Wikipedia

Draško Stanivuković

bosanskohercegovački političar

Draško Stanivuković (rođen 21. maja 1993) bosanskohercegovački i srpski političar, bivši odbornik u Skupštini Grada Banja Luka i aktualni je gradonačelnik tog grada. Član je Partije demokratskog progresa (PDP).

Draško Stanivuković
Gradonačelnik Banje Luke
Vrijeme na vlasti
24. decembar 2020 –
PrethodnikIgor Radojičić
Poslanik Narodne skupštine Republike Srpske
Vrijeme na vlasti
19. novembar 2018 – 24. decembar 2020.
Odbornik u Skupštini Grada Banja Luka
Vrijeme na vlasti
2016–2018.
Rođenje
Draško Stanivuković

(1993-05-21) 21. maj 1993 (30 godina)
EtnicitetSrbin
Politička strankaPartija demokratskog progresa
Vjerapravoslavlje

Privatni život uredi

Stanivuković je rođen 21. maja 1993. u Banjoj Luci.[1] Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu. Student je Ekonomskog fakulteta na Univerzitetu u Banjoj Luci, a politikom se bavi od svoje 18. godine.[2]

Godine 2014. osnovao je Udruženje građana "Budi drugačiji" čiji je cilj motivirati mlade i pomagati im kroz različite aktivnosti. Dosad je organizirao nekoliko protestnih šetnji i okupljana kako bi ukazao na probleme s kojima se suočavaju građani Banje Luke i cijele Bosne i Hercegovine.[3]

Politička karijera uredi

Od 2016. do 2018. bio je odbornik u Skupštini Grada Banje Luke. Najmlađi je izabrani poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Na općim izborima 2018. godine dobio je najveći broj glasova od svih poslaničkih kandidata pojedinačno.

Stanivuković je oštro kritizirao Vladu Republike Srpske, Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), te njenog predsjednika i srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Milorada Dodika, zbog korupcije. U jednom od brojnih videozapisa koje objavljuje na svojoj stranici na Facebooku, Stanivuković rukama kida asfalt kako bi ukazao na kvalitetu radova, te kršenje pravila prema kojim bi debljina asfalta trebala biti 8, a ne 2 cm.[1]

Tokom prve sjednice Skupštine Grada Banje Luke, izjavio je da se odriče plaće odbornika u iznosu od 1000 konvertibilnih maraka mjesečno, te da će ta sredstva dijeliti svakog mjeseca onima kojima je taj novac potreban. Tokom svog mandata susreo se sa bivšim ambasadorom Ujedinjenog Kraljevstva, Edwardom Fergusonom, austrijskim kancelarom Sebastianom Kurzom, te drugim visokim dužnosnicima. U martu 2017. prisustvovao je godišnjem kongresu Evropske narodne stranke na Malti.[3] Odrekao se plaće i kao poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske.[4]

Uhapšen je 25. decembra 2018. tokom protesta "Pravda za Davida" koju je organizirala neformalna grupa građana, zahtijevajući da vlast riješi slučaj ubistva 21-godišnjeg studenta Davida Dragičevića. Tada su on, Davor Dragičević (Davidov otac) i Željko Dabić optuženi za krivično djelo pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog poretka Republike Srpske.[1] Stanivuković tvrdi da ga je tokom hapšenja policija Republike Srpske "udarala po genitalijama".[5]

U decembru 2019. Stanivukovića je u lice udario ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač nakon svađe tokom zasjedanja Narodne skupštine.[6] Dan nakon toga, Stanivuković je izjavio da mu je Milorad Dodik, srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, prijetio i vrijeđao majku, objavivši na Twitteru video kao dokaz.[7]

U februaru 2020. na društvenim mrežama procurila je fotografija Draška Stanivukovića kako drži četničku zastavu, što je izazvalo nerazumijevanje u bošnjačkoj i hrvatskoj javnosti u kojoj je Stanivuković uživao podršku.[8] Nedugo zatim, u intervjuu za Face TV, Stanivuković je izjavio da je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju politički sud. U intervjuu se govorilo i o crnogorskom jeziku i Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi koje je Stanivuković osporio, te je Srbiju nazvao vlastitom zemljom i pritom rekao da je prirodno da je voli.[9] U jednom dnevnim novinama su ga prozvali "srpskim nacionalistom" i "negatorom genocida u Srebrenici".[10]

U maju 2020. snimio je farmu Igora Dodika, sina Milorada Dodika, te u videu objasnio da je tim činom želio pokazati da se porodica Dodik obogatila na račun drugih ljudi i da je pokazao samo dio njihovog bogatstva. Također u maju iste godine, Stanivuković je Okružnom javnom tužilaštvu u Banjoj Luci podnio prijavu protiv člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednika SNSD-a, Milorada Dodika i ministra untrašnjih poslova, Dragana Lukača, zbog neovlaštenog prisluškivanja.[11] Priložio je audiozapis kao dokaz u kojem je Dodik rekao da prisluškuje opoziciju. Stanivuković je podnio i prijavu protiv premijera Republike Srpske Radovana Viškovića i ministra zdravlja Alena Šeranića, u slučaju nabavke mobilne bolnice tokom pandemije koronavirusa.[12]

Dana 5. jula 2020. objavljeno je da će se Stanivuković kandidirati za gradonačelnika Banje Luke na lokalnim izborima 2020. ispred Partije demokratskog progresa(PDP) i Srpske demokratske stranke (SDS).[13] Predsjednik SDS-a, Mirko Šarović, izjavio je da je "Draško kandidat koji zna šta gradu treba, te da ima viziju evropske Banje Luke koju Republika Srpska zaslužuje."[14]

Stanivuković je priveden 29. augusta 2020. u Nikšiću, u Crnoj Gori, nakon učestvovanju u protuvladinom vjerskom protestu s crnogorskim političarom Vladislavom Dajkovićem. Ubrzo nakon toga pušten je i deportovan iz Crne Gore. Zabranjen mu je ulaz u tu državu na godinu dana.[15]

Partija demokratskog progresa objavila je 1. novembra 2020. da je u banjalučkom naselju Kumsale muškarac s uperenim pištoljem prišao Stanivukovićevom automobilu. No, Stanivuković u tom trenutku nije bio u vozilu. Napadača su prijavili policiji, a isti je identificiran, zadržan i kazneno gonjen.[16]

Dana 15. novembra 2020. na lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini 2020, proglasio je izbornu pobjedu. Najmlađi je izabrani gradonačelnik u historiji tog grada.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ a b c "Draško Stanivuković - Najmlađi „državni neprijatelj" sa najviše glasova". BBC News na srpskom (jezik: srpski). Pristupljeno 5. 12. 2020.
  2. ^ "Драшко Станивуковић". ПДП (jezik: srpski). 30. 7. 2018. Arhivirano s originala, 26. 6. 2020. Pristupljeno 5. 12. 2020.
  3. ^ a b "Draško Stanivuković Biografija". Biografija.org (jezik: srpski). 13. 10. 2018. Pristupljeno 5. 12. 2020.
  4. ^ N.N (12. 10. 2018). "Stanivuković se odriče poslaničke plate". Nezavisne novine (jezik: srpski). Pristupljeno 5. 12. 2020.
  5. ^ STANIVUKOVIĆ: Tukli su me po genitalijama. Samo sam se branio, pristupljeno 5. 12. 2020
  6. ^ "Ministar Dragan Lukač udario Draška Stanivukovića na sjednici NSRS-a". Al Jazeera Balkans. 23. 12. 2019. Pristupljeno 5. 12. 2020.
  7. ^ FoNet, Piše: (24. 12. 2019). "Draško Stanivuković objavio snimak verbalnog sukoba s Dodikom (VIDEO)". Dnevni list Danas (jezik: srpski). Pristupljeno 5. 12. 2020.CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
  8. ^ PORTAL, Oslobođenje. "Stanivuković se uslikao s četničkom zastavom". www.oslobodjenje.ba. Pristupljeno 5. 12. 2020.
  9. ^ PORTAL, Oslobođenje. "(VIDEO) Stanivuković: U Srebrenici i Jasenovcu bio veliki zločin. Nisam za otcjepljenje". www.oslobodjenje.ba. Pristupljeno 5. 12. 2020.
  10. ^ "Draško Stanivuković: Od „zamalo heroja" do negatora genocida". Avaz.ba. Pristupljeno 5. 12. 2020.
  11. ^ FoNet, Piše: (25. 5. 2020). "Dodiku prijava za prisluškivanje". Dnevni list Danas (jezik: srpski). Pristupljeno 5. 12. 2020.CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
  12. ^ "Stanivuković otkrio javnosti dio bogatstva Dodikovih (VIDEO)". Radio Televizija BN. Pristupljeno 5. 12. 2020.
  13. ^ "Draško Stanivuković kandidat za gradonačelnika Banje Luke". Al Jazeera Balkans. 5. 7. 2020. Pristupljeno 5. 12. 2020.
  14. ^ Srna (22. 7. 2020). "Stanivuković zajednički kandidat PDP-a i SDS-a za gradonačelnika Banjaluke". Nezavisne novine (jezik: srpski). Pristupljeno 5. 12. 2020.
  15. ^ "Stanivuković mora napustiti Crnu Goru: Dobio zabranu ulaska godinu dana VIDEO". MONDOBA (jezik: engleski). Pristupljeno 5. 12. 2020.
  16. ^ Radiosarajevo.ba. "Prišao s uperenim pištoljem automobilu Draška Stanivukovića". Radio Sarajevo. Pristupljeno 5. 12. 2020.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Draško_Stanivuković&oldid=3574978"