titulom kralja za razliku od onih iz Risna.

Novac ilirskih vladara uredi

Novac ilirskih vladara i plemena kovan je u sferi grčkih političkih, ekonomskih i kulturnih utjecaja.

  • Monun, kralj (280-270. p. n. e..), bio je prvi Ilir koji je kovao svoj novac i to u Draču. Da li se radi o stvarnom suverenitetu i potpunoj potčinjenosti ove grčke kolonije ili je to bio formalni suverenitet sa jačim političkim, ekonomskim i kulturnim suverenitetom nije jasno.[1][3] Poznato je da su grčki autonomni gradovi na svojim kovanicama imali znak autonomnosti, a upravo takav znak ima i na dirahijskom novcu signiran imenom i vladarskom titulom Monunuja. Po tome se zaključuje da Monunijev "suverenitet" nad ovim jadranskim gradom nije značio i suverenitet Ilirske kraljevine, kojoj je Monunije bio na čelu.

U Albaniji je pronađeno i 40 srebrnih novčića za koje se vjeruje da su bili Monunijevi. Na novčićima se nalazi prikaz krave koja doji i gleda tele a iznad njih je donja vilična kost vepra. Na drugoj strani se nalazi dvostruko pravougaono polje podijeljeno na četiri dijela sa simetričnim simbolima. Sa vanjske strane pravougaonika nalazi se ime (M)ONOYNIOY - Monunius i BACIΛEΩ(Σ) - kralj.[4]

  • Mitil, kralj (270-260. p. n. e.), godine 270. p. n. e. ratovao sa Pirovim sinom Aleksandrom koji je tada vladao Epirom. I od njega je ostao jedan novac, nađen na Hvaru, koji je kovao u Epidamni. To govori da je već tada Ilirija bila i pomorska sila, čiji interesi su se protezali i prema sjeveru, u Jadranskom moru [1] Moguće da je stolovao i u Bilisu (zapadno od današnje Valone). Primjerci ovog ilirskog novca čuvaju se u Arheološkom muzeju u Zagrebu, Hrvatska. Bronzani novčić ima na aversu utisnutu Heraklovu glavu a na reversu se nalaze prikazani Heraklovi atributi: tobolac, luk i buzdovan sa riječima BAΣIΛEΩΣ - bazileus, kralj i MITYΛOY.
  • Gencije, kralj (180-168. p. n. e.) Poznato je 14 primjeraka Gencijevog novca, 13 iz kovnice u Skadru, jedan iz kovnice u Lješu (Lissos), pronađeni na lokalitetu Renci i Gostilje na Skadarskom jezeru.[5]

Novac plemena Daorsa uredi

I u dolini rijeke Neretve koje je naseljavalo ilirsko pleme Daorsi, u njihovom gradu Daorsonu, u jednom manjem objektu pronađena je kovnica novca s prigodnim alatima i matricama i 9 novčića. Daorsi su svoj novac kovali nakon propasti Ilirske kraljevine u kratkom periodi 168-167. god. p.n.e. Tu privilegiju im je podario Rim kao nagradu za njihovu pomoć u ratu sa Gencijem. Malorojnost nalaza kao i manji areal njegova prostiranja idu u prilog kratkotrajnom vremenu kovanja kao i upotrebi prioritetnog karaktera. Razlog je i sve veće priticanje konkurencija rimskog novca.[6]

Opis uredi

Na aversu je muška glava s kapom kojoj je površina ispunjena sitnim zrnolikim ispupčenjima. Ispod kape, uokolo glave, sitni plastični zarezi označavaju kosu. Na manjem dijelu ramena vidljiv je dio plašta. Vjerovatno je to lik plemenskog prvaka. Treba napomenuti da se ovaj portret razlikuje od portreta Gencije-lađa na novčićima kovanim u Skadri Lješu (Lissos)

Na aversu je prikaz lađe i grčki natpis "ΔΑΟΡΣΩΝ". Prečnik novčića je 17 mm, a težina 4,17-5,07 gr.[7]

Novac je potvrda da su Daorsi imali razvijeno zanatstvo, kulturu i trgovinu s drugim narodima.[8]

 
Balejov novčić - Njegovi novci imaju uvijek u aversu njegov portret, a u reversu lik Artemide ili Hekate oko kojeg je njegovo ime na grčkom jeziku

Balejev novac uredi

Balej je nepoznati vladar Ilira čije postojanje nije potvrđeno pisanim izvorima. Kovanje novca ukazuje na gospodarsku i političku stabilnost Balajosove vladavine.[9] Bio je jedna postgencijevska veoma utjecajna ličnost. Ostavio je više stotina (možda i hiljada) primjeraka novca, od srebra i uglavnom od bronze, signiranih svojim imenom. Jedan dio, sa nazivom vladarske, kovan je u Risnu (Rhizon) gdje mu se nalazilo sjedište. Drugi dio, bez oznake titule, kovan je u Hvaru. Balej je mogao biti jedan od regionalnih vođa koji jedno vrijeme nije priznavao propast Gencijeva kraljevstva.[10]

Nekoliko primjeraka je nađeno i u Italiji, na Tremitima i Apuliji. Pitanje tipologije i kronologije Balejevog novca intrigirao je mnoge naučnike tako da o ovoj problematici postoji brojna literatura. Uobičajeni nalazi novca ovoga ilirskog vladara su brončani primjerci s njegovim portretom na aversu i prikazom Artemide ili Hekate na reversu.[11]

Usprkos Balejevoj aktivnosti vezanoj za novac, nema drugih dokaza koji bi potvrdili njegovu ulogu koju je imao u ilirskim krajevima. Na nekoliko pronađenih primjeraka novčića nalazi se utisnut štit na jednoj strani te leteći konj Pegaz, mitološko biće, i slova "B", "A" i "L", s druge strane. Navedena tri slova se ne mogu povezati ni sa jednim gradom, vladarom, plemenom ili narodom osim imena Balajos. Drugi primjerci novčića nose puno ime Baleja i njegov lik.

U junu 2010 na lokalitetu Carine u Risnu, tokom istraživanja poljskih arheologa[12] otkriveno je 4.600 metalnih novčića kralja Baleja, smještenih u posudi sličnoj loncu.[13] Na poleđini novčića prikazana je stojeća Artemida odjevena u kratki hiton. Na reversu kovanica također se nalazi legenda ispisana grčkim slovima ΒΑΛΛΑΙΟΥ ΒΑΣΙΛΕΩΣ – Kralj (basileus) Balej.

Nakon datiranja radioaktivnom metodom C14 i analizom keramike koja se pojavljuje zajedno sa serijom novca, utvrđeno je da je Balej vladao, sredinom III vijeka p.n.e.[14]

Rimska okupacija uredi

Nakon Oktavijanovih osvajanja Iliri su u novoj državi postali poreski obveznici. Zbog nedostatka novca, Iliri nisu zlato i srebro, kojeg su nesumnjivo imali, pretvarali u novac, nego su ga kao sirovinu direktno izvozili u rimska državna i provincijska središta. Plemeniti metali kao sirovina manje vrijede nego novac u koji se prerađuju. Bio je to poseban način iscrpljivanja domorodačkog stanovništva, koji je možda i bio glavni uzrok Batonovom ustanku iz 6. god. [15]

Literatura uredi

  • Miočević, Duje Rendić (1968). Ilirski vladari u svjetlu numizmatičkih i epigrafskih izvora (PDF). Historijski zbornik, Povijesno društvo Hrvatske, Zagreb. Arhivirano s originala (PDF), 30. 1. 2020. Pristupljeno 30. 1. 2020.
  • Paolo Visona: Coins of Ballaios found in Italy,

Reference uredi

  1. ^ a b c "Duje Rendić – Miočević – O tipologiji novca kralja Monunija i pitanje njegovog identiteta" (PDF). ANUBiH - KNJIGA XIX , CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga l7. SARAJEVO, 1981. Arhivirano s originala (PDF), 30. 11. 2020. Pristupljeno 9. 2. 2018.
  2. ^ "Tomislav Šeparović: Pregled nalaza grčko-ilirskog novca u sjevernoj Dalmaciji". Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split, 2012. Pristupljeno 9. 2. 2022.
  3. ^ "Zef Mirdita - Dardanci i Dardanija u antici". Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2015. Pristupljeno 9. 2. 2018.
  4. ^ "John Wilkes - the Illiyans". Elektronska verzija. Pristupljeno 9. 2. 2018.
  5. ^ "Aleksandar Stipčević - Simboličko značenje zmije na iliro-grčkom novcu - Godišnjak ANUBiH, 1976" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 30. 11. 2020. Pristupljeno 30. 1. 2020.
  6. ^ "Ivan Marović: Iz numizmatičke zbirke Arheološkog muzeja u Splitu" (PDF). Godišnjak ANUBiH, br.13, 1976. Arhivirano s originala (PDF), 10. 11. 2022. Pristupljeno 9. 11. 2022.
  7. ^ Dragićević, I. Daorsi coins and a contribution to the understanding of the circulation of coinage in Daorsi territory 2016, 107-128,
  8. ^ "Zdravko Marić – Dva nova primjerka daorskog novca sa gradine Daorson - Godišnjak ANUBiH, 1976" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 30. 11. 2020. Pristupljeno 30. 1. 2020.
  9. ^ RHIZON, 2001–2003 - PRELIMINARY REPORT ON THE EXCAVATIONSOF THE CENTER FOR ARCHAEOLOGICAL RESEARCH – NOVAE,WARSAW UNIVERSITYengleski: '
  10. ^ Miočević, 1968, s.309
  11. ^ Miočević, 1968
  12. ^ Piotr Dyczek: RHIZON – CAPITAL OF THE ILLYRIAN KINGDOM – SOME REMARKengleski: '
  13. ^ "Balejev novac". Arhivirano s originala, 26. 3. 2012. Pristupljeno 30. 1. 2020.
  14. ^ "Piotr Dyczek: Ilirski kralj Balej, kralj Agron i kraljica Teuta iz antičkog Risiniuma". Studije iz antičkog svijata, 2013. Pristupljeno 9. 2. 2022.engleski: '
  15. ^ Salmedin Mesihović - Rimski vuk i ilirska lisica