Halvetijski tarikat

Halvetijski tarikat je jedan od dvanaest temeljnih sufijskih tarikata. Ovaj red se veže za Omera el-Halvetija iz mjesta Lahidžan. On je zaslužan za institualiziranje reda i sintezu njegovog učenja. Ovaj tarikat je jedan od najrasprostaranjenijih tarikata, te tarikat koji broji najviše ogranaka i podogranaka od svih ostalih derviških redova. Na učenje reda je dobrano uticao i Jahja eš-Širvani.[1]

Karakteristike uredi

Posebna odlika ovog reda je stavljanje akcenta na individualnom asketizmu (zuhd), melamijskoj tradiciji i povlačenju u osamu (halvet). Pod melamijskom tradicijom ili melametu se podrazumijava skrivanje pripadništva tesavvufskom nauku. Osoba koja praktikuje melamet skriva od drugih ljudi svoja duhovna stanja i osobine. Prema njihovom stavu robovanje Bogu ima dva osnovna principa: potrebitost za istinom i slijeđenje poslanika Muhammeda.

Ogranci uredi

U halvetijskom tarikatu formirana su četiri glavna ogranka, koja su predstavljala početak za kasniji nastanak i širenje oko 40 ogranaka ovog tarikata. Ova četiri glavna ogranka su:[2]

  • Rušenije - vezan je za Omera Rušenija, koji je poznat kao šejh Dede.
  • Džemalije - vezan je za Mehmed Hamiduddini'l Džemalija.
  • Ahmedije - vezan je za Ahmeda Šemseddin ibn Isa el-Marmavija.
  • Šemsije - vezan je za Šemsuddin Ahmed Zilevija.

Halvetije u Bosni i Hercegovini uredi

Tokom prve polovine 16. vijeka halvetijski tarikat je bio prisutan na prostorima Bosne i Hercegovine. Gazi Husrev-beg je 1531. godine izgradio jedan hanikah u Sarajevu za derviše ovog reda. Za samog Gazi Husrev-bega se pretpostavlja da je bio pripadnik halvetijskog reda. Mnogi bošnjaci su tokom historije pripadali halvetijskom tarikatu. Osim u Sarajevu halvetije su postojale u Višegradu, Rudom, Donjoj Tuzli, Bijeljini, Pruscu, Konjicu. U Travniku je Elči Ibrahim-paša podigao halvetijski hanikah zajedno sa medresom i bibliotekom. Posljednji šejh ovog hanikaha je bio Asim Korkut. Tekija u Blagaju koja je prvobitno podignuta kao tekija bektašijskog reda, nakon obnove u 18. vijeku prešla je pod upravu halvetija.

Također, u Pruscu je postojao halvetijski hanikah kojeg je 1612. godine podigao Hasan Kafi Pruščak, u sklopu kompleksa koji je pored tekije obuhvatao i džamiju, medresu, han, imaret, česmu i banju. Pruščak je i sahranjen zajedno sa svojom suprugom u turbe koje se nalazi između tekije i medrese. Evlija Čelebija je posjetio ovaj kompleks i zapisao da se od tri prusačke tekije najviše ističe ona Šejha Kafije, te da pripada halvetijskom tarikatu.

Reference uredi

  1. ^ Dženan Hasić, Znakovi vremena, Institut Ibn Sina, 2016, str. 78.
  2. ^ Rehmi Serin, Tarikatski savjet i upute, UG Hastahana, tekija Mesudija, Kaćuni, str. 54.