Glikoforin je sialo-glikoprotein membrane eritrocita. To je protein membranske površine, koji nosi molekule šećera i jako je glikoziliran (60%). Glikoforini su bogati sijalinskom kiselinom, što eritrocitima daje vrlo hidrofilni omotač. To im omogućava da cirkuliraju bez pridržavanja za druge ćelije ili zidove krvnih sudova.[1][2]

Glikoforin A - dimerna trans-membranska domena ljudskog glikoforin A, struktura nmr, 20

Identifikacija uredi

Nakon odvajanja membrane eritrocita putem SDS-poliakrilamidne gel elektroforeza i bojenja Schiff-om (PAS), identifikovana su četiri glikoforina: glikoforin A, B, C, D. Zavisno od prisutne količine u membrani, gilukoforin A što je najviše migrirao, a glikoforin D je obično najniži. Peti – glikoforin E je identificiran unutar ljudskog genoma, ali se ne može lako otkriti pri rutinskom gel bojenju. Ukupno, glikoforini predstavljaju ~ 2% ukupne proteinske mase u membrani crvenih krvnih zrnaca. Ovi proteini su također poznati pod različitim nomenklaturama, ali su najpoznatiji kao glikoforini.

Glikoforin D je sada poznat i kao varijanta glikoforina C.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Lawrence E. (1999): Henderson's Dictionary of biological terms. Longman Group Ltd., London, ISBN 0-582-22708-9.
  2. ^ Alberts B. et al. (1983): Molecular biology of the cell. Garland Publishing, Inc., New York & London, ISBN 0-8240-7283-9.