Ehli-Bejt

porodica poslanika Muhammeda

Ehli-Bejt ili Ehlul-Bejt (ar. أَهْل ٱلْبَيْت‎ [Ahl al-Bayt] – doslovno ”ljudi kuće”) je izraz za užu porodicu poslanika Muhammeda koji obuhvata njegovu kćerku Fatimu, njegovog rođaka i zeta Aliju, te njihova dva sina Hasana i Husejna. Termin je proširen u sunitskom islamu na sve potomke plemena Benu Hašim (Muhammedovog plemena) pa čak i na sve muslimane.[1][2] Oni zauzimaju centralno mjesto u šiitskom islamu, dok su i kod sunita veoma cijenjeni.

Šiiti su, kao jedna od pet pravovjernih islamskih vjersko-pravnih škola, izgradili svoje doktrine na Kur'anu i sunnetu, ali smatraju ehli-bejt za najvjerodostojne prenosioce Muhammedovih riječi i djela, dok su kod sunita prenosioci tradicije prvenstveno Muhammedovi drugovi ili ashabi. Kod šiita se članovi ehli-bejta smatraju za bezgriješne (al-ma‘sum). Šiiti vjeruju da je Alija imao posredničku ulogu između čovjeka i Boga koju je naslijedio Husejn i neki potomci iz kasnijih generacija. Stoga, za šiije, pojam ehli-bejt ima posebno značenje.

Dok svi muslimani poštuju Ehli-Bejt,[3][4] šiitski muslimani su ti koji najviše cijene ehli-bejt, smatrajući ih zakonitim vođama muslimanske zajednice nakon Muhameda. Šiiti dvanaestinci također vjeruju u otkupiteljsku moć boli i mučeništva koje su pretrpjeli članovi Ehli-Bejt, posebno Husejn.[2][3]

Ajeti iz Kurana o ehli-bejtu uredi

Kur’an spominje ehli-bejt u nekoliko navrata: ”...Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti” (33:33). Neki sunitski komentatori smatraju da se izraz ehli-bejt ovdje odnosi na Muhammedove supruge, ali iz gramatičke analize arapskog teksta slijedi da se glagol ”očistiti” (yutahhirakum) odnosi na grupu muškaraca i žena. Kasnije su Muhammedovi hadisi dodali preciznija objašnjenja i objasnili da se ajet odnosi samo na pet gore navedenih osoba.

Jedan drugi ajet nalaže vjernicima ljubav prema ehli-bejtu: ”...Reci (ljudima, o Muhammede): ’Ne tražim za ovo (prenošenje Objave) nikakvu drugu nagradu od vas, osim pažnje rodbinske (ljubavi prema mojoj bliskoj rodbini).’ A umnogostručićemo nagradu onome ko učini dobro djelo...” (42:23).

Jedan ajet nalaže muslimanima da spominju ehli-bejt pri svakoj molitvi: ”Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (33:56). U svom djelu Tefsir el-Kebir, Fahruddin Razi je komentarišući gornji ajet prenio sljedeći citat od Božijeg Poslanika, kojega su neki njegovi drugovi pitali kako da ga blagosiljaju: ”Recite: O Allahu, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu onako kako Si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu; pošalji milost na Muhammeda i Muhammedovu porodicu kako Si poslao milost na Ibrahima i Ibrahimovu porodicu, Ti si Hvaljen i Slavljen!” Tu dovu ili molitvu muslimani ponavljaju na posljednjem sjedenju pri svakoj molitvi.

Naredni ajet daje ehli-bejtu status zaštitnika muslimana: ”Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju dok se pregibaju (u namazu). Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike – pa, Allahova strana će svakako pobijediti” (5:55-56). U svom komentaru ’El-Keššaf’, Zamahšeri veli: ”Ovaj ajet je objavljen zbog Alija kada ga je prosjak zamolio (za zekat) dok je bio na pregibu u namazu, pa mu je on dao svoj prsten (dok je bio u istom položaju). U knjizi Esbabu-n-nuzul, Vahidi citira od Kelbija sličan hadis: ”Posljednji dio ovog ajeta je u čast Alija ibn Ebi Taliba (neka mu se Allah smiluje) jer je on dao prsten prosjaku dok je bio u pregibu u namazu.”

Ostali ajeti posvećeni ehli-bejtu: 13:7, 32:18, 11:17, 66:4, 69:12, 19:96, 98:7, 9:19.

Muhammedovi hadisi o ehli-bejtu uredi

Muhammed je rekao u jednom hadisu, ”Došao mi je poziv (od Allaha) i blizu je trenutak da mu odgovorim (tj. da umrem). Ostavljam među vama dvije dragocjenosti: Knjigu Svemogućeg Allaha i moje potomstvo; Allahova Knjiga je (kao) uže koje se proteže od nebesa do zemlje, a moje potomstvo je Ehlul Bejt. Milostivi me je obavijestio da se to dvoje neće razdvajati sve dok mi ne dođu kod Izvora (tj. Kevsera u džennetu). Upozoravam vas da ih ne ostavljate.” [5] (Tirmizi, Sahih Menakib Ehlul Bejt, II, 380, Hakim, Mustedrek el-sahihejn, III, 109; Ahmed ibn Hanbel, Musned, III, 17; Taberani, El-Mu‘džem el-Kebir, I, 129; Muhibbuddin Tabari, Daha’ir, str. 16.)

Muhammed je jednom prilikom rekao svojoj kćerki Fatimi da pozove Alija, Hasana i Husejna. Kada su došli, on ih je prekrio ogrtačem i polažući ruku na njih rekao: ”O Bože! Oni su rod Muhammedov, pa obaspi Svojim blagoslovima i zaslugama Muhammedovu porodicu, kao što si obasuo blagoslovima Ibrahima i njegovu porodicu, Ti si Hvaljen i Slavljen.” Sujuti u svom poznatom tefsiru Dur el-Mensur citira hadis od Taberanija koji prenosi od Muhammedove supruge Umm Seleme da je ona podigla ogrtač da bi im se pridružila, ali ga je Poslanik uzeo iz njene ruke i rekao: ”[T]i si [također] na istini.” (Tirmizi, Menakib Ehlul-Bejt, II, 308: Ovaj hadis prenose i Buhari i Muslim, ali ga citiraju od Aiše).

Još jedan hadis spominje ehli-bejt kao vodiče islama: ”Primjer mog Ehlul Bejta među vama je kao (primjer) Nuhove lađe; ko god se u nju ukrcao, spasio se, a ko god je zaostao, utopio se.” Ebu Naim, Huljetu-l-evlija, IV, 306; Firuzabadi, Fada’ilu-l-hamsa mine-s-sihahi-s-sitta, II, 64; Ibn Bezzaz, Medžma’uz-Zeva’id, IX, 63; Taberani, El-Mu’džem el-Kebir, I, 125; Muhibbuddin Tabari, Ed-daha’ir, str. 20; Hakim, El-Mustedrek, II, 343; Muttaki El-Hindi, Kenzu-l-‘ummal, VI, 216.

Dvanaest imama poteklih iz ehli-bejta uredi

Ehli-bejt dakle predstavlja vodiče čiji je zadatak da očuvaju autentično islamsko učenje. Potomci Alije, Hasana i Huseina, sve do dvanaestog, smatraju se kod duodecimalnih šiita za dvanaest imama ili vjerskih predvodnika i tumača islama. Prema šiitskom komentatoru Tabarsiju, oni su objašnjavali Kuran Kur’anom, tj. tumačenje jednih ajeta drugim ajetima, te uz pomoć autentičnih hadisa i Muhammedovog sunneta (Medžme‘u-l-bejan fi tefsiri-l-Kur’an, predgovor, str. 13).

1. Alija ibn Ebu-Talib, Muhammedov rođak i zet, rođen u Meki trideset godina nakon Godine Slona (‘Amu-l-fil) a ubijen 21. ramazana 40. godine poslije hidžre u Kufi (Irak). Njegov mauzolej u iračkom gradu Nedžefu danas je centar hodočašća. Autor je djela Staza rječitosti (ar. nehdžu-l-belaga) koju je na naš jezik preveo Rusmir Mahmutćehajić.

2. Hasan ibn Ali, rođen u Medini 3. godine po hidžri, natjeran je da abdicira i preda hilafet Mu‘aviji 40. godine po hidžri, a otrovan deset godina kasnije po naređenju Mu‘avije ibn Ebi Sufjana.

3. Husejn ibn Ali, rođen u Medini 4. godine po hidžri, i tragično poginuo zajedno sa malim brojem svojih sljedbenika kod Kerbele (Irak), 10. muharrema 61. godine po hidžri. Ubila ih je vojska Jezida ibn Mu‘avije. Njegov mauzolej u Kerbeli je poznato mjesto hodočašća.

4. Ali ibn Husejn, poznat pod nadimkom Zejnu-l-‘Abidin (ukras Božijih robova), rođen je u Medini 38. a otrovan 95. godine po hidžri, po naredbi omajadskog halife Velida. On je autor zbirke molitvi pod naslovom Sahifa sedžadija koja se ponekad naziva ’psalmima Poslanikove porodice’. I ovo djelo je na naš jezik preveo Rusmir Mahmutćehajić.

5. Muhammed ibn Ali, poznat pod nadimkom El-Bakiru-l-‘ulum (onaj koji rasijeca znanje), rođen je u Medini 57. a otrovan 114. godine po hidžri, po naredbi emevijskog halife Hišama ibn Abdul-Melika.

6. Dža'fer ibn Muhammed, poznat pod nadimkom Es-Sidik (Istinit), rođen je u Medini 83. godine po Hidžri, a otrovao ga je u šezdeset i trećoj godini života abasidski uzurpator Ebu Dža‘fer el-Mensur. On je osnivač šiitske vjersko-pravne škole koja se po njemu naziva džaferijski mezheb.

7. Musa ibn Dža'fer, poznat pod nadimkom El-Kazim (onaj koji suzdržava ljutnju), rođen je 128. godine po hidžri u Abvi blizu Medine, a otrovao ga je Harun er-Rašid 183. godine po hidžri. Sahranjen je u bagdadskom svetilištu El-Kazimijji koje je postalo centar hodočašća.

8. Ali ibn Musa, poznat pod nadimkom Er-Rida (onaj koji je zadovoljan Allahovom voljom), rođen je 148. godine po hidžri, a otrovao ga je 203. godine po hidžri halifa Ma‘mun, u Tusu, Horasan. Danas se taj grad zove Mešhedu-r-Rida (mjesto mučeništva imama Rida ili Reze).

9. Muhammed ibn Ali, poznat kao El-Dževad (Plemenit), rođen je 195. godine, a 220. godine po hidžri ga je otrovao halifa Mu’tasim, u dvadeset i petoj godini života. Sahranjen je u iračkom mauzoleju El-Kazimijja, pored Muse el-Kazima.

10. Ali ibn Muhammed, poznat kao El-Hadi (Vodič), rođen je u Medini 212. godine, a otrovao ga je 254. godine po hidžri halifa el-Mutevekkil u Samari (Irak), gdje mu je i danas mauzolej.

11. Hasan ibn Ali, poznat kao El-Askeri, rođen je u Medini 232. godine, a ubijen 260. godine po hidžri, u Samari.

12. Muhammed ibn el-Hasan, poznat kao El-Mahdi (Ispravno vođen), rođen je u Samari 255. godine po hidžri. Šiiti vjeruju da je Mahdi još živ i da je skriven, te da će se vratiti prije smaka svijeta i ispuniti zemlju vrlinom i pravdom, pošto će do tada biti prepuna nasilja i tiranije. Pojaviće se u jerusalimskoj džamiji El-Aksa, za vrijeme molitve Mesiha Isaa, sina Meryemina koji će se također u tim vremenima ponovo vratiti na ovaj svijet. Takvo vjerovanje dijele i svi oni suniti koji žive u zemljama koje su nekada bile pod šiitskim dinastijama, kao što su Egipat i zemlje Magreba.

Potomci ovih dvanaest imama se nazivaju šerifi ili sejjidi, koji imaju poseban položaj u islamskom društvu. Danas ih ima više desetina hiljada. U nekim državama, kao što je Egipat, vodi se i njihov registar, a od njih potiču kraljevske dinastije koje danas vladaju Marokom i Jordanom.

Reference uredi

  1. ^ Brunner 2014.
  2. ^ a b Campo 2009.
  3. ^ a b Campo 2004.
  4. ^ Mavani 2013, str. 41.
  5. ^ Momen 1985, str. 16.

Dodatna literatura uredi

Također pogledajte uredi