Feromangan je predlegura načinjena od željeza, mangana i ugljika

Razvoj globalne proizvodnje feromangana, u zavisnosti od postupka

Proizvodnja feromangana počinje zagrijavanjem mješavine željeznih i manganovih oksida, zajedno sa ugljikom, obično u obliku uglja ili koksa. Topljenje se uglavnom vrši u posebnim električnim pećima (engl. submerged arc furnace), ali se može vršiti i u klasičnim visokim pećima. Oksidi prolaze kroz karbotermalnu redukciju u pećima, dajući feromangan. Udio mangana u feromanganu iznosi između 30 i 80%, a udio ugljika između 2 i 8%.

Feromangan se najvećim dijelom koristi kao dodatak legurama pri proizvodnji drugih legura željeza, a koristi se i kao sredstvo za dezoksidaciju i povratnu karbonizaciju istopljenog željeza.

Legure željeza i mangana sa manjim udjelom mangana su:

  • Čelično željezo (Mn 2-5 %, C 3,5-4 %)
  • Stakleno željezo (Mn 5-30 %, C 4,5-5 %)

Historija uredi

Inženjer Lambert von Pantz u Jesenicama u tadašnjoj Austro-Ugarskoj (danas Slovenija) uspio je 1872. godine dobiti feromangan u visokoj peći, sa značajno višim udjelom mangana nego što je to ranije bilo moguće (37% umjesto ranijih 12%). Za to je Koruška industrijska kompanija dobila brojna međunarodna priznanja, ukljujući i zlatnu medalju na Svjetskom sajmu u Beču 1873. te certifikat nagrade na Stogodišnjem sajmu u Pennsylvaniji 1876. godine.[1][2]

Reference uredi

  1. ^ Hočevar, Toussaint (1965). The structure of the Slovenian economy, 1848-1963. Studia Slovenica. str. 30.
  2. ^ Vilman, Vladimir (2004). "Von Pantzove gravitacijske žičnice na Slovenskem". Mednarodno posvetovanje Spravilo lesa z žičnicami za trajnostno gospodarjenje z gozdovi [International Symposium Cable Yarding Suitable for Sustainable Forest Management] (PDF). str. 9–33. Arhivirano s originala (PDF), 7. 4. 2014. Pristupljeno 18. 1. 2015.