Hasan Muratović

Profesor

Hasan Muratović (Čude, Olovo, 11. april 1940 – Sarajevo, 14. novembar 2020) bio je poduzetnik i političar. Bio je rektor i dugogodišnji profesor Ekonomskog i Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, ministar u vladama za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i prvi poslijeratni premijer Vlade Republike Bosne i Hercegovine, prvi ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, ambasador Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj, član i potpredsjednik Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope u Strasbourgu. Bio je dugogodišnji konsultant Instituta za organizaciju i ekonomiku Sarajevo, direktor Instituta za istraživanje i razvoj UPI Sarajevo i predsjednik konsultantske firme Deloitte za područje BiH. Obavljao je nekoliko odgovornih menadžerskih funkcija u privredi i realizirao veliki broj projekata unapređenja poslovanja i kriznog menadžmenta. Zadnje godine je obavljao poslove konsultanta, profesora emeritusa Univerziteta u Sarajevu, a radio je i kao povremeni predavač na nekoliko univerziteta.

Hasan Muratović
Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine
Vrijeme na vlasti
3. januar 1997 – 4. februar 1999.
NasljednikMirsad Kurtović
Predsjednik Vlade Bosne i Hercegovine
Vrijeme na vlasti
30. januar 1996 – 3. januar 1997.
PrethodnikHaris Silajdžić
NasljednikHaris Silajdžić
(kao Kopredsjedavajući Vijeća ministara)
Rođenje (1940-04-11) 11. april 1940.
Olovo, Kraljevina Jugoslavija
Smrt14. novembar 2020(2020-11-14) (80 godina)
Sarajevo, BiH
EtnicitetBošnjak
Politička strankaSDA
Porodica
DjecaAmir, Faruk

Obrazovanje uredi

Hasan Muratović je diplomirao 1964. na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Ljubljani, gdje je stekao zvanje dipl. ing. mašinstva. Magistrirao je Organizacijske nauke na Univerzitetu u Sarajevu 1972, a doktorirao na Univerzitetu u Beogradu 1981. na temi: Strategija i organizacija istraživanja i razvoja velikih poslovnih sistema.[1]

Karijera uredi

Akademska karijera uredi

Akademsku karijeru je započeo 1974. kao asistent na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Nakon odbranjene doktorske teze 1982. izabran je u zvanje docenta na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, a kasnije i u zvanje vanrednog odnosno redovnog profesora na predmetima Teorija sistema i Analiza informacionih sistema, koje je predavao neprekidno do 2004. godine, kada je izabran za rektora Univerziteta u Sarajevu. Istovremeno je od 1989. godine predavao predmete Menadžment i Organizacija na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Na istom fakultetu je bio jedan od osnivača i dugogodišnji rukovodilac Katedre za menadžment i organizaciju. Kao rektor inicirao je i organizirao reformu sistema visokog obrazovanja na bazi Bolonjskog procesa.

Muratović je objavio 4 knjige kao samostalni autor, a koautor je 6 knjiga. Objavio je preko 120 stručnih i naučnih radova u časopisima i na naučnim i stručnim skupovima. Bio je rukovodilac 4 naučno-istraživačka projekta. Njegove knjige i objavljeni radovi su iz područja razvoja, strategije i organizacije preduzeća, kriznog menadžmenta, unapređenja poslovanja i vještina pregovaranja.

Poslovna karijera uredi

Po završetku studija zaposlio se u Fabrici motora Sarajevo (FAMOS) gdje je radio prvo kao konstruktor u istraživanju i razvoju, zatim kao rukovodilac pripreme proizvodnje, koordinator projekta Daimler Benz i direktor zajedničkih službi (planiranje i razvoj, finansije i računovodstvo, kadrovi i informatika). Od 1973. do 1977. bio je regionalni menadžer United Bus Company of Zambia u Lusaki, a zatim direktor Instituta za istraživanje i razvoj UPI Sarajevo. 1990 godine je osnovao privatnu konsultantsku firmu BHM koja je funkcionirala do početka rata 1992. godine. Radio je kao konsultant na razvoju i unapređenju poslovanja u nekoliko preduzeća i 4 godine na makro-projektu izgradnje vojnog kompleksa u Iraku (1984—88). Od 2004 godine radi, prvo kao Chairman za BiH, a zatim kao konsultant konsultantske firme Deloitte.

Politička karijera uredi

Juna 1992. godine imenovan je za ministra u prvoj Vladi Republike Bosne i Hercegovine. Bio je ministar u vladama za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini u različitim resorima, najduže kao ministar bez portfelja i predsjednik državnog komiteta za odnose sa UNPROFOR-om i međunarodnim organizacijama. U memoarima međunarodnih dužnosnika u BiH u toku rata opisan je kao vrlo vješt, hrabar i tvrd pregovarač.[nedostaje referenca] Nakon Dejtonskog sporazuma, čijem je potpisivanju u Parizu prisustvovao,[nedostaje referenca] postao je prvi poslijeratni premijer. Kao premijer, sa Vladom i ekspertima Svjetske banke, izradio je prvi plan obnove BiH, ispregovarao odnose sa Pariškim i Londonskim klubom kreditora i realizirao donatorske konferencije sa Međunarodnom zajednicom, koje su rezultirale sa 5,1 milijardi američkih dolara za hitnu obnovu.[nedostaje referenca] Bio je Guverner RBiH u Svjetskoj banci za period od 1996. do 1998.[nedostaje referenca] Vodio je dvije izborne kampanje SDA (1996 i 2002).[nedostaje referenca] i bio potpredsjednik te stranke. Nakon izbora 1996. godine imenovan je za ministra Ekonomskih odnosa i vanjske trgovine, a zatim je 1999. podnio ostavku i imenovan je za ambasadora u Hrvatskoj. Za unapređenje odnosa između BiH i Hrvatske 2002. odlikovan je od Predsjednika Hrvatske. Nakon izbora 2002. bio je zastupnik u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope u Strasbourgu, u kojoj je bio i potpredsjednik. Kao potpredsjednik predsjedavao je zasjedanjima skupštine Vijeća Evrope. Sa političkih funkcija se povukao izborom za rektora Univerziteta u Sarajevu 2004.

Porodični život uredi

Hasan Muratović je četvrto od petero djece roditelja Muje i Zade, rođene Hadrović. Bio je oženjen Mulijom, rođenom Čabaravdić, s kojom je imao dvoje djece Amira i Faruka.

Priznanja uredi

Dobitnik je velikog broja priznanja i nagrada različitih naziva i od različitih institucija. Dobitnik je Ordena Predsjedništva Federativne Republike Jugoslavije sa srebrnim vijencem (1998), Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva (1990),[2] Ordena Reda Kneza Trpimira Republike Hrvatske (2002), Povelje Univerziteta u Sarajevu (1990 i 2002), Zlatne značke Famos, Plakete (Pape) loannes Paulus PP.II (1997), plaketa i zahvalnica velikog broja preduzeća, sportskih, obrazovnih i kulturnih društava i organizacija.

Reference uredi

  1. ^ "Arhivirana kopija" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 5. 1. 2019. Pristupljeno 4. 1. 2019.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 5. 12. 2018. Pristupljeno 4. 1. 2019.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

Vanjski linkovi uredi