Ejjub (arapski "أيوب")‎ je poslanik u Islamu. Bio je iz potomstva Ibrahima, također poslanika. Poznat je po svojoj strpljivosti prema bolesti i nevolji koja mu je data kao iskušenje. Kao poslanik, poslan je jednom narodu koji je živio u području Šama. U pravoslavlju se spominje pod imenom Jov, a kod katolika kao Job.

Život i iskušenje uredi

Ne zna se tačno porijeklo poslanika Ejjuba ali se pouzdano zna da je potomak Ibrahima.[1] O tome se u Kur'anu kaže:

I Mi mu poklonismo Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo - a Nuha smo još prije uputili - i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine
i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Ilijasa - svi oni su bili dobri
i Ismaila, i El-Jese'a i Junusa i Luta - i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali
i neke pretke njihove i potomke njihove i braću njihovu - njih smo odabrali i na pravi put im ukazali.

Kur'an, sura El-En'am, od 84. do 87. ajeta[2]

Kada je odrastao, Ejjub se oženio Rahmom koja je bila iz Jakubova potomstva.[3] Tokom vremena stekli su značajno bogastvo u području gdje su živjeli, u blizini današnjeg Damaska. Imao je i mnogo potomstva, sinova i kćeri. Allah ga je međutim stavio na iskušenje. Prvo je ostao bez skoro cijelog imetka da bi ubrzo poslije toga ostao i bez potomstva. Nakon nekog vremena, Ejjub se teško razbolio. Po tijelu su mu se pojavili gnojni prištevi usljed kojih se širio neugodan miris. Zbog takvog zadaha i stanja u kojem se našao, prijatelji su ga rijetko obilazili te je na kraju uz njega ostala samo njegova žena koja mu je napravila kolibu izvan naselja u kojoj su živjeli.

Nakon dugog perioda iskušenja, Allah, je uslišao molbe i smilovao se Ejjubu Naredio mu je da odmah ustane i potrči po Zemlji. Kada je to učinio, Allah, je dao da poteče izvor. Po naređenju Allaha, Ejjub se oprao vodom sa izvora čime je s tijela nestalo sve što mu je zadavalo toliku nevolju. Zatim mu je naređeno da na drugom mjestu udari po zemlji usljed čega je potekao novi izvor. Ponovo je po naredbi, ovog puta se napio vode s izvora čime je nestalo sve od bolesti što je imao u stomaku. Time se upotpunilo njegovo zdravlje kako izvana tako i iznutra.

Kur'an o Ejjubu uredi

I sjeti se roba našeg Ejjuba, kada je Gospodaru svom zavapio: Šejtan me pogodio nedaćama i patnjom. Udari nogom od Zemlju, evo hladne vode za kupanje i piće. Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darivali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji pameti imaju. I uzmi rukom svojom snop (slamčica) i njime udari (ženu svoju), samo zakletvu ne prekrši. Mi smo znali da je on izdržljiv, divan je rob on bio i mnogo se kajao. Mi smo znali daje on izdržljiv, divan je rob on bio i mnogo se kajao.

Kur'an, Sura Sad, 41. - 44. ajet

I Ejubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: Mene je nevolja snašla, A Ti si od milostivih najmilostiviji, odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, porodicu njegovu i uz njih još toliko, i da bude pouka onima koji su Nama pokorni.

Kur'an, sura El-Enbija, 83. i 84. ajet[4]

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Kazivanja o Ejjubu a.s. Pristupljeno 10. 9. 2016.
  2. ^ http://www.ummet.at/html/multimedia/tefsir/006.pdf Ibn Kesir: Tefsir sure El-En'am
  3. ^ Ejjub, a.s., – strpljivi i onaj koji se mnogo kajao Arhivirano 5. 3. 2016. na Wayback Machine Pristupljeno 31. 10. 2015.
  4. ^ Tefsir Ibn Kesira – Sura El-Enbija Pristupljeno 31. 10. 2015.