Dan nezavisnosti Sjeverne Makedonije
Dan nezavisnosti (makedonski: Ден на независноста) jeste državni praznik koji se u Sjevernoj Makedoniji obilježava 8. septembra. Praznik se u narodu naziva i 8. septembar. Praznik obilježava suverenitet, nezavisnost i autonomiju Sjeverne Makedonije i makedonskog naroda.[2]
| Dan nezavisnosti | |
|---|---|
 Dio proglašenja nezavisnosti Sjeverne Makedonije. | |
| Službeni naziv | Dan nezavisnosti Sjeverne Makedonije |
| Nadimak | 8. septembar |
| Praznik u | Sjevernoj Makedoniji |
| Vrsta | Nacionalni praznik |
| Značenje | Obilježava dan kada su građani Sjeverne Makedonije glasali na referendumu za nezavisnost 1991. |
| Datum | 8. septembar |
| Trajanje | Svake godine |
| Proslave | Nacionalno okupljanje, koncerti, sportska događanja, proslave u makedonskim ambasadama širom svijeta[1] |
| Običaji | Odlazak na piknik |
Historija uredi
Referendum u Makedoniji održan je uoči raspada SFRJ 8. septembra 1991. Na osnovu plebiscita iz decembra 1990. godine u kojem je slovenski narod većinski odlučio da izgradi suverenu i nezavisnu državu, Slovenija je 24. juna sljedeće godine proglasila nezavisnost. Odmah nakon toga došlo je do oružanih sukoba između JNA i slovenske teritorijalne odbrane, te počinje Desetodnevni rat. Vojni sukob završen je nakon samo deset dana potpisivanjem Brionske deklaracije i povlačenjem jedinica JNA iz Slovenije u Srbiju i Bosnu i Hercegovinu.
Istog dana, zajedno sa Slovenijom, na osnovu odluke Sabora, Hrvatska je proglasila nezavisnost. Dana 6. maja počeo je nered, a zatim dolaze do pucnjave u i oko Pomorske baze "Lora" u Splitu. Prva žrtva nereda bio je vojnik Sašo Geškovski iz Kavadaraca , koji je tu bio na straži.
Događaji u Splitu bili su početak čestih incidenata i oružanih sukoba između snaga Jugoslovenske narodne armije i Hrvatske narodne garde, koji su potom dobili zamah, proširili se i prerasli u otvoreni oružani sukob, nazvan Domovinski rat.
To je stvorilo haotičnu situaciju i u Bosni i Hercegovini proglašenjem Srpskih autonomnih oblasti u Istočnoj/Staroj Hercegovini (SAO Hercegovina), područja Romanije-Birač (SAO Romanija), Bosanske krajine (SAO Bosanska krajina) i Sjeveroistočne Bosne (SAO Semberija) koje su došle u direktnu nadležnost srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, odnosno rukovodstva tada Savezne Republike Jugoslavije.
Kako bi mirno riješila krizu, Evropska unija usvojila je Deklaraciju o Jugoslaviji 27. augusta. Potpisana su i dva dokumenta - sporazum o prekidu vatre, jedan od mnogih neuspješnih, koji će slijediti Memorandum o proširenju aktivnosti posmatranja EU u Jugoslaviji, koji je operacionalizirao Deklaraciju.
Deklaraciju je potpisao tadašnji predsjednik SFRJ Stjepan Mesić , u ime Saveznog izvršnog vijeća Ante Marković , kao i predsjednici svih šest republika. U ime EU, Deklaraciju je potpisao Hans van den Broek , predsjednik Vijeća ministara i šef diplomatije Nizozemske, koji je tada predsjedavao Unijom. Deklaracija je garantovala nepovredivost vanjskih i unutrašnjih granica, pravo naroda da izjave svoj suverenitet, uskraćivanje upotrebe sile kao politike postignuća, a na drugi način predviđa rigorozne sankcije.
EU je domaćin mirovne konferencije o Jugoslaviji 7. septembra u Haagu, kao najnoviji pokušaj sprečavanja građanskog rata koji se nadvio nad razvojem jugoslavenske krize.
Prepoznavši situaciju u Jugoslaviji, prvi višestranački makedonski parlament usvojio je Deklaraciju o nezavisnosti 25. januara 1991. Uslijedila je odluka o raspisivanju referenduma 8. septembra 1991. godine.
Referendum uredi
8. septembra 1991. godine, ogromna većina – 95% građana koji su izašli na referendum, pozitivno je odgovorila na referendumsko pitanje:
Jeste li za nezavisnu Makedoniju s pravom ulaska u buduću uniju suverenih država Jugoslavije?
Prema službenim podacima, od 1.495.626 birača na glasanje je izašlo 1.132.981 građanina s pravom glasa ili 71,85%, a od ukupnog broja građana koji su glasali na Referendumu 1.079.308 građana ili 95,09% (tj. 72,16% ukupan broj građana sa pravom glasa). Rezultati govore sami za sebe o uspjehu referenduma. U službenom izvještaju Komisije za sprovođenje referenduma navodi se da nije podnijeta niti jedna žalba niti žalba na način na koji je sproveden zbog nepravilnosti ili kršenja odredbi Zakona o republičkom referendumu. Komisija je zabilježila masu građana s pravom glasa u Makedoniji koji su glasali "za" nezavisnu i suverenu Makedoniju.
Referendumu je prethodila Deklaracija o nezavisnosti, koju je usvojio prvi višestranački makedonski parlament 25. januara 1991.
Reakcije uredi
Domaći uredi
Makedonci su rezultate prihvatili s velikim optimizmom i euforijom. Visoki zvaničnici su također vrlo optimistični.
| “ | ... Prije svega, referendum zahtijeva potvrdan pristup vjekovnoj borbi makedonskog naroda, koja je nekad bila riješena oružjem i krvlju. Danas, oslobođeni naše kulturne emancipacije, nacionalne svijesti, mi se prije svega odlučujemo za neovisnu i suverenu državu, a zatim ćemo pristupiti svojim pravnim legitimitetom, oslobođeni bilo kakve podaničke filozofije i inferiornosti i u pregovorima sa strankama, koje su šest republika u Jugoslaviji i na drugi način, dao nam je pravo da kažemo da svoj suverenitet i svoju nezavisnost vidimo samo kao motivirajuću motivaciju, inspiraciju i pravni legitimitet za ulazak u savez sa suverenim državama. Otuda i naša ideja i želimo da na tim principima i ovoj viziji izgradimo novu zajednicu jugoslovenskih suverenih država. Ali ako se to ne dogodi... | ” |
Nikola Kljusev, tadašnji premijer | ||
| “ | ...Ova odluka koju su danas donijeli građani Makedonije otvara intenzivan proces izgradnje makedonske države, izgradnju odnosa u Jugoslaviji sa drugim suverenim državama, kao i sa susjedima i Evropom. To je naporan i složen proces, ali plemenit proces, ali oni znaju što odlučuju što će učiniti. Vjerovatno će biti nekih poteškoća koje treba pretrpjeti, a mlade generacije ovdje iz ove generacije koja organizira ovaj izborni referendum zavještane su da budu na tom nivou i nadmašuju naša postignuća... | ” |
Strani uredi
Nakon referenduma vodeći svjetski mediji ocijenili su da je većina glasača glasala za nezavisnost Makedonije i da bi to značilo korak bliže raspadu Jugoslavije.
Referendum kod nekih susjednih zemalja nije odobren. Atina referendum ocjenjuje kao prijetnju Grčkoj, Bugarska najavljuje da će priznati državu, ali ne i naciju, a Albanija je odobrila bojkot etničke albanske zajednice u zemlji. Slovenski predsjednik Milan Kučan jedan je od prvih čestitao predsjedniku Gligorovu. Sjedinjene Američke Države ponovile su svoj stav o politici makedonskog državnog vrha danom prije referenduma, u kojem su izrazile zadovoljstvo njenim umjerenim pristupom i duhom kompromisa koji je pokazala Makedonija. Ustavno ime Makedonije priznao je SAD za vrijeme administracije Georgea W. Busha na samom početku njegovog drugog predsjedničkog mandata 2004. godine.
Prvo slavlje uredi
Nakon zatvaranja biračkih mjesta, građani su se spontano okupili na trgu "Makedonija" u centru Skoplja. gdje je Makedonski radio organizirao ceremoniju pod nazivom Glas za Makedoniju uz nastup stotina pop zvijezda. Među nastupima umjetnika pred okupljenim građanima pročitani su izvještaji koje su općinski izborni odbori dostavili Republičkoj komisiji za sprovođenje referenduma.
Prvi predsjednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov, obratio se makedonskom narodu povijesnim govorom:
Građani Makedonije, dozvolite mi večeras da čestitam vama i svim građanima Makedonije na slobodnoj, suverenoj i neovisnoj Makedoniji.
Takve spontane proslave organizovane su u Bitolju, Ohridu i drugim gradovima širom nove države.
Obilježavanje uredi
Dan nezavisnosti kao državni praznik u Makedoniji je neradni dan. Predsjednik i vlada Makedonije organiziraju razne svečanosti. Predsjednik tradicionalno dodjeljuje orden "8. septembar". Ljudi tradicionalno odlaze na izlete u poznata izletišta. Makedonski olimpijski komitet organizira sportske piknike, dok Motociklistički savez Makedonije organizuje Međunarodni moto-reli "Makedonija 2008" u Skoplju.
Sve makedonske ambasade, konzulati i predstavništva organizuju koktele i svečanosti u zemljama u kojima se nalaze.
Reference uredi
- ^ "OBILJEŽEN DAN DRŽAVNOSTI REPUBLIKE SJEVERNE MAKEDONIJE – Savjet za nacionalne manjine" (jezik: hrvatski). Arhivirano s originala, 11. 5. 2021. Pristupljeno 11. 5. 2021.
- ^ Praznici (9. 1. 2018). "Neradni dani, državni praznici, vjerski praznici u Makedoniji - Macedonia". Neradni Dani Kalendar Praznici. Pristupljeno 11. 5. 2021.