Drugi pretkutnjak (gornja vilica)

Drugi desni gornji pretkutnjak (lat. dens praemolaris secundus superior dex.) zauzima peto mesto u gornjem desnom dentalnom luku i nalazi se između prvog pretkutnjaka i prvog kutnjaka. Ovaj zub obrazuje okluzalnu jedinicu sa donjim drugim pretkutnjakom i prvim molarom. Oblikom i funkcijom je sličan prvom gornjem premolaru, ali za razliku od njega ima neznatno manju i zaobljeniju krunu, pravilan znak ugla i luka, samo jedan korijen i obično nema mezijalni konkavitet i marginalne fisure. Na osnovu ovih atributa tipa gornjih premolara, moguće je razlikovati ova dva zuba. U mastikaciji drugi pretkutnjak učestvuje u kidanju i mljevenju hrane, a značajan je i sa stanovišta estetike i fonetike.

Zubi čovjeka
Drugi pretkutnjak (gornja vilica)
Drugi pretkutnjak (gornja vilica)
Drugi predkutnjak (gornja vilica)
Zubi gornje vilice
Zubi donje vilice

U gornjoj vilici postoje dva druga premolara, koja se obilježavaju na sljedeći način:

  • stalni gornji desni drugi pretkutnjak – 15;
  • stalni gornji lijevi drugi pretkutnjak – 25.

Kruna zuba uredi

Kruna ovog zuba ima oblik valjka i uža je u mezio-distalnom pravcu, nego u vestibulo-oralnom. Kao i prvi pretkutnjak ima griznu površinu sa kvržično-grebenskim i fisurnim kompleksom. Kruna se opisuje iz pet aspekata: bukalnog, palatinalnog, dva proksimalna i okluzalnog.

Bukalni aspekt uredi

Bukalna površina je petougaonog oblika i u cjelini je konveksna. Maksimum konveksiteta se nalazi u srednjoj i cervikalnoj trećini, a u mezio-distalnom pravcu je varijabilan. Naime, na bukalnoj površini nalazi se dobro izražen bukalni kvržični greben, koji polazi od vrha kvržice i gubi se u ispupčenju cervikalne trećine. To je zapravo dobro izražen srednji lobus ove strane. Vrh kvržice je obično nagnut mezijalno (pravilan znak ugla i luka), ali može pokazivati i odstupanja. Stoga je i maksimum konveksiteta i pravac pružanja grebena varijabilan. Greben dijeli bukalnu površinu na dvije nejednake razvojne depresije: mezijalnu i distalnu. Slično labijalnoj površini prednjih zuba, i ovde su prisutne preklopne linije u cervikalnoj trećini i one prate oblik caklinsko-cementnog spoja. Cervikalna linija je konveksna u apikalnom smeru, ali je njen konveksitet manji u odnosu na prednje zube.

Bukalna površina okluzalno prelazi u griznu površinu, tačnije bukalnu kvržicu i formira bukookluzalni greben. Greben je vrhom kvržice podijeljen na mezijalni i distalni dio i distoookluzalni kvržični greben je obično duži i ravniji.

Mezijalna ivica bukalne površine se spaja sa mezijalnim kvržičnim grebenom i obrazuje meziookluzalni ugao. Mezijalni profil je konveksan u okluzalnoj i srednjoj, a konkavan u cervikalnoj trećini krune. Distalni profil je sličan mezijalnom, ali se visina konture nalazi na spoju srednje i okluzalne trećine.

Okluzalni profil površine je sličan kao kod očnjaka i na njemu dominira vrh bukalne kvržice. Iz ovog aspekta ne vidi se palatinalna kvržica, jer je palatinalna površina u cijelosti manja od bukalne.

Palatinalni aspekt uredi

Palatinalna površina podsjeća na bukalnu, ali je zaobljenija, uža i kraća od nje. Također je konveksna i maksimum konveksiteta se nalazi na spoju okluzalne i srednje trećine. Bikuspalna (transverzalna) simetrala povezuje vrhove bukalne i oralne kvržice i dijeli ovu površinu na dvije simetrične polovine. Za razliku od bukalne površine, ovde nisu prisutne razvojne depresije i preklopne linije. Na prelazu palatinalne u lingvalnu površinu nalazi se oralna kvržica, koja je neznatno niža od bukalne i lokalizovana je na sredini krune ili nešto mezijalnije.

Prelaz palatinalne u proksimalne površine je zaobljen, a proksimalni profili su konveksni. Okluzalni profil je sličan kao kod bukalne površine.

Proksimalni aspekt uredi

Proksimalne površine su oblika pravougaonika, sa većim buko-palatinalnim promijerom. Mezijalna površina je nešto šira, duža i ravnija od distalne. Međutim, u zavisnosti od karaktera znaka luka, ovi odnosi se mijenjaju. Kao i kod prednjih zuba, ove površine konverguju oralno i ka vratu zuba.

Bukalni profil proksimalnih površina je konveksan, sa visinom konture u cervikalnoj trećini, a oralni je također u cijelosti ispupčen i maksimum konveksiteta se nalazi u srednjoj trećini krune. Na okluzalnom profilu jasno se uočavaju bukalna i palatinalna kvržica, koje su skoro podjednake visine. Od vrhova kvržica ka centralnoj fisuri polaze triangularni grebenovi i spajaju se pod uglom od 45º. Proksimalne granice unutrašnjeg okluzalnog polja grade mezijalni i distalni marginalni greben. Od vrha kvržica u mezio-distalnom pravcu polaze mezijalni i distalni kvržični greben i oni se spajaju sa ivičnim, gradeći pri tome odgovarajuće uglove.

Cervikalna linija je iregularno konveksna u okluzalnom smeru.

Okluzalni aspekt uredi

Grizna površina ima sličan raspored kvržica i fisura kao kod prvog pretkutnjaka.

Spoljašnje okluzalno polje uredi

Kontura spoljašnjeg okluzalnog polja je ovalna, mezijalni i distalni uglovi su jače zaobljeni, a proksimalni profili su skoro paralelni. Takođe, bukalni kvržični grebeni i lobusi su slabije izraženi.

Unutrašnje okluzalno polje uredi

Unutrašnje okluzalno polje ima oblik trapezoida. Njegovu granicu čini tzv. diobena linija u čiji sastav ulaze mezijalni i distalni kvržični grebenovi i slobodne ivice marginalnih grebenova. Najkarakterističnije obilježje grizne površine su kvržično-grebenski i fisurni kompleks.

Od vrha bukalne kvržice polaze četiri grebena: bukalni (koji se pruža u spoljašnje okluzalno polje, prema bukalnoj površini), palatinalni ili oralni (koji se pruža ka centralnoj brazdi, a naziva se i triangularni) i mezijalni i distalni kvržični greben (koji se pružaju ka odgovarajućim marginalnim grebenovima). Bukalna kvržica ima i četiri kose površine: meziobukalna, distobukalna, meziolingvalna i distolingvalna. Posljednje dvije su tzv. funkcionalne kosine.

Na palatinalnoj kvržici također se nalaze slični detalji kao na bukalnoj, a nazivi su im u skladu sa njihovim pravcem pružanja. Ove kvržice su skoro podjednake visine.

Proksimalni grebenovi čine bočne granice unutrašnjeg okluzalnog polja.

Glavni dio fisurnog kompleksa čini centralna razvojna brazda (lat. fissura centralis) koja se pruža mezio-distalno i razdvaja triangularne grebene kvržica i proksimalno se uliva u triangularne jame. U dubini svake jame nalazi se jamica (lat. fossula mesialis et distalis) iz koje izviru bukalna i lingvalna brazda i pružaju se ka temenima odgovarajućih uglova. Za razliku od prvog premolara, centralna fisura ovog zuba je kraća i ima nepravilniji oblik i pravac pružanja, a također je često odsutna meziomarginalna brazda.


Vrat zuba uredi

Vrat zuba (lat. collum dentis) se nalazi u predijelu caklinsko-cementnog spoja i ima istu konturu kao i kod prednjih zuba. U ovom predijelu nalazi se cervikalna linija, koja je konveksna na sve četiri površine krune.


Korijen zuba uredi

Korijen gornjeg drugog pretkutnjaka je jednokrak i kupastog je oblika. U cijelosti je nagnut distalno (pravilan znak korijena), a ponekad i oralno. Na presijeku je ovalnog oblika sa većim buko-oralnim promijerom. Duž mezijalne i distalne strane korijena pružaju se jasno izražene uzdužne brazde.

Dimenzije uredi

Drugi gornji pretkutnjak
Mezio-distalna širina Vestibulo-oralna širina Visina krune Dužina korijena Ukupna dužina zuba
7,0 mm 9,0 mm 8,5 mm 14,0 mm 22,5 mm


Razvoj zuba uredi

Početak kalcifikacije Kompletno formirana kruna Nicanje (erupcija)) Završen rast korijena
2 - 21/4 godine 6 - 7 godina 11 - 12 godina 12 - 14 godina


Varijacije uredi

Gornji drugi premolar pokazuje širok opseg varijacija, koje se odnose na

  • oblik kvržica,
  • pojavu dopunskog grebena,
  • izgled marginalnog grebena,
  • pojavu iregularnog fisurnog kompleksa,
  • izgled krune sa bukalnog aspekta,
  • oblik, veličinu i broj korjenova i dr.