Francisco Pizarro
Ovom članku ili dijelu članka nedostaju interni linkovi. |
Francisco Pizarro González ( /pɪˈzɑːroʊ/ ; španski: [fɾanˈθisko piˈθaro] (rođen oko 1471-1476 - umro 26. juna 1541) bio je španski konkvistador, najpoznatiji po ekspedicijama koje su dovele do pada Carstva Inka i španskog osvajanja Perua .
Rođen je u gradu Trujillo, u Španiji, u siromašnoj porodici. Avanturistički duh ga je nagnao da istražuje dotada neistraženi svijet. Zajedno sa Vascom Núñezom de Balbom, pri njegovom prelasku preko Panamske prevlake, postaje prvi Europljan koji se domogao Tihog okeana . Nekoliko godina bio je gradonačelnik novoosnovanog grada Paname i poduzeo je dvije propale ekspedicije u Peru. 1528. godine Pizarro je od kralja Karla V dobio dozvolu i krenuo u svoju treću ekspediciju u Peru.
Kad su obalski domoroci zaprijetili ekspediciji, Pizarro se preselio i osnovao prvo špansko naselje u Peruu, San Miguel de Piura. Nakon niza manevara, Pizarro je u novembru 1532. zarobio inkovskog cara Atahualpa u bici kod Cajamarke. Zahtijevana je otkupnina za carevo puštanje i Atahualpa je sobu ispunio zlatom, ali Pizarro ga je optužio za razne zločine i pogubio ga u julu 1533. godine. Iste godine, Pizarro je ušao u glavni grad Inka, u Cuzco i dovršio svoje osvajanje Perua. U januaru 1535. godine Pizarro je osnovao grad Lima, projekat koji je smatrao svojim najvećim dostignućem.
Prepirke između Pizarra i njegovog dugogodišnjeg saborca Diega Almagra kulminirale su u bici za Las Salinas, nakon koje je Almagro pogubljen. U junu 1541. godine stranka koju je vodio Almagrov sin je likvidirala Pizarra u Limi. Sahranjen je u katedrali u Limi.
Mladost uredi
Francisco Pizarro rođen je u gradiću Trujillo. Bio je nezakoniti sin pješadijskog pukovnika Gonzala Pizarroa (1446-1522) i Francisce González. Datum njegovog rođenja se ne može sa tačnošću utvrditi, ali vjeruje se da je to bilo 70ih godina 15. stoljeća, vjerovatno 1475. godine. Njegovom obrazovanju posvećeno je malo pažnje i odrastao je nepismen.[1]
Njegov otac je bio pješadijski pukovnik koji je služio u Navarri, Italiji. Majka mu se kasnije ponovo udala i rodila je sina Francisco Martín de Alcántara, koji je u osvajanju Perua sa svojim polubratom bio od samog početka.[2] Francisco je bio rođak Hernána Cortésa, koji je takođe bio konkvistador.
10. novembra 1509. Pizarro je otplovio iz Španije u Novi svijet s Alonsom de Ojedom u ekspediciji na Urabski zaljev u Tierra Firme . Pizarro je postao sudionik Ojedine propalog plana, te je kasnije bio zapovjednik dok ga nije napustio sa preživjelima.[3] :93 Otplovio je do Cartagene i pridružio se floti Martína Fernándeza de Encisa 1513. godine.
Rana karijera kao konkvistador uredi
10. novembra 1509. Pizarro je otplovio iz Španije u Novi svijet s Alonsom de Ojedom u ekspediciji do Urabe .[4] Otplovio je do Cartagene i pridružio se floti Martína Fernándeza de Encisa, te je 1513. godine pratio Balbou pri njegovom prelasku Panamske prevlake sve do Tihog okeana.[1] Sljedeće godine Pedro Arias Dávila postao je novoimenovani guverner Kastilje de Oro i time naslljeđuje Balbou. Tokom sljedećih pet godina Pizarro je postao Pedrov bliski saradnik, a guverner mu je "darovao" odred domorodaca i stoku.[3] :93 Kad se Dávila odlučio riješiti Balboe zbog neslaganja, naložio je Pizarru da ga lično uhiti i izvede na sud. Balboa je obezglavljen u januaru 1519. Za svoju odanost Davili, Pizarro je nagrađen funkcijama gradonačelnika Alcalde i sudije nedavno osnovanog grada Paname od 1519. do 1523. godine.[5]
Ekspedicije u Južnu Ameriku uredi
Čovjek koji je prvi započeo ekspedicije u zapadnu Južnu Ameriku bio je Pascual de Andagoya. Domoroci na koje je naišao pričali su mu o teritoriju bogatom zlatom zvanom Virú, koji se nalazio na rijeci zvanoj Pirú (kasnije preinačeno u Peru). :24 Ovo doznajemo preko španskog pisca Garcilasa de la Vege u njegovom djelu Comentarios Reales de los Incas (1609).
Andagoya je na kraju uspostavio kontakt s nekoliko domorodačkih plemena, za koje je kasnije tvrdio da su čarobnjaci i vještice. Stigavši do rijeke San Juan (dio sadašnje granice između Ekvadora i Kolumbije), Andagoya se razbolio i vratio u Panamu. Širio je vijesti i priče o "Pirú", zlatom bogatoj zemlji na jugu (legendarni El Dorado). Ova otkrića, zajedno s Cortésovim uspjesima u Meksiku, privukla su pažnju Pizarra, pokrenuvši niz ekspedicija na jug.
1524. godine, dok je još bio u Panami, Pizarro je sklopio partnerstvo sa sveštenikom Hernandom de Luqueom i vojnikom Diegom de Almagrom radi espedicija na Jug. Kasnije su Pizarro, Almagro i Luque obnovili svoje partnerstvo, :24 dogovarajući se da unaprijed podijele zemlju za koju su prethodno iskazali interes. Iako je njihov dogovor bio strogo usmen, nazvali su to Empresom del Levante i odlučili su da će Francisco zapovijedati ekspedicijom, Almagro osigurati vojsci zalihe hrane, a Luque je bio zadužen za finansije i dodatne potrebe.<ref name="Prescott">Prescott, W.H., 2011, The History of the Conquest of Peru, Digireads.com Publishing,
Reference uredi
- ^ a b "Francisco Pizarro". The Catholic Encyclopedia. Pristupljeno 11. 1. 2012.
- ^ "Pizarro". Euskalnet.net. Arhivirano s originala, 4. 6. 2011. Pristupljeno 20. 4. 2011.
- ^ a b Prescott, W.H., 2011, The History of the Conquest of Peru, Digireads.com Publishing, ISBN 9781420941142 Greška kod citiranja: Neispravna oznaka
<ref>; naziv "Prescott" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem - ^ Penn Warren, Robert. "Biography of Alonso de Ojeda". Chronicles of America. Robert Penn Warren. Pristupljeno 18. 1. 2017.
- ^ Andagoya, Pascual de (12. 8. 1865). "Narrative of the Proceedings of Pedrarias Davila (1865)". Wikisource.