Cvjetni dijagram
Cvjetni dijagram je grafički prikaz strukture cvijeta. Prikazuje broj cvjetnih organa, njihov raspored i fuziju. Različiti dijelovi cvijeta predstavljeni su odgovarajućim simbolima. Cvjetni dijagrami korisni su za identifikaciju cvijeta ili mogu pomoći u razumijevanju evolucije angiospermi. Uveden je u kasnom 19. stoljeću i uglavnom smatra se da je autor A. W. Eichler.[1]
 | |
 | |
| Cvjetni dijagram Anagallis arvensis.[1]:307 Tačka predstavlja glavnu osovinu, a zelena struktura ispod je podupirač brakteja. Čašica (zeleni lukovi) sastoji se od pet slobodnih listića; krunica (crveni lukovi) ima pet spojenih latica . |
Historija uredi
U 19. stoljeću uvedene su dvije kontrastne metode opisivanja cvijeta: tekstualni cvjetna formula i slikovni cvjetni dijagrami. Cvjetni dijagrami pripisani su A. W. Eichleru (1875, 1878), u njegovom opsežnom djelu Blüthendiagramme („Cvjetni dijagrami“) koje je vrijedan izvor informacija o cvjetnoj morfologiji. Eichler je inspirisao kasniju generaciju naučnika, uključujući Johna Henryja Schaffnera. Dijagrami su bili uključeni, npr. u Types of Floral Mechanism („Tipovi cvjetnog mehanizma“ autora Churcha (1908). Oni su bili korišteni u različitim udžbenicima, npr. Organogenesis of Flowers („ Organogeneza cvjetova“). Sattlerov (1973), Botanische Bestimmungsübungen („Vježbe botaničkog određivanja“), (2006) ili Plant Systematics („Sistematika biljaka“), Simpson (2010). Floral Diagrams („Cvjetni dijagrami“) (2010) Ronse De Craene slijedili su Eichlerov pristup koristeći suvremeni APG sistem, koji je bio savremen u doba pisanje knjige.[1][2][3][4]
Osnovne karakteristike i značaj uredi
Cvjetni dijagram je shematskiprikaz presjeka mladog cvijeta. Može se definirati i kao "projekcija cvijeta okomito na njegovu osovinu". Obično prikazuje broj cvjetnih dijelova. Također pokazuje i organe koji nisu dio cvijeta, ali mogu biti u bliskoj vezi s njim, poput brakteja i brakteola, njihove veličine, relativni položaj i spajanje. Različiti organi predstavljeni su prepoznatljivim simbolima, koji mogu biti ujednačeni za jednu vrstu organa ili mogu odražavati konkretnu morfologiju. Dijagram također može uključivati simbole koji ne predstavljaju fizičke strukture, ali sadrže dodatne informacije (npr. simetrija ravninskih orijentacija).
Ne postoji dogovor o tome kako cvjetne dijagrame treba crtati, pa ovisi o autoru je li to samo grub prikaz ili su uključeni i strukturni detalji cvijeta. Dijagrami mogu opisati ontogeniju cvijetova ili mogu pokazati evolucijske odnose. Mogu se generalizirati tako da pokazuju tipsku cvjetnu strukturu taksona. Također je moguće (djelomično) dijagramski predstaviti i ocvijeće.
Značajna količina informacija može biti uključena u dobar dijagram. Može biti koristanza identifikaciju cvijeta ili za uporedbu taksona angiospermi. Paleontolozi mogu iskoristiti dijagrame za rekonstrukciju cvijeta u fosilnim nalazima. Cvjetni dijagrami su također imaju i didaktičke vrijednosti.
1 – položaj glavne ose;
2 – poprečni presjek kroz bočni cvijet;
3 – brakteole;
4 – potporna brakteja.
Orijentacija uredi
Dijagrami su obično prikazani sa potpornom braktejom ispod i iznad osi samog cvijeta, obje u srednjoj liniji. Osa odgovara položaju glavne stabljike u odnosu na bočni cvijet. Kada je prikazan termilalni terminalni cvijet, os nije prisutna i zato se ne može prikazati. Brakteole su, ako postoje, obično ucrtane na stranama dijagrama.
Simboli u dijagramima uredi
Ne samo informacije sadržane u dijagramima, već i njihov izgled obično se razlikuje između autora. Samo neke publikacije sadrže pregled korištenih simbola.
Brakteje, brakteole i osi uredi
Brakteje i brakteole se obično prikazuju kao luk ovi. U „Cvjetnim dijagramima“ Ronsea De Craenea dosljedno imaju crni fil i mali trokut na vanjskoj strani, kako bi ih razlikovali od perijantnih. U Eichlerovim „Vježbama botaničkog određivanja“, njihovo predstavljanje se mijenja između dijagrama..
| Ronse De Craene | Eichler |
|---|---|
 |
Nedosljedno |
Os u odnosu na cvijet, u Cvjetnim dijagramima prikazana je kao crni krug. Kada je prikazano ocvijeće, položaj njegove glavne stabljike ilustriran je ukrštenim krugom. Eichlerova slika osi mijenja se po dijagramima.
| Ronse De Craene | Eichler | |
|---|---|---|
| Os u odnosu na cvijet |  |
Nedosljedno |
| Glavna drška ocvijeća | 
|
Periant uredi
Dijelovi perianta također su prikazani kao lukovi. Mogu biti obojeni prema vrsti. U „Vježbama botaničkog određivanja“ su čašice obično bijele s crnim potezom, krunice su izdužene, a latice su crne. Ronse De Craene podrazumijeva da je ponekad klasifikaciju organa nemoguće urediti. Pokazao je da su dijelovi perunike na crnom i pigmentirani kao bijeli. Na dijagramima može se tačno prikazati i estivacija
| Ronse De Craene | Eichler |
|---|---|
 Za sepale ili sepaloidne tepale
|
 Za tepale
|
Andrecij uredi
Prašnici predstavljeni su poprečnom presjekom prašnica. U slučaju da u cvijetu ima mnogo latica, one se mogu pojednostaviti i nacrtati u obliku krugova. Staminode imaju mali crni krug unutra ili su obojeni crnom bojom u "Cvjetnim dijagramima", Eichler ih takođe ispunjava crnom bojom.
| Ronse De Craene | Eichler | ||
|---|---|---|---|
| Prašnik |  ili  |
| |
| Staminoda |  ili  |
| |
Ginecij uredi
Tučkovi su prikazani na presjeku jajnika. U „Cvjetnim dijagramima“, položaj jajnika označen je malim trouglovima. Ronse De Craene također uključuje morfologiju ovule ili bijelim oblicima prikazuje položaj režnjeva žiga.
| Ronse De Craene | Eichler | |
|---|---|---|
| Nadrasli jajnik |  |
|
| Podrasli jajnik | 
| |
| Polupodrasli jajnik | 
|
Nektarije uredi
U „Cvjetnim dijagramima“, nektarije su popunjene sivom bojom, a Eichler ih ispunjava šrafiranjem
Ostalo uredi
Fuzija može se u dijagramima prikazati potpunim povezujućim linijama između organa. Izgubljeni organi mogu biti predstavljeni zvijezdom (✶), izgubljeni dijelovi perianta ili brakteja/brakteola mogu se prikazati isprekidanom linijom. Moguće je prikazati i smjer monosimetrije velikom strelicom. Resupinacija može biti ilustrirana zakrivljenom strelicom. Cvjetne dijelove mogu se pratiti brojevima kako bi se prikazali njihove sekvence inicijalizacije.
Cvjetni dijagrami i cvjetne formule uredi
Svaki od ova dva koncepta je bolji u izražavanju nekih informacija. Cvjetni dijagrami mogu pokazati veličinu i relativni položaj organa. S druge strane, cvjetna formula sposobna je za široku generalizaciju. Each of these two concepts is better in expressing some information. Floral ==
Primjeri uredi
 |
 |
| Partial inflorescence of Theobroma cacao (after Ronse De Craene). Floral formula: ✶ K5 C5 A(5°+5²) G(5) |
Cvjetni dijsgrsm Pyrus communis (prema Eichleru). Cvjetna formula: ✶ K(5) C5 A10+5+5 Ğ(4) |
Također pogledajte uredi
Reference uredi
- ^ a b c Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka
<ref>; nije naveden tekst za reference s imenomcraene - ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka
<ref>; nije naveden tekst za reference s imenomsattler - ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka
<ref>; nije naveden tekst za reference s imenomstutzel - ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka
<ref>; nije naveden tekst za reference s imenomsimpson
Bibliografija uredi
[1]Church, Arthur Harry (1908). Types of floral mechanism; a selection of diagrams and descriptions of common flowers arranged as an introduction to the systematic study of angiosperms. Oxford: Clarendon Press.</ref>
Weberling, Focko (1992). Morphology of Flowers and Inflorescences. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 9780521438322.</ref>
Ronse De Craene, Louis P. (4. 2. 2010). Floral Diagrams: An Aid to Understanding Flower Morphology and Evolution. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-49346-8.</ref>
Sattler, Rolf (1973). Organogenesis of flowers; a photographic text-atlas. Toronto, Buffalo: University of Toronto Press. ISBN 0-8020-1864-5.</ref> Prenner, Gerhard; Richard M. Bateman; Paula J. Rudall (februar 2010). "Floral formulae updated for routine inclusion in formal taxonomic descriptions". Taxon. 59 (1): 241–250. ISSN 0040-0262.</ref>
Eichler, August Wilhelm (1875). Blüthendiagramme, erster Theil: Enthaltend Einleitung, Gymnospermen, Monocotylen und sympetale Dicotylen. Leipzig: Wilhelm Engelmann.</ref>
Eichler, August Wilhelm (1878). Blüthendiagramme, zweiter Theil: Enthaltend die apetalen und choripetalen Dicotylen. Leipzig: Wilhelm Engelmann.</ref> Simpson, Michael George (2010). Plant Systematics. Oxford (Great Britain): Academic Press. ISBN 978-0-12-374380-0.</ref>
- Schaffner, John Henry (juni 1916). "A General System of Floral Diagrams" (PDF). Ohio Journal of Science. 16 (8): 360–366. ISSN 0030-0950.CS1 održavanje: ref=harv (link)
Vanjski linkovi uredi
| Commons ima datoteke na temu: Cvjetni dijagram |
- ^ Stützel, Thomas (2006). Botanische Bestimmungsübungen: Praktische Einführung in die Pflanzenbestimmung (2nd izd.). Stuttgart (Hohenheim): UTB, Stuttgart. ISBN 9783825282202.